Komandir Đuro Drašković (1880-1919) – portret
1 min read
(Umjesto odgovora gospodinu Dragoslavu Bokanu na tekst objavljen na portalu INS 14. marta 2017. godine, ali sadržina ovog teksta je, posredni i neposredni, ali i kategorički demanti Bokanovih izrečenih stavova. Ovaj tekst je, dakako, polemičkog karaktera, no, jezikom i snagom činjenica o predmetu proučavanja)
Piše: Novak Adžić
Kapetan, potom i posthumno, od strane kralja Nikole i crnogorske vlade u egzilu, proizveden u komandira (majora) crnogorske vojske, Đuro Ristov Drašković rođen je na Čevu 1880. godine. Bio je stameni ratnik i oficir. Nepokolebljivo, do smrti, bio je odan crnogorskom barjaku i amblemu domovine Crne Gore. Kao oficir istakao se u balkanskim ratovima (1912-1913). Učesnik je i prvog svjetskog rata (1914-1916), do vojnog sloma Crne Gore i njenog pada pod austro-ugarsku okupaciju. Potom je bio interniran u austro-ugarski zarobljenički logor, iz kojega je pušten krajem 1918. godine.
Odlukama tzv. Podgoričke skupštine od novembra 1918. godine energično se suprotstavio. Nije prihvatio velikosrpsku okupaciju i nasilnu aneksiju Crne Gore, već se s oružjem u ruci borio za pravo, čast i slobodu svoje države. Jedan je od glavnih organizatora Božićnog ustanka crnogorskog naroda podignutog januara 1919. godine (po gregorijanskom kalendaru). U njemu je bio jedan od vodećih vojnih komandanata i njegova prva je žrtva. Poginuo je 6. januara 1919. godine herojski, u borbi sa srpskom okupacionom vojskom i domaćim bjelaškim janjičarima i renegatima u Cetinju iznad Škrke i Bogdanova Kraja.
Sin kapetana Đura Draškovića, Golub Drašković (1916-1990) pripadao je crnogorskom nacionalnom pokretu i zelenaškoj vojsci kojom je komandovao veliki prijatelj i saborac njegovog oca brigadir Krsto Zrnov Popović. Sin kapetana Đura Draškovića, Golub Drašković bio je uz Krsta Popovića skoro do samog kraja Krstovog života, zapravo, bezmalo sve do njegove pogibije u sukobu sa potjerom komunističke OZNE u noći 13/14. marta 1947. godine u Cucama. Kada je general Krsto Popović vodio svoju potonju bitku u životu, sin Đura Draškovića, Golub Drašković bio je u grupi koja mu je pomagala, spašavala ga i jatakovala u Katunskoj nahiji. Golub Drašković se dvadesetak dana prije pogibije Krsta Popovića predao komunističkim revolucionarnim vlastima u Crnoj Gori na prijedlog Jova Kape. Bio je osuđen prvo na 15 godina robije. Potom mu je zatvorska kazna preinačena i smanjena na 7 godina, koje je izdržao po zatvorima u Crnoj Gori. Suđen je i osuđen sin Đura Draškovića, Golub Drašković, zato što je pripadao Štabu “Crnogorske nacionalne komande” i “Lovćenske brigade” koji je tokom drugog svjetskog rata bio pod komandom Krsta Popovića i što je skoro do same Krstove pogibije bio uz njega kao njegov prijatelj, jatak, ali vojni i politički saborac.
Kada je 1918. godine Kraljevina Crna Gora postala žrtva velikosrpske invazije, okupacije i aneksije kapetan Đuro Drašković je bio predvodnik Čevljana u oružanom otporu uništenju crnogorske države i nacionalnom obespravljivanju Crnogoraca. Heroj je narodnog ustanka “Za pravo, čast i slobodu Crne Gore” izvedenog januara 1919. godine. Lojalan kralju Nikoli i institucijama pravnog poretka Kraljevine Crne Gore ustao je u odbranu crnogorskog državnog i etničkog individualiteta.
U jednom pismu koje je upućeno sa Njeguša 1. decembra 1918. godine kapetanu Đuru Draškoviću sa Čeva i kapetanu Dušanu Vukoviću iz Prediša (Bjelice) stoji da su crnogorski ustanici odložili podizanje ustanka za određeno vrijeme »dokle vojvoda Đuro Petrović i brigadir Vučinić provedu organizaciju u svojim mjestima«. Politički vođa Božićnjeg ustanka bio je Jovan Simonov Plamenac iz Crmnice, koji je emigrirao prije nego što su borbe otpočele, a vojnički vođa ustanka bio je Krsto Z. Popović. Iz Katunske nahije, pored Krsta Popovića, ustaničke vođe bili su i: komandiri (majori) Petar Lompar, Šćepan Mijušković, Milo Martinović, Petar Gvozdenović, Joko Martinović, kapetani: Đuro Drašković, Dušan Vuković, Andrija Dragutinović, Niko Kašćelan, Đuro Kapa, Marko Z. Popović, Blagota Martinović, poručnik Janko Pešikan i drugi.
