Knežević: Izvršna vlast nije dovoljno uradila da se trojica državljana Crne Gore uhapšena u Visokim Dečanima oslobode

Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević u novogodišnjem intervjuu za Borbu kazao je da je jedna od posljedica promjene vlasti 30. avgusta 2020. godine svakako smjenjivost vlasti te smo tako u tri godine imali tri vlade, vanredne parlamentarne izbore kao i seriju prijevremenih lokalnih izbora.

Kada govori o odnosu sa zvaničnom Hrvatskom, Knežević je kazao da frustracija jednog broja hrvatskih političara zbog činjenice da ovdje postoje ljudi i političari koji nisu spremni sve da izdaju i prihvate “krivicu” koja se nameće iz susjedne Hrvatske, postaje obrazac hrvatske spoljne politike.

„Međutim, ono što je zabrinjavajuće, jeste da kod nas postoje političari koji bi Hrvatskoj predali Prevlaku, brod “Jadran”, prihvatili nepostojeće krivice, i pristali da budu sve što od nas hoće naši susjedi“, kazao je Knežević za Borbu.

Kako navodi, Rezolucija o Jasenovcu je zvaničnom Zagrebu samo izgovor za najavljenu blokadu putu Crne Gore ka EU.

„Hrvatska blokada bi se svakako desila, a koliko je to evropski, najbolje govori inicijativa Slovenije i Njemačke da se usvoji dokument koji podrazumijeva da jedna članica EU ne može blokirati članicu kandidata zbog neriješenih bilateralnih pitanja“, kazao je Knežević za Borbu.

Kada govori o Bošnjačkoj stranci i njihovoj participaciji u Vladi Milojka Spajića, Knežević navodi da se njegov stav nije promijenio – da postoji obavezujući dogovor da nakon izglasavanja budžeta predstanivic BS otpočnu raskid koalicije sa DPS-om u Bijelom Polju.

„I to je zajednički stav svih konstituenata vladajuće koalicije koji sigurno neće biti promijenjen, ali svakako nećemo ćutati ako dogovor ne bude ispoštovan“, kazao je Knežević za Borbu.

Ni prethodne godine nije nedostajalo političkih turbulencija kako u Skupštini tako i na opštinskim nivoima. Svađe, pa pomirenja, obaranja vlasti, pa formiranja nove sa istim akterima ili potpune blokade rada opština postala su naša svakodnevica. Kako to komentarišete?

Nakon 30. avgusta počelo se događati razuđivanje političke scene, stvaranje novih političkih subjekata i pokreta koji promovišu neke druge političke narative i ideje. Jedna od posljedica avgustovskih promjena jeste smjenjivost vlasti, tako da smo u tri godine imali tri vlade, vanredne parlamentarne izbore i seriju prijevremenih lokalnih izbora.

Naravno, sukobi, svađe, stranačka prepucavanja, postali su još izraženiji nego ranije, ali kao što je to pokazalo i nedavno formiranje vlasti u Podgorici, poslije velikih svađa dešavaju se i velika pomirenja. I mislim da se crnogorski građani polako navikavaju na nove političke “sadržaje” i da ih malo što može iznenaditi.

Ipak i pored te činjenice, Crna Gora itekako ubrzava na evropskom putu. Može li ova parlamentarna većina uvesti Crnu Goru u Evropsku uniju?

Dok smo bili opozicija naši politički protivnici koji su bili na vlasti optuživali su nas da smo kočničari evropskih integracija, iako smo za godinu dana otkad smo u vladi više uradili za naš evropski put nego DPS za sve vrijeme njihove vladavine. Opstrukcija rada Skupštine, neizglasavanje budžeta, antievropske aktivnosti opozicije, najbolja su poruka ko je upravljao Crnom Gorom preko tri decenije, i dođe mi naprosto začuđujuće kako smo još uvijek živi.

A kada govorimo o evropskim integracijama, neizostavno je pomenuti i blokadu koja nam stiže iz Hrvatske. Mediji bliski njima poput Vijesti su objavili non pejper gdje su iznijeli spisak novogodišnjih želja „susjeda“ kako bi nam dopustili da uđemo u porodicu evropskih naroda. Čemu takva frustracija kod naših komšija?

Frustracija jednog broja hrvatskih političara zbog činjenice da ovdje postoje ljudi i političari koji nisu spremni sve da izdaju i prihvate “krivicu” koja nam se nameće iz susjedne Hrvatske, postaje obrazac hrvatske spoljne politike. Ali to ne predstavlja nikakvu novinu jer je Hrvatska mlada država, postoji tek tri decenije, i meni je jasno zašto oni imaju potrebu da svoju državotvornost grade na projektovanju istorije u odnosu na tragične ratne godine iz nekadašnje zajedničke države.

Međutim, ono što je zabrinjavajuće, jeste da kod nas postoje političari koji bi Hrvatskoj predali Prevlaku, brod “Jadran”, prihvatili nepostojeće krivice, i pristali da budu sve što od nas hoće naši susjedi.

Mislite li da iza svega ovoga leži izglasavanje rezolucije u Jasenovcu? Koliko je evropski da blokiraju evropske integracije zbog sopstvenih nacističkih zločina?

