Ko uvodi Crnu Goru u pomračinu haosa, nereda i nepomirljivih obračuna koji se mogu završiti tragično?

Piše: dr Blažo Zlopaša

Kako to da Srebrenica postade najvažniji i „jedini problem“ koji ima Crna Gora, a građane ne interesuje, već bolji standar i mir. Ko nas to vrati u predaleku prošlost, doba komita? Prolećeše sedam mjeseci od parlamentarnih izbora, kada je većinska Crna Gora  stala uz crkvu svojih predaka i poslala u prošlost, nakon 30 godina  jedan autokratski režim, jednu partiju  prevaziđene ideologije. Narod je slavio svoju prvu demokratsku pobjedu poslije 75 godina, a SPC dostojanstveno nastavlja svoju duhovnu misiju.

Ponovo su se zalepršala širom Crne Gore trobojka Kraljevine Crne Gore, koja je sto godina, od 1905. do 2004. bila ponosna zastava države, kada je DPS  na prelog Ranka Krivokapića zamjeni današnjom. Mora se istaći da je i ta ratnička zastava Crnogoraca bila časna dok je se njome ne okiti fašista Sekule Drljević za ostvarenje svojih opakih ciljeva. Izjava osnivača i nekadašnjeg predsjednika današnjeg SDP, bliska je Sekulinoj ideji, izjavom da je SPC najmračniji dio velikogsrpskog nacionalizma, a dopuni skandaloznom izjavom, da je SPC kreator i advokat, najmonstruoznije i najvećeg genocida ovog doba u Evropi.

Zašto sam ovaj tekst počeo sa akcentom na trobojku? Crnogorsku istoriju obilježile su mnoge zastave, od onih plemenskih do ratničkih. I Kuči, Marka Miljanova, simboli čojstva, imali su svoju zastavu. Većinom su one bile trobojka. Trobojka je simbol da je Crna Gora  vječna država na temeljima čojstva, junaštva i slobode, a majstori prevara podižu tenzije kao da neko hoće da nam otme Crnu Goru, sada Montenegro sa alaj-bajrakom, zastavom sramote. Zašto sramote? Već sam naglasio, obrukao   je fašista Sekule Drljević 12. jula 1941. sa  italijanskim fašističkim okupatorom, a ta Crna Gora trajala je samo jedan dan.

Umjesto da je ostala časna ratnička zastava u istoriji borbe Crnogoraca da bi sačuvali slobodu i svoju državu, kao zastava zla vremena mora će otići u prošlost, jer je simbol jedne tridesetogodišnje autokratske vladavine, temeljena na kriminalu, korupciji, nepotizmu, bogaćenju nekolike familije, a siromašenje građana, simbol je podjela, prevara i mržnje, kakvo se ne pamti, dovodeći crnogorsko društvo  do ivice opasnih sukoba, a ono najvažnije sloma privrede! Mira i sloge u Crnoj Gori neće biti dok se ova zastava vijori i dok referendumom narod ne odluči koja je njegova zastava. Ne može biti mira, pomirenja i napretka dok većinska Crna Gora maše trobojkom!

I komunisti nijesu promjenili trobojku, samo su u nju uđenuli petokraku, umjesto da su stavili Njegoševu Kapelu na Lovćenu. Ali to nijesu mogli uraditi, jer su u crkvama stoku spraćali. Da su mogli goveda izvesti na vrh Lovćena, u Kapelu bi ih spratili. Da je ova tvrdnja tačna, tu svetinju su porušili, a predhodno u bratoubilačkom ratu od 200 popova, ubili su 182, a neke su i žive u jame bacali. Daleke 1945. Crnogorski komunisti učinjeli su nešto što niko na planeti nije pokušao; pred gornjepoljskom crkvom u kojoj su stoku spratili,  pred okupljenim narodom i „Boga zvanično sahranili“! Sekretar komiteta Golub, nad sandukom, u kojem je „bio Bog“(napunjen zemljom) održao je govor, oproštaj sa „Bogom buržujem“. Golubov govor, po direktivi, mladi „skojevci“ dopunjavali su vikom:“Dolje Bog!“, „Dolje buržoazija!“

