Ključne riječi

Zaista sam sklon vjerovanju kako je Rat 3.0 počeo 1999. godine nelegitimnim bombardovanjem Srbije (i Crne Gore), te da su ratovi koji su uslijedili potom (Libija, Sirija, Ukrajina…) samo nove bitke generisanog globalnog sukoba.

U sedmici u kojoj su na 100-godišnjicu Velikog rata zapadne Ujedinjene zemlje uprle prstom u Srbiju i rekle: Evo krivca!, mi možemo s tugom da sabiramo sve naše tragične Vidovdane, od Kosovskog boja, preko Sarajevskog pucnja u austrougarskog prestolonasljednika, izručenja Miloševića Hagu, prošlogodišnje kapitulacije u Briselu – do 28. juna 2014. g. – kada s presiječenom bijelo-plavo-crvenom pupčanom vrpcom, goli kao od majke, sa smežuranom muškošću, stojimo sami, ni na istoku ni na zapadu, bez ideje, bez vođe, prosječno stari preko 40 godina, skloni abortusu i kanceru; bez zdravstva, školstva, sudstva; napušteni od patriotske elite.

U knjizi „Rat i Biblija“, vladika Nikolaj kaže: „Evropski političari i ultrapatrioti koji misle da je minuli Svetski rat prouzrokovan atentatom u Sarajevu, nisu ni malo kvalifikovani da nam objašnjavaju uzroke budućeg rata. Ako su građani jednog grada polili svoje kuće petroleumom, pa se nađe neki dečak, koji iz zlovolje ili nestašluka baci u grad upaljenu šibicu, ko će se nazvati prouzrokovačem požara?“.

Ključna riječ iz pasusa iznad glasi: budući rat. Vladika Nikolaj vidio je iza okuke njegovih dana u Rat 2.0, i ne bez razloga kazivao da će rat koji slijedi biti strašniji od svega što je čovječanstvo do tog trenutka uopšte moglo da vidi. Kako je znao da će užas Drugog svjetskog rata da zasijeni sva bezakonja nastala prije Prvog svjetskog rata i nakon njega?

Nije vladika Nikolaj dobio ispred svog imena titularni oreol Sv. bez razloga. Ključna je to riječ za tumačenje njegove hrišćanske, antiratne spoznaje.

No što da radimo mi kojima se čini da takođe jasno vidimo iza okuke naših dana, u vremenima kada se fašizam može da reže na kocke – koliko je prisutan koncentratom u vazduhu? Nije dovoljno samo nadati se dobru, i poput Pink spisateljica zavoljeti sebe da bismo voljeli druge.

Vidovdan je simbol možda unikatnog osjećaja slobode, datumski kandidat za Uneskovu listu nematerijalne kulturne baštine. Da bismo bili slobodni, smo rođeni.

Hoće li to Srbija i Crna Gora u Evropu? Lično ne bih. „S narodima u ratu biva isto što i s pojedincima u miru, to jest ortakluk sa zlim donosi svima ortacima zlo“, piše autor „Rata i Biblije“. A ključna riječ mora biti: mir.

Minulih me dana poradovalo uplovljavanje najvećeg aktivnog klasičnog jedrenjaka na svijetu, ruskog školskog broda „Sedov“ – u Kotorsku luku. Na simboličnoj ravni, bome. „Sedov“ je lani okončao put oko svijeta, preplovivši 45 hiljada milja, posjetivši 30 luka i preko 20 država – sa ciljem da na taj način obilježi 1.150 godišnjicu osnivanja ruske države.

Nikola Malović