Svoje političke ciljeve i zahtjeve Štab crnogorskih ustanika, koji se u Bajicama kod Cetinja nalazio pod komandom Krsta Popovića, izložio je i u ovom aktu:
“Skupština održana u Podgorici u dane 11. i 13. mjeseca novembra 1918. godine, sazvana je protiv ustavnih odredaba naše zemlje, a najviše protiv volje apsolutne većine crnogorskog naroda, što je dalo povoda da se- protiv skupštinske odluke kojoj ste Vi izvršni organi- digne opšti pokret i ustanak u Crnoj Gori.
Već su prošla dva dana, da se prestolnica Cetinje nalazi u opsadi od strane nekoliko hiljada ustaških četa, koje sa nestrpljenjem očekuju da čim prije uljegnu u prestolnici Cetinju, te svojim ulaskom uspostave stanje koje dostojno odgovara crnogorskom imenu i budućoj državi Jugoslaviji.
Da bi se izbjeglo prolijevanje bratske krvi, koja ako poteče istorija neće pamtiti, potpisati Ustanički odbor našao je za shodno da izvršnom odboru uputi izražaj volje crnogorskog naroda u sljedećem:
I – Mi smo svi složni da Crna Gora uđe punopravno sa ostalim pokrajinama u jednu Jugoslovensku državu bez ikakvih unutrašnjih političkih granica, a oblik vladavine ostavljamo da punopravno riješi redovno izabrana skupština svih jugoslovena- Konstituanta- čemu ćemo se srdačno pokoriti.
II – Mi tražimo da prethodno jedan narodni sud pronađe krivce za sve događaje koji su bacili ljagu na naše oružje i da tek onda čista vedra čela pristupimo velikoj jugoslovensloj zajednici, za koju su i najstariji naši preci najvjerniji zatočnici bili.
III – Tražimo anuliranje odluka Podgoričke skupštine i nove slobodne izbore za Crnu Goru, čiji će izaslanici punovažno rješavati sve naše sadašnje domaće poslove, te privremeno predstavlajti Crnu Goru iznutra i izvana.
Za izvršenje rada po ovom programu, ustaničke trupe sjutra 23. ovog mjeseca umarširaće u prijetonicu Cetinje i radi uspostavljanja budućeg reda zaposjesti će sva nadleštva, u koju svrhu s naše strane bit će očuvan najbolji red, te sa ovim preko vas opominjemo vojsku koja se sada nalazi u Cetinje da sa svoje strane ne bi izazivala prolijevanje bratske krvi- u kojem slućaju smatrali bi se odgovornim članovi toga Odbora, a mi sa svoje strane dajemo časnu riječ da će kako život tako i imovina svakom biti zagarantovani, sem u slučaju da budemo napadnuti.
Bajice, 22. decembar 1918. godine
U ime Ustaničkog Odbora
Kapetan Krsto Popović, s. r. “.
Ovaj memorandum je iz Bajica 22. decembra 1918. godine, u ime ustaničkog Odbora poslao kapetan Krsto Popović “Komandi Jadranskih trupa” i tzv. “Izvršnom odboru Cetinje”, te komandantru savezničkih trupa u Kotoru generalu Polu Venelu. Ovaj Memorandum i ustaničke zahtjeve u ime ustančkog Odbora sa uputstvima za vođenje pregovora odnijeli su i predali u Štab srpskog generala Dragutina Milutinovića crnogorski oficiri kapeten Đuro Drašković i poručnik Mirko Grujičić. Na ovo pismo crnogorskim ustanicima odgovorio je komandant okupacionih srpskih trupa u Crnoj Gori general Dragutin Milutinović.
U tom odgovoru general Milutinović je 23. XII 1918. godine naveo, pored ostalog, da se sa svojim »trupama i ostalim naoružanim Crnogorcima održavati red, i nikakve naoružane trupe ne mogu ulaziti u varoš – grad Cetinje, a da ne sretnu naoužani otpor sa naše strane«. U svojim Memoranima general Milutinović navodi da je crnogorskom ustaničkom štabu poručio: »Na svaku i najmanju demonstraciju odgovoriću topom i mitraljezom«. Bila je to uvertira u početak krvavih obračuna. General Milutinović poslao je na taj način kapetanu Krstu Popoviću jasan signal da će pružiti otpor crnogorskim ustanicima ukoliko oni budu krenuli na Cetinje.
