Koloplet ludila svih vrsta

Piše: Nikola Malović 

Danas vidimo da Prvi svjetski rat nije bio lekcija koja je trebalo da posluži da Drugog svjetskog rata ne bude, kao što ni Drugi svjetski rat nije poslužio kao lekcija da Novog velikog rata ne bude.

*

Umjesto da se svijet denacifikuje, mi vidimo kako se, na 25-godišnjicu od NATO bombardovanja Srbije i Crne Gore, u kolopletu ludila svih vrsta, klimatskih, nutritivnih i dženderskih, nacizam povampirio jer mu nikad i nije bio zaboden glogov kolac.

*

Od ishoda Rata zavisi hoćemo li čijem pripasti, ili ćemo se nečijem privoljeti carstvu.

Valja zamisliti trenutak u kome se grudva snijega počne da valja niz planinu.

Dakle, do neka doba tu je bila, stajala kao mogućnost, a onda je vjetar, ili čiji kažiprst – dotakao, pa je grudva počela da se kotrlja, s potencijalom da sve što joj se nađe na putu kad i na dnu – zbriše s lica zemlje.

Kakva je šansa da ta, je li, megagrudva čudom stane na sredini planinske kosine, da ipak smrtno ne zatrpa sve živo? Po zakonima fizike – nikakva, ali je ipak moguća, predvidimo li je kao Božju intervenciju.

Supervulkan Jelouston može da eksplodira svakog trenutka i zatre život, ako ne na cijeloj planeti, a ono na cijelom sjevernoameričkom kontinentu. Ciklične erupcije na Suncu, protuberanse, praćene magnetnim olujama tokom kojih dolazi do izbacivanja naelekstrisanih čestica, nalik granatama od plazme, pogađaju Zemlju. Ukoliko bi se, po prof. Terzinu, dogodilo da se, srećom mala, Zemlja ipak nađe na velikom udaru naelektrisanih granata od plazme, bila bi spržena sva elektronika na planeti, čime bi bila uništena civilizacija, budući da smo uveliko zavisni od elektronike. Pitanje vremena je kada će eksplodirati Jelouston, pitanje vremena je kada će svekontinentalni nemiri izazvani padom elektronskog sistema presuditi onome što zovemo mirom ili ma kakvim civilizacijskim pogodnostima čak i unutar selektovanih teritorija na kojima se vodi rat. Treća velika opasnost po čovječanstvo je potencijalni udar asteroida, kao u vrijeme dinasaurusa, koje je prethodilo Potopu, nuklearno i biološko oružje ostavimo li ovoga puta po strani.

Opisana tri scenarija već su se dešavala, što će reći da mogu opet, svakog trenutka, a čovjek 21. vijeka apsolutno je nemoćan da ih spriječi, ma koliko suprotno tvrdio Holivud. Situacija koju imamo u vezi sa smakom svijeta u izvedbi prirode nalikuje lavini koja je čudom stala na nekom dijelu kose putanje, te je samo Promisao ta koja spasava grad ili civilizaciju na dnu.

Odrođene elite Kolektivnog zapada čikaju i ljude kojima nije do rata kad i samog Boga, time što čine zločine do neba. Danas vidimo da Prvi svjetski rat nije bio lekcija koja je trebalo da posluži da Drugog svjetskog rata ne bude, kao što ni Drugi svjetski rat nije poslužio kao lekcija da Novog velikog rata ne bude, jer je Treći trajao od 9. maja 1945. do 24. marta 1999, do zločinačkog bombardovanja Srbije i Crne Gore.

Umjesto da se svijet denacifikuje ne zato što je to htio herojski sovjetski narod, mahom Rus, nego zato što bi to bilo civilizacijsko dostignuće, mi vidimo kako se, u kolopletu ludila svih vrsta, klimatskih, nutritivnih i dženderskih, nacizam povampiruje jer mu nikad i nije bio zaboden glogov kolac. Možda je priroda Kolektivnog zapada niklog iz šizme od 1054. takva, da se izvitoperi, da se okrene na postavu, da se uneredi tamo gdje se jede, da se okrene zlu, jer je – kad se naopako gleda – tako bolje nego da se bude na strani istine, na strani pravoslavnog gledanja na nebostroj, na poredak koji odlično može da funkcioniše i na Zemlji.

Sigurno da postoje tačke nalik Svetoj Gori odakle posvećeni starci molitvenim stubovima – kao oni atlanti što na plećima obdržavaju arhitektonske strukture – drže nebo da ne padne na Zemlju, sprečavajući i Jelouston da ne eksplodira, i Sunce da nam ne sprži civilizaciju granatama od naelestrisane plazme, i asteroide da ne satru sve zlo što se nakotilo na naše oči zajedno s ono malo preostalog dobra. Ništa ne sprečava Tvorca da dopusti lavini da završi posao osim ovog: na Zemlji ipak ima preostalih nesvetih a svetih, svetgitelja koji ne znaju da to jesu, naših zastupnika kod Boga. Dok ih god ima, biće roda, opstaće svijet, ali, kao što i u razredu ima sve manje zaista odličnih, u društvu sve manje poštenih, u braku sve manje vjernih, za stolom sve manje umjerenih, u crkvi sve manje vjerujućih, tako je i Bog s nama na mukama, što da čini, dokle da nas trpi, jer smo postali izdajnici jedine ideologije, izdajnici jedine revolucije koja je imala i smisla i utemeljenja, jer smo postali ravnodušni hrišćani, nikakvi pravoslavci.

Pošto nevolja nikad ne ide sama, to što smo postali nikakvi pravoslavci, više običajni nego vjerujući, otežava nam da na pravi način iščitamo stvarnost i da kolektivno prepoznamo zlo očima koje smo kao duhovni alat dobili u prošlosti. Lično sam poražen rezultatima izbora, svih naših, unazad ohoho, premda nisam vjerujući u demokrfatiju, ali vidim da mnogi jesu, jer su, neki neoprezno, a mnogi birajući manje od dva zla, stali na stranu Kolektivnog zapada koji je na naše oči otvorio Novi istočni front, koji vrši ili dozvoljava genocid u Gazi, koji prenosi sukob na sve veće nove geografije.

Nama nije mjesto na odrođenom Zapadu, a ucijenjeni naši državnici, kao da im niko nije bio kršten, vezali su nas za Zapad kao za lešinu. Od ishoda Novog svjetskog rata zavisi kojemu ćemo pripasti carstvu, pod uslovom da civilizacija kakvu znamo uopšte preživi. Da Srbija i Crna Gora nije izdana i prodana, da su Srbija i Crna Gora države a ne firme u posjedu korporacija, možda bismo mogli da kažemo da od ishoda Novog svjetskog rata zavisi kojemu ćemo se privoljeti, a ne pripasti carstvu. Kad bi Bog dao da dođe do promjene globalne paradigme, pa da u multilateralnom poretku šansu imaju i geopolitipčka ostrva s pravom a ne obavezom da se priklone strani kojoj je makar fašizam stran.

Da li je moguća pak totalna promjena paradigme, u kojoj nikad, ni u futuru drugom ne bi zaratili blokobi zvani Kina, Rusija, muslimanske zemlje, i američko-evropske?

Da, moguća je. Dok god Bog drži lavinu na ivici litice suprotno zakonima fizike, dok god drži supervulkan Jelouston pod kontrolom, dok god Zemlju ne bombarduju naelekstrisane granate od plazme i dok god teleskopi ne opažaju asteroid čiji bi udar značio Game over.

(Izvor: Pečat)

Nikola Malović