Kladionice na svakom ćošku i maloljetnici u riziku

U Crnoj Gori je u 2022. godini potrošeno više od milijardu eura na igre na sreću, a objekti za klađenje postoje gotovo na svakom koraku. Prema podacima Ministarstva finansija, u Crnoj Gori, registrovano je više od hiljadu kladionica i 150 automat klubova. U riziku da uđu u problem zavisnosti od kockanja su i maloljetnici, jer Zakon o igrama nasreću nije adekvatan, poručuju sagovornici Dnevnika TVCG.

Da građani Crne Gore, ali i turisti vole da zaigraju na sreću u našoj zemlji, govori podatak Manivala, koji kaže da je više od milijardu evra otišlo na kockanje za godinu.

“Ono što vidimo na terenu jeste da od država regiona, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Crna Gora možda ima najveći problem, ako mena lično pitate, iz iskustva u radu sa klijentima”, kaže za TVCG psihoterapeut Milan Radovanović.

„Iako živimo u jednom teškom vremenu, i ako smatramo da nije lako osigurati egzistenciju sebe i svoje porodice, ljudi su spremni da daju novac u kockarnicama i kladionicama”, navodi Dijana Milošević iz JU Kakaricka gora.

Kad su već spremni, imaju i gdje, jer se kladionice nalaze na svakom koraku, ali i mobilnom telefonu. Prema podacima Ministarstva finansija, u Crnoj Gori registrovano je više od hiljadu kladionica i 150 automat klubova.

“Kako će liječeni zavisnik od kocke da izbjegava ta mjesta kada se nalaze oko njega na svakom ćošku, ili kad je kući, na njegov telefon će doći reklama koja će pozivati – „imaš 50 evra bonusa, gratis, isprobaj“ i to su sve neki okidači. Mladi ljudi su u riziku, djeca koja tek otkrivaju svijet oko sebi da uđu u problem kockanja” upozorava Miloševićeva.

Lako je, kaže Radovanović, mladima ući u zabavu, a da ne primijete da se problem stihijski razvija, pogotovo zbog toga što je, kako smatra, kockanje u Crnoj Gori društveno prihvaćeno.

“Mislim da je kulturološki to dosta prihvaćeno i da se uopšte ne pojmi da kocka može da bude problem, problem zavisnosti, odnosno patološkog kockanja i da je društveno prihvatljivo, među mladima i poželjan stil ponašanja i da mladi dosta olako odlaze tamo, ne primjenjuju se zakoni, porodica nema kritički stav. To se podržava sve do momenta dok ne krenu veliki dugovi, kamate i ostali problemi”, ističe Radovanović.

Nastanak problema trebalo bi da spriječi Zakon o igrama na sreću, koji, kako smatra Igor Milošević iz asocijacije ZID, ne služi nikome.

Postojeća zakonska rješenja, kaže, nisu odgovarajuća, pa predlaže nova.

“Da se uvede “cashless” sistem, da se registruju korisnici koji igraju na sreću, da se način brandiranja lokala, znači nije bitno da li je lokal 500 metara ili 50 metara udaljen od nekog objekta, već je bitno kako vam vizualno izgleda”, poručuje Milošević.