Na jednom sastanku nekolicine organizatora crnogorskog ustanka održanom na Bokovu 13/26/ XII 1918. godine, odlučeno je da se pozovu srpske trupe da do 20. XII 1918/ 2. januara 1919. godine napuste Crnu Goru, a ako to ne učine da će ih Crnogorci silom protjerati sa svoje zemlje. Na tom skupu je bilo dogovoreno da crnogorski ustanici osvanu oko Cetinja i da ga opsadiraju 21. XII 1918/ 3. I 1919. godine. Raspored trupa bio je određen na sljedeći način: Katunjani su bili određeni da posjednu i drže sektor od Đinova Brda do donjeg Kraja, Lješnjani i dio Riječana (Ceklinjani i Dobrljani) trebalo je da zauzmu prostor od Donjeg Kraja do Kabla, a Ljubotinjani i Crmničani od Kabla do Đinova Brda. Za Riječane i Crmničane bio je određen plan i zadatak da Cetinje opkole i da zauzmu pozicije oko njega sa mitraljezima i topovima pošto prijethodno posjednu, oslobode Vir Pazar i Rijeku Crnojevića.
Položaje oko Cetinja zaposjeli su crnogorski ustanici 21. XII 1918/3. I 1919. godine. Tokom dana vršili si prikupljane i koncentraciju snaga. Oko Cetinja 24. XII 1918/ 4. I 1919. godine došle su ustaničke snage iz Komana na čelu sa kapetanima Blagotom Martinovićem i poručnicima Begovićem i Radonjićem, kao i Zagarčani sa kapetanom Lukom Stamatovićem i poručnikom Mirkom Grujičićem. Prispjeli su i Lješnjani sa kapetanom Perom Đurišićem i potporučnikom Brnovićem. Krsto Popović kao komandant ustanika napravio je sljedeći raspored: Cetinjani (Konadžije i Bajice) bili su pod komandom kapetana Đura Kape i oni su posjeli prostor od Đinova Brda do iza Orlova Krša. Njeguši i Ćeklići bili su na lijevoj strani od njih i nalazili su se pod komandom Ilije Bećira. Čevljani koji su opsadirali Cetinje bili su pod komandom kapetana Đura Draškovića, a Cuce pod zapoviješću poručnika Janka Pešikana. Ustaničke snage iz Bjelica koje su brojale dvije čete bile su pod komandom poručnika Dušana Vukovića i Krsta Vujovića i one su zauzele prostor iznad Donjeg Kraja. Na Njegušima su ostale ne mnogo brojne ustančke snage pod komandom poručnika Nika Kašćelana i Vlada Vrbice. Sve ove ustaničke snage predstavljale su Zapadni sektor. Njihov komandant bio je kapetan Đuro Drašković.
Istočni sektor ustaničkih snaga koji je obuhvatao prostor od Donjeg Kraja do Belvedera bio je sljedeći: od Donjeg Kraja njega su posjeli Lješnjani pod komandom kapetana Sava Čelebića, Komani pod komandom kapetana Blagote Martinovića, kao i jedna četa koja se do Belvedera nalazila, a koja je bila pod komandom kapetana Vukala Rajkovića i poručnika Todora Borozana. Komandant Istočnog sektora bio je kapetan Pero Đurišić.
Prostor od Belvedera od Donjeg Kraja ostao je neposjednut od ustaničkih snaga. Njega je po planu trebalo da zauzmu Ljubotinjani i Crmničani pošto prijethodo posjednu Virpazar i Rijeku Crnojevića. Komandnat Štaba ustaničkih snaga kapetan Krsto Popović smjestio se sa svojim štabom kod Barutane u Bajicama.