Bio bi grijeh da ova tužna istina ostane nepoznata mlađoj generaciji, jer je DPS dosledni naslednik ove ideolgije. Ovu nepobitnu istinitu priču, trebali bi da znaju mlađani članovi poraženog režima, koji me provokacijom i galamom oko Srebrenice  potsjećaju  na one skojevce ispred  crkve u Gornjem Polju, koji skandiraju protiv „Boga buržuja“. A ko je Golub, lako ga je prepoznati, majstor podizanja tenzija prevarama i zavađom da bi opstajao na vlasti. Komunizam se žestoko obračunavao sa neistomišljenacima, primjer su brojni, izdvojimo Saharova i Solženjicina, i u Jugoslaviji spisak je podugačak. Broz je čak „dopunio“ pravnu nauku; da sudije ne trebaju da se drže zakona kao pijan plota!

Sve se to danas ponavlja u Crnoj Gori, nesmjenjivošću tužilaštva, a naslednici skojevaca, mladi ostrašćeni depeesovci, koji ne poznaju istorijsku zbilju na ovim prostorima, udarili su po zadtaku na mistra pravde, doktora pravnih nauka Leposavića, čiji je stav, nauka, istina i moral, a ne manipulacija i podvale. Zadivio je i kao student Pravnog fakulteta u Beogradu, diplomirao je 2008. sa ocjenom deset!  Trostruki je dobitnik nagrade Univerziteta u Beogradu za stručne radove u oblasti pravnih i ekonomskih nauka. Stipendista je Fondacije „ Robert Šuman“, a dobitnik prestižne Fulbratove nagrade za postignute akedemske i profesionalne rezultate. Završio je specijalizaciju iz oblasti međunarodnih ljudskih  prava u Vašinktonu, a doktorirao 2016. iz oblasti međunarodnopravne zaštite nacionalnih i vjerskih manjina na pravnom fakultetu u Beogradu.

Bio je stažista u Evropskom parlamentu u Briselu i Strazburu. Radio je kao pravni pomoćnik u kancelariji Visokog komesarijata UN  za izbjeglice, dok je 2015. u Vašinktonu bio angažovan kao pravni savjetnik u advokatskim grupama za javno pravo i politiku. Profesor je na pravnom fakultetu u Podgorici  i Beogradu. Kao pravni savjetnik Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke, aktivno se borio za odbranu  pravoslavnih svetinja i izmjene inkrimisanog Zakona o slobodi vjheroispovjesti. Prestavljao je SPC u Ujedninjenim nacijam u Ženevi, kao i na forumima OEBS-a i Savjeta Evrope.

Kad se saberu sve ove reference, nije trknuo do Kragujevca da kupi diplomu, nema pravo premijer Zdravko Krivokapić, a još manje Dritan Abazović da gaze ovu vrijednost. Krivokapić ne smije da nasjedne na scenarij Golubovog doslednog naslednika,  na buku neoskojevaca koji izvršavaju  Golubov zadatak, i ne bi smio  da insistira da se udara zajedno sa neoskojevcima udara na ovu ljudsku, moralnu, naučnu i profesionalnu vrijdnost. Nema na to pravo premijer Krivokapić, a još manje Dritan Abazović, da ruše Vladimira Leposavića i uvedu Crnu Goru, možda i u krvave sukobe! Ako bi Premijer to učinio, navalio bi bruku na svoja leđa, a u istoriji bi bio zapasan da je ono, a šta tvrdi da nikada nije bio niti će biti! Neka svoju energiju hitno prebaci na rušenju tv. Milove bastilje.

Sve je to lijepo objasnio Džordž Orvel u knjizi „1984“ i kaže: “Ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost; ko kotroliše sadašnjost, kontroliše prošlost.“ Orvelova knjiga je priča o vlasti koja održava svoju vlast sistematskim izvrtanjem istina i neprestanim prepravljanjem istorije radi svojih ciljeva.   Crnogorska je nesreća, ne samo i crnogorska , jeste,  što su od 1945. stasaale generacije, a obrazovni sistem, koji bolji od današnjeg, zasnivao se na zataškavanja istina, a mnogo lažiog  bilo je u udžbenicima  u korist jedne ideologije koja je umrla i u zemlji u kojoj je rođena, a  još samo živi u Crnoj Gori.

