Ko Mujo za kozom

Piše: Jovan Lakićević

U jednom dijelu naših naroda i narodnosti, ostalo je nešto kao izreka:“Zaostao ko Mujo za kozom“. Odnosila se, valjda, na one u koje i sam spadam, koji , blago rečeno, nikako da uhvate korak s vremenom.
Odnosno na one koji su u mnogim rabotama, da ne kažem procesima, naprosto – zaostali.
Tako sam, koliko prekjuče, na ne znam čijem TV ekranu, pomno ispratio višesatno saslušanje nekoliko važnih činilaca iz CG Sektora bezbjednosti na odgovarajućem skupštinskom Odboru.
To me strašno podsjetilo na tzv „Državni udar“, na sudski vodvilj u nastavcima, koji je mjesecima uveseljavao dobar dio žitelja Crne Šume u otadžbini i rasejanju!
I ponovo mi ništa nije bilo jasno.
Sjetio sam se nekih pozorišnih predstava stranih trupa , koje smo gledali u studentskim danima, bez prevodioca. Sjetio sam se i mog sapatnika Muja, koji je nepopravljivo zaostao, a koga sam ja oduvijek doživljavao kao nekog bliskog rođaka.
U jednom trenutku bljesnuo je zrak prosvjetljenja, kada je aktuelni ministar pravde rekao jednu zanimljivu polurečenicu, govoreći o Agenciji za nacionalnu bezbjednost CG da je ona U SISTEMU NATO SLUŽBI!!!
Hvala ministru, u ime mene i Muja, što nam je, konačno, otvorio! Prije dvije, ili tri godine, kada je sa njenog čela smijenjen izvjesni K., za koga je sva Crna Šuma znala da je visoki agent CIAe, ja, a pretpostavljam i Mujo, smo se pitali – da li je to moguće?
Danas vidimo, ne samo da nije moguće, nego da je i posve prirodno, slijedeći iskaz aktuelnog ministra pravde!
Kao nepopravljivo zakeralo, pitao bih aktuelnog ministra pravde: da li je CG protektorat, ili kolonija? Pošto nema namjesnika , recimo kao BIH svojevreno, Benjamina Kalaja, a danas onog njemačkog samozvanca, reklo bi se da je u pitanju, ipak, status kolonije.
Koliko da znamo! A pošto znamo, nećemo se više isčuđavati kako nam to nekolike zapadne ambasade i njihove službe, sastavljaju i Parlament i Vladu. Meni, a, pretpostavljam, i Muju, kao tipičnim predstavnicima korisnih idiota je laknulo: ne moramo se više brinuti oko kojekakvih izbora – sve će biti kako naši inostrani staratelji kažu!
U ovom, kao i budućim sličnim prilikama, valja se, naravno sjetiti ko nas je i kako, „vizionarski“ uveo u NATO , kao i ko je, potpisujući, bez pitanja naroda, sankcije Rusiji, prvi put u njenoj istoriji uveo nezahvalnu Crnu Šumu u tabor ruskih neprijatelja! Kakva suverenost, kakvi bakrači!
(Naknadno sam vidio da upravo ispisana rečenica ne priliči meni i Muju, kao političkim analfabetama, ali me mrzi da je prepravljam. Omaklo mi se.
Sa velikim i neoprostivim zakašnjenjem sam saznao da je NATO, zapravo, i naša, nacionalna organizacija i da je čitav Sektor bezbjednosti – SUP, Tužilaštvo, sudovi , ANB… u njegovoj nadležnosti. Ili, opet, možda griješim?
Ne mogu reći da se kajem što sam, bar desetak puta, a možda i dvostruko više, na ovom Portalu rekao da je, nama bliski i dragi NATO najveća zločinačka organizacija Planete!
Učinio sam to u neznanju i to će mi, na Božjem sudu, biti, nadam se, olakšavajuća okolnost. Konačno sam shvatio da je u pitanju jedna takoreći dobrotvorna organizacija, koja se, na svoj način, bori (svim raspoloživim sredstvima) za zaštitu ljudskih prava u mnogim krajevima svijeta!
Učinio sam, priznajem, još jednu glupost, ne znajući da je tzv bezbjednosni sektor pod upravom NATO: tražio sam, na ovom Portalu donošenje Specijalnog zakona, za njegov potpuni kadrovski reset, jer je , kako sam naivno vjerovao, služio Poglavnikovom režimu, a ne narodu Crne Gore!
I, još nešto. Pošto je ANB, po riječima ministra pravde, „u sistemu NATO službi“, ne znam, zaista, zašto bi se ona i dalje tako zvala. Ni dosad joj naziv „nacionalne“ agencije nije priličio. Jer, Agencija koja je, rekoh već, po mom pogrešnom uvjerenju, bila u funkciji zaštite minulog režima, zašto bi se, zaboga, zvala „nacionalna“? Koje i čije nacije, možda „milogorske“?
Ne bih da kumujem novom nazivu, pošto za to još nije došlo vrijeme. A niko me nije ni pozvao.
Tek sad sam se sjetio da je priča o Muju i kozi, na koju sam se u ovoj prilici naslonio, zapravo samo dio jednog prastarog „vica“, koga sam zapamtio u djelovima. Mujo je, naime, zahvaljujući okolnosti da je zaostao za kozom, ostao u životu, kada je ona istrčala na autoput i nastradala u saobraćajki!
Kada su u stanici milicije pitali Muja da kaže šta misli o spomenutom udesu, Mujo je uporno krivio – kozu.
Na prigovor inspektora: „Mujo, mnogo si zaostao!“, Mujo je kao iz puške odgovorio: „Druže inspektore, da nijesam zaostao – odosmo i ja i koza!“
Naravoučenije se samo nameće, a moglo bi da glasi: ne treba, ponekad , trčati za kozom…