Komandant srpske vojske general Milutinović je bio riješen da upotrijebi oružje, da razbije opsadu grada i po svaku cijenu da zaustavi ulazak ustaničkih snaga u Cetinje. Stupio u kontakt sa ustaničkim snagama u Bajicama, koje su od njega tražili da napusti Crnu Goru. Ali, od toga ustaničkog zahtjeva nije bilo ništa. Kapetan Krsto Popović rekao je generalu Milutinoviću da razgovara sa Jovanom Plamencem, koji je trebao biti, po ranijem dogovoru, na Kablu. Međutim, Krstu Popoviću i ustanicima je saopšteno da su bjelaši zauzele taj prostor i da tamo nema Jovana Plamenca. On tada nije znao đe se Plamenac nalazi, pa je poslao trojicu svojih ljudi da saznaju đe je on i da stupe u kontakt sa njim. Ali, od njega nikakvih vijesti nije bilo. U tim trenucima Krsto Popović je preuzeo ulogu vrhovnog komandanta ustaničkih snaga i u odstrustvu Plamenca ponašao je kao vojni i politički lider. Napisao je pismo generalu Milutinoviću u kojemu je naveo ustaničke zahtjeve, koje su rano izjutra 23. XII 1919. godine /5. januara 1919. godine odnijeli u Štab srpskih trupa ustanički oficiri kapetan Đuro Drašković i poručnik Mirko Grujičić. O razgovoru sa izaslanicima ustanika, oficirima Đurom Draškovićem i Mirkom Grujičićem, okupacioni general Milutinović, u svojim Zabilješkama, piše i ovo: »U oružanu akciju nisam verovao sve do 23. decembra 1918. godine. Ovoga dana u 6 časova ujutru došla su sa pismom dva izaslanika od pobunjeničkih oficira, kapetan Đuro Drašković i poručnik Grujičić. Odmah siđoh u moju kancelariju, gde me oba crnogorska oficira očekivahu u prisustvu kapetana prve klase g. Nikolajevića i rezervnog potporučnika Simića (student tehnike). Bio sam raspoložen i odmah se pozdravim sa svom četvoricom i obrnuh se g. Draškoviću i rekoh mu šaleći se: »Pa vi, prekjuče, gospodine Draškoviću, čekaste mene kao da sam Hamza kapetan a vi Mićunović Vuk. Drašković pri govoru sa mom ustajaše, a ja mu davah znak da sedne i govori. Između ostalog žaljaše mi se da ga je pri povratku iz interniranja rđavo presreo u Rogatici naš artiljerijski major Božidar Jevtić, da mu je u ime Srbije ovaj srbijanski major rekao ovo: da Crnogorska artiljerijska pravila više ništa ne valjaju, i da on Jevtić a s njime i svi Srbi više vole Bugare nego Crnogorce. Ovo je Jevtić možda i rekao, jer sam ga znao iz moga službovanja u Debru (1915), kada bijah komandant Albanskih trupa, kojom je prilikom zaista podneo neke raporte, žaleći se nešto protivu serdara Janka Vukotića, pod čijom je komandom bio neko vreme. Odmah odgovorih Draškoviću da je on kao inteligentan čovjek morao uvideti, da to govori Jevtić u ime svoje a ne u ime Srbije«, piše Milutinović.
Oficiri Đuro Drašković i Mirsko Grujičić su kopiju ustaničkih zahtjeva predali generalu Milutinoviću. U aktu kojeg su Drašković i Grujičić predali Milutinoviću traži se da se srpska vojska mirno ponaša i da se ne miješa u unutrašnje stvari Crnogoraca. Međutim, ustaničke zahtjeve je general Milutinović u razgovoru sa Draškovićem i Grujičem odbio.
Na Cetinju su se okupatorske srpske trupe pod komandom Dragutina Militinovića, srpski žandarmi i bjelaška omladina mobilisali za borbu u cilju spječavanja ustaničke akcije. Hapšeni su svi zelenaši, njihove pristalice i sva »sumnjiva lica«. Ustanička akcija bila je od ranije otkrivena. Pop Stevo Drecun je već ranije predao pismo mitropolitu Mitrofanu Banu o ustaničkim planovima i zamišljenim akcijama, a ovaj ga je revnosno predao Komandantu srpske vojske Dragutinu Milutinoviću. Nakon toga, počela su hapšenja vođa ustanka na Cetinju, Podgorici i Nikšiću. U zatvoru su se ubrzo našli: Milutin Vučinič, Andrija Raičević, Božo Petrović, Đuro Petrović, Risto Popović, Petar Lompar i drugi.