Rezolucija o Jasenovcu je samo izgovor, jer da je ona glavni razlog nezatvaranja četvrtog poglavlja, našla bi se među već postojećim uslovima koje nam je Hrvatska uručila kroz non-pejper.

Hrvatska blokada bi se svakako desila, a koliko je to evropski, najbolje govori inicijativa Slovenije i Njemačke da se usvoji dokument koji podrazumijeva da jedna članica EU ne može blokirati članicu kandidata zbog neriješenih bilateralnih pitanja.

U duhu novogodišnjih praznika vidimo nikad življe koncerte, nikad ljepše gradove, ali nisu svi u mogućnosti da uživaju u tim čarima. Konkretno mislimo na trojicu uhapšenih Nikšićana na Kosovu i Metohiji. Kako gledate na njihov slučaj?

Hapšenje crnogorskih državljana na KiM predstavlja poraz države. Smatram da izvršna vlast nije dovoljno uradila da se trojica crnogorskih državljana uhapšena na hodočašću u Visokim Dečanima oslobode iz kosovskog pritvora. Lično, radim sve što je u mojoj moći da pomognem, ali o detaljima ne želim govoriti u javnosti. Nadam se da će im Bog dati snage da izdrže sva iskušenja i da će ubrzo biti sa svojim porodicama. Isto očekujem i za Ekrema Bajrovića koji je na pravdi Boga nepravosnažno osuđen na dvadeset jednu godinu zatvora.

Ove godine došlo je i do rekonstrukcije Vlade a prvi put nakon istorijskog 30. avgusta su čelnici koalicije ZBCG ušli u Vladu. Zbog čega se čekalo toliko dugo?

Da su se neki pitali, još bi se čekalo. Mnogima je cilj bio da se Srbi iz ZBCG predstave kao antidržavni element nedostojan obavljanja državnih funkcija. Sva sreća što se sve manje pitaju.

A u rekonstruisanu Vladu je ušla i Bošnjačka stranka koja je uslovljena da mora raskinuti koaliciju sa DPS-om u Bijelom Polju. Do toga nije došlo. Hoćete li preduzeti kakve mjere povodom toga? Ili premijer Spajić?

Moj stav oko ulaska Bošnjačke stranke u Vladu nije se promijenio. Postoji jasan i obavezujući dogovor da nakon izglasavanja budžeta, predstavnici BS otpočnu raskid koalicije sa DPS-om u Bijelom Polju. I to je zajednički stav svih konstituenata vladajuće koalicije koji sigurno neće biti promijenjen, ali svakako nećemo ćutati ako dogovor ne bude ispoštovan.

O protestima u Srbiji

Protesti u Srbiji poprimaju jasan politički kontekst koji ima za cilj preuzimanje vlasti sa ulice. To se svakodnevno može vidjeti iz političkih poruka koje saopštavaju oni koji nisu studenti, ali iza navodnog studentskog bunta pokušavaju doći do prelazne vlade, jer im je cenzus misaona imenica. Ako vidimo ko podržava proteste ( preuzimanje vlasti sa ulice) od Kurtija, Đukanovića, hrvatske desnice, onda je jasno koliko je Srbija u ovih deceniju i po postala regionalni “problem” svima koji ne mogu podnijeti njen ubrzani ekonomski napredak. Zato i pozivam one studente koji na protestima nisu zbog realizacije političkih zahtjeva neuspješne opozicije, i koji nisu članovi opozicionih stranaka, da razmisle je li cilj protesta prelazna vlada ili zahtev za institucionalnom pravdom koji se ostvaruje kroz već podignutu optužnicu i sudski proces. Ali pravda se ne može dijeliti na ulici kroz revolucionarne odbore nastale po uzoru na 1945. i prijeke sudove čija je svaka presuda bila smrtna.

Jedan broj javnih ličnosti koji je sad podržao proteste u Srbiji, podržao je i Mila Đukanovića u njegovim separatističkim aktivnostima u kampanji za predsjedničke izbore koje je pokrao 1997. godine. Postoje sačuvani snimci i neumoljivi dokazi njihovog milouvlačenja na mitingu u Podgorici, a vjerujem i potvrde o dnevnicama koje su im isplaćene, da me i danas posle trideset godina sramota u njihovo ime. Pouzdano znam da su mnogi od “diktatorskog sistema” Aleksandra Vučića kroz različite kulturne, sportske i druge društvene projekte uzeli milione i milione od “ovakve” Srbije, i postali elita koja poziva mlade da napuštaju državu dok oni u njoj žive na najatraktivnijim lokacijama koje su proglašavali urbanocidom, realizuju svoje višemilionske porodične biznise i šalju podršku sa zimskih ljetovanja dok im konobari na egzotičnim plažama donose Moete i ružičaste koktele. Da ne bude da im ja osporavam pravo na stav, niti da sam ljubomoran što i ovu Novu godinu dočekujem u Zeti uz sarmu i rusku salatu, smatram da bi bilo visokomoralno s njihove strane da vrate milione koje su dobili od “krvavog” režima, jer su po logici stvari onda i takvi milioni krvavi, i da onda oboje ruke crvenom farbom, i ostanu danonoćno na ulici do ostvarenja svojih zahtjeva. Ja bi tako da sam oni, a kako će oni, mislim da je svima jasno, kazao je Knežević za Borbu.