Kletva gospodara Zete Balše III Stracimirovića Balšića otimačima crkvene imovine: Nek vas stigne kastig od Boga (FOTO)

Pripremio: Jovan Markuš

Nijesu samo Sveti Vasilije Ostroški (1665. g) i Gospodar Zete Ivan Crnojević (1485.g) ostavili prokletstvo za otimače crkvene imovine. Prije njih to je uradio i posljednji Gospodar iz dinastije Balšića – Balša III Stracimirovića Balšić (1413.g)

Postoji u Povelji Gospodara Zete Balše III Stracimirovića Balšića o osnivanju crkve Svetog Nikole manastira Praskvice iz 1413.g. iznad Svetog Stefana oporuka tadašnjim i budućim generacijama koji se odnosi na imovinu koju on zavještava Crkvi (Zetskoj mitropoliji budućoj Mitropoliji crnogorskoj i primorskoj), pred kojim bi trebali da se zamisle svi oni koji danas žele da otimaju crkvena dobra, a on glasi ovako:

,,A ako se ko usudi da prekrši ovu našu blagoslovenu povelju, da batali, razori ili učini kakvog zla rečenom manastiru, ili onima koji se u njemu budu nalazili, neka ga stigne kastig od gospoda Boga i njegove milostive matere, časne djevice Marije, i Svetog Jovana Krstitelja, i dvanaest apostola i sabora svetih otaca što se Nikejci reknu, i svih svetih. I suviše da bude prisiljen platiti kaznu gradskom vijeću trista perpera. A ako dođe kogod (s namjerom) da učini kakvo dobro manastiru Svetog Nikole, neka ga blagoslove svi sveci gore pomenuti. Amin. A ova blagoslovena povelja bijaše učinjena u Budvi pet dana prije rođenja gospoda našega Isusa Hrista. Prisutni bijahu: Đurđe Đurašević, vojvoda kneza Balše i njegov sin Đurašin, i poklisar gospodina Sandalja Hranića po imenu Aleksa Paštrović koji se zatekao kod gospodara Balše, Kotoranin Lambro Pučanović, Paštrović Dabiživ Aleksić iz Budve, sveštenici Bjeladin i Medoje i Radič Krekšić, Maroje Živković, Stojan Radostić i svi ostali Budvani. A izvršilac ovoga bijaše presvijetli vojvoda Đurđe Đurašević. Po naređenju gospodara Balše napisao bilježnik Desko.”

Čitav tekst Povelje Gospodara Zete Balše III Stracimirovića Balšića o osnivanju crkve Svetog Nikole manastira Praskvice iz 1413.g. glasi ovako:

,,U prisustvu plemenitog i preuzvišenog muža, gospodina Albana Segreda, pod presvijetlom upravom Venecije, prečasnog kneza i kapetana kotorskog, uz prisustvo građana grada Kotora, te uvaženih porotnih sudaca, gospodina Dragona de Luka, gospodina Matea de Bezantis, te gospodina Luke de Joko, uz prisustvo kaluđera Pajsija, njegovog prečasnog oca gospodina Danila, kaluđera, igumana manastira Svetog Nikole Paštrovskog, te uz (prisustvo) ostalih kaluđera pomenutog manastira (poimenično), usuđujemo se predočiti prefektu, preuzvišenom gospodinu knezu i kapetanu i sucima jednu privilegiju učinjenu rečenom manastiru od strane gospodara Balše, sadašnjeg gospodara Zete, u čijoj se ličnoj povelji sadrže posjedi i darovi rečenom manastiru, uz molbu njegovoj preuzvišenosti da nas udostoji svojeg dopuštanja da ovu privilegiju registrujemo u oštinskom magistratu, u opštinskim katastarskim knjigama na vječna vremena (tako već nikako), kako ne bih ovu privilegiju izguvio, jer je božja volja da se ista (privilegija) u zakonitom posjedu manastira nađe.

Ovu dostojnu i časnu molbu preuzvišeni i plemeniti gospodin knez i kapetan i suci prihvatiše nalažući Stefanu Kalođurđeviću, slovenskome kanželijeru, da istu privilegiju sa slovneskog na latinski prevede, nalažuću meni, Ioanu de Luksia, kotorskom opštinskom bilježniku (notaru), da istu privilegiju koju je rečeni Stefan, kanželijer slovenski preveo, od riječi do riječi prepišem i u zvaničnoj formi redigujem u potvrdim mojim znakom i imenom. A privilegija koja se javno objavljuje jeste ova:

Tekuće 6900, indukcije sedme, pri šestom krugu sunca i pri šestom krugu mjeseca. Učini milost milostivi gospodar Balša milošću božjom gospodar Zete sa svojim plemenitim Paštrovićima mjestu Sveti Nikola u Paštrovićima, na mjestu zvanom Praskvica, sa Nikolom Rad(d)osavljićem i njegovim bratom Radičem, sa Vukašinom Berićem i njegovim bratom Radaljem, sa Desinom Andrijićem koji su… poklonili pojedine komade zirata u vlasništvo Svetom Nikoli za osnivanje i izgradnju crkve Svetog Nikole, a za upokoj njihovih duša u carstvu nebeskom kada sudnji čas dođe. Prvi komad zemlje na kome je podignuta crkva Svetog Nikole. A ispod crkve komad zirata na kome se podiže vinograd.

