Knežević: Apsurdno da sjedimo u parlamentu ako Vlada dobije podršku

Dalji boravak ostatka opozicije u parlamentu bio bi apsurdan ukoliko Vlada premijera Mila Đukanovića dobije podršku u Skupštini, ocijenio je predsjednik Demokratske narodne partije DNP Milan Knežević, navodeći da poslanici Demokratskog fronta DF neće prisustvovati sjednici na kojoj će se raspravljati o toj inicijativi.

Knežević je ukazao da inicijativa za glasanje o povjerenju Vladi jasno precizira da premijer Milo Đukanović mora obezbijediti 41 poslanika ukoliko želi da produži mandat svom kabinetu.

„Aktuelni društveno politički trenutak, ali i sastav Đukanovićeve Vlade jasno upućuju da sudbina inicijative zavisi od SDP-a kao režimske stranke, ali i od Pozitivne koja formalno slovi za opozicionu stranku, ali se ponaša kao da je sastavni dio vlasti“, rekao je Knežević u intervjuu za agenciju MINA.

On je kazao da ako SDP i Pozitivna budu glasali protiv povjerenja što bi trebalo da bude politički logično, Đukanovićeva Vlada će pasti.

„Podsjetiću, Ranko Krivokapić je prije dva mjeseca najavio da će SDP pokrenuti pitanje povjerenja Vladi odmah nakon odluke ministarskog Savjeta NATO–a, ali ga je Đukanović preduhitrio, tako da SDP – u ostaje da glasa protiv povjerenja Vladi, ili da u slučaju podrške Vladi potpiše konačnu eutanaziju svoje partije“, ocijenio je Knežević.

On je rekao da ukoliko Pozitivna bude glasala za Đukanovićevu Vladu onda će to biti, kako je kazao, klasični primjer političke korupcije i dokaz da izbori u ovakvom ambijentu nemaju smisla. „Ali i potvrda da je DF bio u pravu što se odlučio za proteste kao jedini odgovor na institucionalna nepočinstva režima“.

Knežević je ocijenio da je nakon, kako je naveo, kraha dijaloga ostatka opozicije sa Demokratskom partijom socijalista i SDP, svakom jasno da samo protesti, kao jedini preostali vid političke borbe, mogu obezbijediti održavanje fer i demokratskih izbora.

„Najnovija dešavanja u vezi sa glasanjem za anekse ugovora za Kraljičinu plažu i Miločer dodatno potvrđuju da u Skupštini Crne Gore cvjeta politička korupcija koja će, ukoliko ne dođe do formiranja prelazne Vlade, odrediti ishod i narednih izbora“, rekao je Knežević.

On je ocijenio da se dijalog ostatka opozicije sa Đukanovićem i Krivokapićem pretvorio u, kako je naveo, monolog predsjednika DPS–a koji je odbacio svaku mogućnost razgovora o prelaznoj Vladi.

Knežević smatra da, ako se tome doda i posljednji Đukanovićev potez kroz inicijativu o glasanju povjerenja Vladi, jasno da rad u radnoj grupi više nema nikakvog smisla.

„Ukoliko Đukanović bude obezbijedio potrebnu većinu od 41–og poslanika, onda dalji boravak u parlamentu postaje apsurdan, jer će predsjednik DPS–a sa obnovljenim „legitimitetom“ i novom – starom većinom organizovati unaprijed pokradene izbore“, rekao je Knežević.

On je ponovio da ostatak opozicije, bez obzira što među njima postoje ozbiljne razlike, mora povući jedini preostali potez – napuštanje Skupštine i zajedničko organizovanje protesta.

„Mi u DF-u ne sporimo pravo i izbor kolega iz opozicije da Krivokapić nakon kraha pregovora postane lider dijela opozicije. To je njihov legitiman pristup koji su od početka zastupali, ali ne mogu očekivati od nas da podržimo Krivokapića za lidere čitave opozicije, jer se radi o najvažnijem Đukanovićevom saučesniku u projektu dvodecenijskog devastiranja Crne Gore, koji bi na ovaj način bio aboliran“, poručio je Knežević.

On je ocijenio i da formiranje anti NATO koalicije predstavlja društvenu neminovnost i odgovor većinskog stanovništva Crne Gore koje se protivi učlanjenju u taj savez.

Knežević je podsjetio da je na sjednici Glavnog odbora DNP–a 20. decembra dobi mandat da počne aktivnosti na formiranju anti NATO koalicije sadržanih u akcionom koji će ubrzo prezentirati crnogorskoj javnosti.

On je objasnio da je u tom pravcu već razgovarao sa određenim političkim subjektima, NVO sektorom, nezavisnim intelektualcima, koji su spremni da daju svoj doprinos u anti NATO savezu.

„Organizovanjem anti NATO koncerta 13. januara nastavljamo aktivnosti započete 12. decembra, a sve u pravcu još snažnijeg promovisanja ideje vojne neutralnosti koju bi nam garantovale Rusija i NATO, i organizovanjem fer i demokratskog referenduma“, kazao je Knežević.

On je poručio da kao inicijator ideje o anti NATO koaliciji, bez sujete, pozdravlja aktivnosti Socijalističke narodne parije na prikupljanju potpisa građana za organizovanje referenduma.

„Pozivam sve članove i simpatizere DNP-a da daju svoj potpis za tu inicijativu, jer se ne radi o uskostranačkoj promociji, već o opštoj ideji koju bi svi trebalo da podržimo. Vjerujem da će SNP u kratkom roku uspjeti da prikupi 40 hiljada potpisa i tako doprinese aktivnostima anti NATO koalicije koje će u narednim danima biti intenzivirane kroz različite promotivne modele“, kazao je Knežević.

Na pitanje da li je moguće da anti NATO koalicija nastupi zajedno na izbrima, on je rekao da ona u ovom trenutku nije zamišljena kao izborna, već kao legitiman odgovor na već formiranu NATO koaliciju.

Knežević smatra da se svi politički subjekti čije se članstvo protivi ulasku naše države u NATO moraju udružiti i koordinirati aktivnosti kojima se štiti većinska volja gradjana Crne Gore.

On je rekao da ne prihvata tezu jednog broja javnih ličnosti da je to pitanje podjela, i da se istovremeno može biti za, protiv, i da te ne interesuje pitanje NATO integracija.

„Takav pristup direktno ide na ruku Milu Đukanoviću, jer on koristeći ove stavove stvara fikciju kako je njegov lični interes postao i državni“, rekao je Knežević.

On je upitao da ako je to pitanje marginalno i nebitno, zašto ga stalno potenciraju ambasade vodećih svetskih država, kod čijih, kako je naveo, prvih sekretara, lideri jednog broja opozicionih partija redovno idu na konsultacije, iako je njihovo članstvo protiv ulaska Crne Gore u NATO, a oni redovno ili nemaju stav, ili ga sopštavaju kao da su za NATO.

„Nikog nećemo moliti, niti posebno pozivati da bude u anti NATO bloku, jer se ne radi ni o kakvom patriotskom monopolu, već preuzimanju obaveze i odgovornosti pred našim gradjanima. Uostalom, tako je bilo i 1999. godine, jedni su branili zemlju od agresije, a drugi su pomagali agresoru promovišući veleizdaju kao patriotski čin“, zaključio je Knežević.