Najuprniji otporaši ovom zlu, bila su Milan Knežević,  Andrija Mandić, Nebojša Medojević, Marko Milačić, koji su hapšenjem maltretirani, a tu su Slaven Radunović, profesor dr Branko Radulović, Branka Bošnjak, Aleksa Bečić i Dritan Abazović, koji dva puta ne ispoštova volju naroda koji ga je doveo na vlast. Pobjedničku radost i oduševljenje građana uveličala je pojava Zdravka Krivokapića, nepoznat do tata u javnosti.  Među oduševljenim je i pisac ovog teksta. Kad obznani sastav Vlade  zbuni me! Zašto u Vladi  nema najzaslužnijih za borbu protiv kriminala i korupcije; DF i Pokreta za promjene? Premijer me iznenadi izjavom; da će prva zemlja koju će posjetiti biti Njemačka! Upitah se, zašto baš  prva posjeta našim „vjekovnim iskreniim prijateljima“ , čiji ambasadori neprestano vršljaju u Crnoj Gori i Srbiji.

Zašto prva prva posjeta zemlji aktivnih  njemačkih  ambasadora, čiji su preci učinili toliko zla! Vili Brant je kleknuo pred žrtvana, izaziši kajanje. Ali, istorijsku izjavu kancelara Helmuta Šmita svi su zaboravili: „ Nama Njemcima za narednih 200. godina ne smije se dozvoliti da uređujemo Evropu, jer je našom greškom ubijeno preko 150 miliona ljudi!“ Među žrtvama, naši preci, nijesu pošteđeli da ubijaju djecu i žene, a to je nastavila sadašnja generacija njemačkih ambasadora, učešćem u zločinakoj akaciji zločinačke alijanse NATO bombardovanjem SRJ bez odobrenja Svajeta OUNA. I ova nesreća, kao sve  nesreće koje su nam činili bile su zajedničke sa Srbijom. U pravu je kancelar Helmut Šmit. Ponavlja se Hitlerova zločinačka rabota. Uprkos što su Ribentrop-Molotov potpisali pakt o nenapadanju, a to je učinio i Knez Pavle. I jednu i drugu zemlju napali su bez objave rata. Zamislih se, ako prva posjeta premijera Krivokapića bude Njemačka, možda slijedi i iznenađenje, ako dođe de te prve posjete,  da će u protokolu posjete biti i pjesma  „Danke Dojčland“.

Kad je nešto sporno na političkoj pozornici, kao što je ovo, pozivam moga komšiju Durmitorca Radenka Vukovića-Pila, jednog od naslednika Radovana Bećirovića, mudraca durmitorskog, realniji je politički analitičara, od  mnogih  u medijima. Pitam ga, šta misli o ovim izjavama  premijera Krivokapića:“  Kaži mi-odgovara Pile-,jeli se sve obistnilo što sam ti nekad rekao? Ne oduševljavaj se brzo, jer mi sa ove visine mnogo bolje vidimo nego vi dolje. Nije mu lako ispraviti, šta su ovi za 30 godina sve upropastili, opljačkali i pokrali. Pogledaj šta su samo od Žabljaka  učinili.

Ne interesuju Mile više hoteli „Jezera“ i „Planinka“, koje su uništili, a samo para mogli sub se obnoviti, njega intresuju Majami! A što se tiče Krivokapića,  morao bi da bude odlučniji i određeniji. Vidi kako se zaletio da hitno smjeni ministra pravde Leposavića, koji je kazao istinu. Ali politika nije istina,  više je laž i licemerje nego istine. I diplomatija nije istina, da se kaže iskreno ono što misliš. Leposavić je trebao da bude mudriji, uprkos velikog obrazovanja, i da ne odgovara na podmetnute provokacije i kaže; da je tada imao pet godina, jer ocjenu o nečemu treba da daju oni koji su  u tome učestvovali, pa da kaže;  neka vam na ovo pitanje odgovari Milo Đukanović i Premijer.“  U Pilovoj kući na Žabljaku formirana je Narodna stranka. Poslije godinu dana, razočaran, kažocjeni i ovo će se raspasti, djelo Novaka Kilibarde. Pričalo se o Pilovom gestu, kada je Milo  kretao na Dubrovnik. Postrojili četu i podjeli im puške.  I Pile uze pušku, izađe ispred stroja  i pita javno:“ Gdje je sin ovoga i onoga – pa nabraja imena!“ Kad viđe koga su angažovali da idu rat, izađe iz stroja, zavrljči pušku i posla ih sve u tri pi…. 