A ispod rečenog vinograda još jedan komad zirata koji se graniči sa vodom zvanom Praskvica sve do Velikog potoka. Treći komad zirata ispod Mirišta. Četvrti komad zirata ispod Jazina. Peti komad zirata po imenu Žabljak. U koju crkvu rečeni gospodar Balša postavi svoga kaluđera i monaha Danila koji će čuvati crkvu i crkvena dobra do kraja svoga života, a poslije smrti rečenog monaha Danila neka se stara onaj koji se u rečenom manastiru bude zatekao, a koga kumimo bogom da rečeni manastir čuva i da se o njemu stara zajedno sa ostalim kaluđerima koji se u njemu budu nalazili. A takova bijaše volja i zapovijed gospodara Balše i njegovih velikaša i njegovih kaluđera i monaga Danila.

A ako se ko usudi da prekrši ovu našu blagoslovenu povelju, da batali, razori ili učini kakvog zla rečenom manastiru, ili onima koji se u njemu budu nalazili, neka ga stigne kastig od gospoda Boga i njegove milostive matere, časne djevice Marije, i Svetog Jovana Krstitelja, i dvanaest apostola i sabora svetih otaca što se Nikejci reknu, i svih svetih. I suviše da bude prisiljen platiti kaznu gradskom vijeću trista perpera. A ako dođe kogod (s namjerom) da učini kakvo dobro manastiru Svetog Nikole, neka ga blagoslove svi sveci gore pomenuti. Amin. A ova blagoslovena povelja bijaše učinjena u Budvi pet dana prije rođenja gospoda našega Isusa Hrista.

Prisutni bijahu: Đurđe Đurašević, vojvoda kneza Balše i njegov sin Đurašin, i poklisar gospodina Sandalja Hranića po imenu Aleksa Paštrović koji se zatekao kod gospodara Balše, Kotoranin Lambro Pučanović, Paštrović Dabiživ Aleksić iz Budve, sveštenici Bjeladin i Medoje i Radič Krekšić, Maroje Živković, Stojan Radostić i svi ostali Budvani. A izvršilac ovoga bijaše presvijetli vojvoda Đurđe Đurašević. Po naređenju gospodara Balše napisao bilježnik Desko.

A uza sve to ja, gospodar Balša izražavam blagodarnost monahu Danilu da bude blagosloven i krepak, i da je znano svima i svakome kako je monah Danilo sa ostalom kaluđerskom i monaškom bratijom kupio u Rudonje Mitrovića komad zemlje za deset perpera voljom i milošću gospodara Balše. A ovom bijaše prisutan Vukašin Bečić sa sinom Lješom, Todor Đurđević, i Paštrović Nikola Radosaljić sa sinom svojim Aleksom, Ivan Martinović sa svojim sinom Rajkom, od Budve bijaše prisutan Radić Krkšić, Đurađ Turić sa sinom Nikolom i Stojan Radostić sa svojim sinom Dabiživom, Niko Bukumira sa svojim sinom Jonom, Stanac Bjelinović sa svojim sinom Živkom. A ovi komadi zirata nalaze se, jedan u Presinu, a drugi u Spilama.

A pored toga, da je znano svima i svakom kako ja, kaluđer i monah Mihailo ostavljam svoju ćeliju i vinograd poslije moje smrti gospodinu manastira Svetog Nikole monahu Danilu i ostalim kaluđerima gdje počiva tijelo moje. Ovome bijahu prisutni Niko Bukumira, Stojan Radostić Verle (?) Bubčić, Dabiživ Mastrojević, Radinus Mihalić (ili Mikalić), Bogoje Kovač (kovač), majstor Vukota. Ovu blagoslovenu povelju ja, gospodar Balša potpisujem i potvrđujemo na vječna vremena.
I još neka je znano svima i svakom kako dođe Jeroslava sa svojim kćerima u posjetu manastiru Svetog Nikole i predade poklon rečenom manastiru Svetog Nikole jedan komad zirata od svoje vlastite baštine, a rečeni zirat se zove Prosija. Rečeni zirat neka bude (prilog) u slavu Svetog Nikole i njegovih kaluđera, a od duša naših na vječna vremena. Ovome bijaše prisutan Nikola Paštrović sa svojim sinom Aleksom, Hrvoje Novaković sa svojim sinom Vukotom, Kanjoš sa svojim sinom Radonjom, Ostoja Stananović sa svojim…“