Kentera: Hajka tzv. nezavisne kulturne scene Budve poprima obrise linča

Piše: Marko Kentera

Ovih dana čitaoci „oslobođenih“ i drugih javnih servisa Budve pa i čitave Crne Gore svjedoče akciji raspomaljene grupe „nezavisnih kulturnjaka“, sa mjestom prebivališta Budva, koji serijom anonimnih pamfleta šalju uvrede i prijetnje svima koji drugačije misle, naročito ako se služe ćirilicom ili ne podržavaju njihove kvazi evropejske vrijednosti, na tačan način kako ih oni doživljavaju kao ispravne.

U maniru najgorih udbaških proglasa iz kasnih četrdesetih godina prošlog vijeka, na RTV Budva i na drugim medijima već nekoliko dana odvija se dakle medijska hajka u Budvi i stvara bukvalna i metaforična atmosfera kolektivnog linča neistomišljenika, pa i mog ličnog.

Prvi dio tzv nezavisne akcije, skriven iza NVO senzacionalnog naziva Centar za istraživačko novinarstvo, a sada l, u drugom djelu, i iz par NVO koje liječeći komplekse potpune neostvarenosti sami sebe nazivaju „nezavisna kulturna scena“, istina finansirana od strane Opštine Budva, pa je to dovoljan mjera njihove nezavisnost i kreativnosti.

Udbaška pisma, nepotpisana i u maniru golotočkih istražitelja, piše kafe bar majstor Marko, moj stari porodični prijatelj, odbjegli član Savjeta Grada teatra, a koji doprinos kulturnoj baštini Starog grada daje mnoštvom nepropisnih intervencija na terasi svog kafića koje savremeni svijet zove totalna devastacija. Uz njega pismu „suflira“ i kuvar, nova zvijezda NVO kulturne scene i spaljivač španskih prasića, ustajale ribe i neistomišljenika.

Duo „Marko i Mićko“, ne nisu bend nego šefovi od NVO ekipe „Nezavisni i kulturni“, koji takođe sami sebe nazivaju elitom kulture, a zaposleni u muzejima, biblioteci i Grad teatru ih nikad nisu vidjeli osim u pomenutom lokalu i Mićkovom restoranu, i, stoga, stiču isključiva prava da organizuju tribine i daju ocjene, kada, vjerovatno, u histeričnom zamajcu sopstvenih neostvarenja, posežu za rječnikom prijetnji, jer moj imenjak i Mićko, nepoznatog pravog imena, hoće da prijete, tuže, sude i vjerovatno na kraju, nakon spaljivanja, u prenesenom smislu i likvidiraju.

Drug Marko iz kvazi NVO Budvanska „nezavisna kulturna“ scena, hrabar koliko i nepotpisan, treba da uvijek ima na umu, a ima mu po kome doći, da tajne nevladine organizacije, sa ciljem bacanja anateme, na kraju nikad ne donesu dobro, posebno ljudima u poznijoj dobi, kojoj se i on približava.

Za razliku od ovog dua simpatičnog naziva „Marko & Mićko“, kuvara i kafandžije, nije mi palo na pamet ni da se ponudim da učestvujem u projektu EPK, niti bi me isti zanimao sve do 2028. da smo ga dobili, a upravo su se „Marko & Mićko“ sa ekipom postarali da to ne bude slučaj. Tek tada bih, sa svojim međunarodnim timom kreativaca, aplicirao sa projektima, budući da ih, za razliku od njega, imam ne jednocifen, nego petocifren broj. Da li bih uspio, da li bih bio izabran – to nije pitanje za mene.

Kada je u pitanju EPK ali i rad ustanova kulture Budve zvuči nevjerovatno i udbaški poznato da ova ekipa nepotpisanih „ljudskih veličina“ proziva najobrazovanije i najpoznatije kulturne i društvene radnike Budve u cilju omalovažavanja svakog ko ne pripada njihovom „nezavisnom kulturnom krugu“.

Dvojac „Marko & Mićko“, junački nepotpisani, u svom saopštenju izrastaju u moderne heroje štiteći Dušana Kaličanina, srpskog viteza i rojalistu, koji je protjeran iz projekta EPK Novi Sad, pa je svoje utočište našao u Budvi kod svojih starih zaštitnika iz Opštine, a potom kod Marka i Mićka. Za tog čovjeka, koji je volšebno nestao iz Budve, čuo sam kad je počeo da koristi moje ime za svoje naume i ljubazno mu, dakle jezikom koji jedino razumije, poručio da sa tim prestane.

Vrlo je pohvalno za kafedžiju Marka da se vratio korjenima, ima mu i po kome. Još da prestane da baca kletve sa svojom NVO ekipom na Mitropoliju Crnogorsko primorsku, što je činio zadnjih dana, jer naročito to treba da učini sada, kad je organizator događaja koje finansira Opština Budva, kao njen veliki donator i prijatelj.

Da bi kafedžija sproveo potpuni zaokret, skupa sa kuvarem i pomoćnicima (zvuči kao crtani film, ali nije), krenuo je na put bez povratka ne paleći samo u saopštenjima, već je, na svojoj manifestaciji, od opštinskih para, palio i neistomišljenike.

Za „druga Marka“, to nekako poznato zvuči, osnovali su oni NVO da pale ljude i crkve poodavno, ali ipak danas je jako čudno da Marko blati svakodnevno crkvu, a da podržava inkvizitorske metode nekad svojstvene zapadnoj crkvi.

A kad smo kod inkvizicije, iako vjerujem da sam kritičan prema sebi, i svjestan nemalog broja mana, ipak za „Marka & Mićka“ i kuvarsko- direktorsko-ekspertsko- kafedžijsku im ekipu inkvizitora sam svojevrsni Aristotel i samo im mogu poručiti da je ljubav sastavljena od jedne duše koja naseljava dva tijela, ali neka kod njih bude i više od „Marka & Mićka“ ako im to treba da izguraju iz sebe mržnju i klevete.

I na kraju, nepotpisanoj družini, jedino mogu dobronamjerno da kažem: manite se zaludna posla, jer svaka vaša mržnja i uvreda vraća vam se, nažalost, stostruko kao bumerang. Ili kako bi rekao naš poznati umjetnik i glumac Nebojša Glogovac: „Ako mračiš, mračno je, ako sijaš, sjajno je. Do tebe je!“

Marko Kentera