Ko se boji Srbe da prebroji

Piše: Maksim Drašković

Zna li neko zašto DPS-u
nogavice od popisa tresu?
Sa svojijem vjernim saborcima,
da li ih je obuzela zima,
ili im tlo pod nogama gori
te ih tuga pregolema mori?
Da li grmi, zemlja se potresa,
pa ih stala vriska do nebesa?
Ili kako u bunilu zbore –
Crnoj Gori ne osviću zore,
prestalo je sunce da je grije
od zuluma Srba i Rusije,
pa im plamti u prsima zublja
u naletu silnog rodoljublja?

Niti grmi, nit se zemlja stresa,
nema ništa od zloga udesa,
ne prijeti nijedno od toga,
no se boje istine i Boga,
znaju dobro koliko su grešni
i zato su brižni neutješni.
Znaju da će grešnog bezbožnika
stići sveta ruka Pravednika,
predstojeći popis povratiće
Crne Gore od iskona biće,
ako neće ovaj, drugi hoće,
svaka voćka rađa svoje voće.
Genocidno djelo Joške Broza
mora jednom vrijeme da sroza,
i njegovog vjernog sluge Mila
pred Bogom će poginuti sila,
nemoguće krv je obuzdati –
svaki dug se na ćupriji plati.
Trag duboki vodi ljudsko sjeme,
svaku silu pregazi vrijeme.
Grobovi su kroz vjekove mjera
da pod nebom sačuva se vjera.
Kome god je stalo do obraza,
nek se drži toga putokaza,
s predačkoga da ne skrene puta,
kroz vrijeme da ne ozloputa –
Crna Gora nema bolje slave
od Njegoša i Svetoga Save!