Pitam ga da li Krivokapić treba da smjeni Leposavića: „ Ako to učini, učinjeće samo iz pomoć depeesovaca. Ne smije dozvoliti da prokocaju volju naroda, a tu se i Dritan Abazović  žestoko okliznuo. Jesam li ti rekao, kada si se oduševio sa Dritanom, sačekaj da prođe malo vremena. Krivokapić ne smije dozvoliti da nastane haos i žestoki sukobi. Prvi korak je da za desetak dana razbije Javni servis, a to može učiniti ako sastavi komisiju od DF, Pokreta za promjene i stranku Prava Crna Gora. Ako to ne učini navući će odgovornost za pad Vlade i sramotu na sebe. Ali, moram se kao uvijek malo našaliti, što mi je ispričao  jedan prijatelj iz sela odakle su i Krivokapići.  Za njih važi pravilo, što se naveče dogovoriš, ne važi ujutro.   Čim je došao na vlast, morao je prvo hitno da demontira televiziju Crne Gore, glavno Milovo oružje, on je dozvolio  da rade protiv njega i Vlade. Ako, ne rasormira televiziju Crne Gore, nesmije više da odugovlači, obističe se riječi moga prijatelja!“ završava Radenko Vuković Pile

Ali ja nastavljam da se malo našalim ozbiljnim pitanjem: „Pile, Zdravko reče da nikog nikad nije slušao nego oca i da neće nikog ni slušati?“Pile mi odgovara:“Nemoj me zajebavati, vidiš li da sluša strane ambasadore kao dijete oca!“

Da je danas živ  Živko Nikolić napravio bi još jedan film sa naslovom iz dva njegova filma „Čudo neviđeno u ime naroda“. Nikšićani prepznavali smo  sve likove u filmu „U ime naroda“. Danas bi bili likovi lakše prepoznatljiviji. Scenarij je gotov, čeka se reditelj. U ovom filmu dominira la bi dva glavna lika. Kameleon, autokrata koji trideset godina čini čuda i Premijer, kojega narod posla da otjera Kameleona da ne čini čuda, kakva čini 30 godina, zavađajući narod podvalama i prevarama, a na koje narod nasjeda. Najsvježija podvala režima DPS, pored podmetanja maipulacije sa Srebrenicom, je manipulacija sa Zakonom o državljanstvu.

Izvedoše i komite, a 99% od tih komita koji na Bogetićima prave haos nema pojma o ovoj pravnoj formulaciji, niti znaju šta termin komita znači. Čudna i zanimljiva predstava, komiti sa alaj-bajrakom, ne znam da li su komiti imali zastavu i kako je ta bandijera izgledala! Možda zelenaška? Kakva li bi tek izgledala EU kada bi njen sastav obogatili komite, koji se, kažu finansiraju pokradenim narodnim parama, da izazivaju haos na putevima. Kad ovo sazna onaj Stoltenberg, šta čine komite na Bogetićima, možda će ih angažovati u NATO da učestvuju u Ukrajini u sukobu sa Rusijom oko Dombasa! Jedini što je sigurno, ni jedan se živ majci ne bi vratio, ako bi Putina naljutili. Uvođenje sankcija Rusiji i oživljvanje komitskog pokreta, praćeno iracionalnom galamom oko Srebrenice , što  je od „izuzetne važnosti za dobro opljčkanih građana“  Crne Gore, a bankrot jedinog crnogorskog brenda „Plantaža“ i avio kompanije „Montenegroerlajnsa“ slika su poraženog režima. Slijedi nastavak ovog teksta.

Pročitajte JOŠ:

Vladika Joanikije: Ne možemo duhovno napredovati, ako se ne pokajemo