Koga motiviše dječji dodatak u Srbiji: Roditeljima 80, a hraniteljima 250 evra

„Dete je dete da ga volite i razumete”, godinama nas podjseća svevremeni Ršum.

Nesrećni roditelj iz okoline Niša nije mogao da se suoči sa činjenicom da u 21. veku svojoj djeci nije mogao da priušti ni elementarne uslove za život, poput struje u kući. Ubio se. Iza njega je ostala nezaposlena supruga sa četvoro mališana, a ova tragična sudbina ponovo je podstakla priču o tome hoće li djeca čiji roditelji ne mogu da im obezbijede osnovne životne uslove, morati da ih potraže u hraniteljskim porodicama.

U poslednje vrijeme ne jednom je konstatovano da djeca u hraniteljskim porodicama žive u neuporedivo boljim uslovima nego ona u sopstvenim porodicama, koje zbog skromnih ili nepostojećih prihoda žive od male socijalne pomoći. Jer, država hraniteljima za odgajanje jednog djeteta daje mjesečnu naknadu nešto veću od 25.000 dinara. Za drugo i treće, jer je dozvoljeno da ih bude najviše troje, u hraniteljskoj porodici dobijaju po 15.600 dinara. Uz to ih za svako dijete, zavisno od potreba, sljeduje i dodatna mjesečna naknada.

Potpuno je druga slika siromašnih porodica, u slučaju da ispunjavaju uslove za primanje socijalne pomoći. Ona je u punom iznosu 8.300 dinara, dok se po djetetu dobija još 2100 dinara.

Tragičan kraj oca porodice koji nije mogao da pređe preko bijede u kojoj su živjeli, ili suočavanja da decu dâ u hraniteljske porodice gdje bi imala mogućnost pristojnog života, neizbježno nameće pitanje šta država može da preduzme?

Nekadašnja ministarka za socijalna pitanja, danas profesorka na Fakultetu za ekonomiju, finansije i administraciju, Gordana Matković prije svega ukazuje na to da se ne mogu porediti nadoknade hraniteljskim porodicama i socijalna davanja onim sa skromnim prihodima.

„Nema nikakvog osnova da se poredi ono što mogu da ostvaruju porodice koje imaju djecu, sa onim što ostvaruju hraniteljske porodice. To je kao kada biste poredili da li siromašni mogu da dobiju to što zaposleni u domovima za djecu dobijaju za platu i za odgajanje djece”, napominje Matkovićeva. Ona je objasnila da je hraniteljska porodica zapravo porodični smještaj koji je pandan institucionalnom smještaju dece.

Nikome ne dajete platu zato što je roditelj, a hraniteljskim porodicama dajete nadoknadu za rad, precizirala je Matkovićeva, koja uz to smatra da ne bi smjelo da se dešava da se djeca oduzimaju jer porodice nemaju sredstva za izdržavanje.

Zato smatra da je važno pitanje do koje mjere mi možemo da unaprijedimo naša socijalna davanja za siromašne.

Jako je važno da postoji značajnija podrška kroz socijalna davanja siromašnima. Da li je to dječji dodatak, ili socijalna pomoć, to su posebna pitanja i stvar je u finesama, dodaje ona.

To što imamo višečlane porodice sa djecom bez prihoda, odraz je neadekvatnosti naših socijalnih davanja i potrebe da ona budu adekvatnija, zaključila je Matkovićeva.

Pogotovo, to ne bi trebalo da bude u zemlji koja se bori protiv bijele kuge, gdje je podizanje nataliteta pitanje opstanka ne samo porodice, nego naroda i države. Osnovni preduslov ne samo za očuvanje porodice, nego i za odluku o njenom zasnivanju, jeste upravo garancija države da će djeca moći da žive dostojnim životom bilo u hraniteljskoj, bilo u sopstvenoj porodici.

Izvor: Sputnjik