Stvari su počele krajnje nepovoljno da se odvijaju u odnosu na ustaničke planove. Dobro naoružane, brojne i opremljene okupatorske srpske snage i njihovi pomagači domaći renegati su 21. XII 1918. / 3. I 1919. godine zauzeli položaje na Orlovom Kršu, grebenima iznad Medovine i Vojne radionice, zatim ispod Italijanskog Poslanstva do donjeg Kraja a potom i na brdima iznad Vojnog Stana, Bolice, te na Crnoj Gredi, Kablu i povrh Granice. Utvrdili su svoje položaje i iskopali šance. Pojačenje im je stiglo iz Tivta po naredbi vojvode Stepe Stepanovića na Cetinje u jačini 2000 pušaka sa municijom namijenjenom za potrebe srpske vojske, žandarmerije i bjelaša. U cilju slamanja ustaničkog otpora iz Kotora su 21. XII 1918/ 3. I 1919. godine prema Njegušima bile upućene i jake snage srpskih trupa. Između ostalih krenuo je i jedan bataljon II jugoslovenskog puka pod komandom majora Antonovića. Rasplet oko Rijeke Crnojevića okončan je bez borbi. Rijekom Crnojevića ovladali su srpska vojska i bjelaši. Tako je plan oko zauzimanja Rijeke i produžavanja za Cetinje propao. Time je zadan težak udarac preostalim ustaničkim snagama oko Cetinja. Umjesto ustanika, koji su se već bili razišli kućama, ili su pohapšeni ili odbjegli, u Cetinje su krenuli oko 500 bjelaša. Ustaničke snage, koje su preduzele akciju oko Virpazara 22. XII 1918/ 4. I 1919. godine, nijesu uspjele. Tu je njihova akcija sasječena. Tako je Božićnji ustanak podignut pod komandom Krsta Popovića bio osuđen na propast. On je pokušao nemoguće i nakon neuspjelog mirnog rješenja, propalih pregovora, krenuo je hrabro u ustaničnu akciju. Težak udarac ustaničkim trupama oko Cetinja bio je slom ustaničke akcije na Rijeci i u Virpazaru, jer je prostor oko Cetinja kojeg su trebali da zauzmu Crmničani i Ljubotinjani ostao prazan.
Uz sebe, na prilazima Cetinju, Krsto Popović i ustanički oficiri pod njegovom komandom, među kojima je bio i kapetan Đuro Drašković, imao je katunske, riječke i lješanske oružane čete i formacije. Njihovu vjernost poniženoj Domovini i prognanom Gospodaru, zatočenom u Francuskoj, tih dana opsade okupacionih posada i utvrđenja, lomila je i cetinjska studen, i tanki brašnjenici, kao i slabo naoružanje i municija spram okupacionih trupa i domaćih renegata u njihovoj službi. Kod snaga pod komandom Krsta Popovića bio je dijelom prisutan i nedostatak čvrste riješenosti da se puca u svoje potuđene sunarodnike, kao i dojučerašnje saveznike, zbog kojih je crnogorska vojska doživjela propast u prvom svjetskom ratu. Ali, sve te muke i iskušenja, koje su opterećivale crnogorske ustanike, ubrzo će prekratiti teror nad narodom i ponižavanje crnogorskih vrijednosti, čemu su se odlučni bili oduprijeti. Tako će do oružanog obračuna doći na krvavi Badnji dan, 6. januara 1919. kada je sa crnogorskim ustaničkim snagama jedan od njenih komandanata kapetan Đuro Drašković probao nemoguće: da izmijeni zlu sudbinu Kraljevine Crne Gore. Iako je Božićnji ustanak ugušen u krvi, mora mu se priznati očinstvo za sve one mučne godine borbe “za čast, pravo i slobodu Crne Gore” koje su se potom dogodile i u kojima se, mada očajnički, dokazivala i potvrđivala u krvi crnogorska državotovorna i nacionalana svijest i posebnost.
Crnogorske ustaničke snage su 24. XII 1918./6. I 1919. godine krenule u akciju nastupanja prema Cetinju u cilju njegovog oslobađanja. Tada su srpska vojska i bjelaši zapucali, otovorili žestoku vatru na njih. Prvo je došlo do otvaranja vatre na sektoru Orlova Krša. Borbe ustaničkih snaga i okupatorskih srpskih formacija počele su 6. januara 1919. godine u 8 sati izjutra i trajale su čitav dan. Srpska vojska i bjelaši koristili su u sukobu artiljerijska oružja. U početku sukoba na zapadnom sektoru poginuo je kapetan Đuro Drašković, jedan od glavnih ustaničkih vođa.
Stradao je u borbi da se sačuva crnogorski barjak, koji je ulaskom srpske vojske u Crnu Goru osrnavljen od strane domaćih renegata (bjelaša). Naime, 1918. godine stara crnogorska zastava nije pošteđena. Crnogorski barjak sa dvoglavim orlom domaći izrodi u službi srpske okupacione vlasti su skinuli sa Cetinjskog Dvora i brutalno, ogavno ga oskrnavili. Da napomenem da je crnogorsku zastavu u vrijeme okupacije Austro-Ugarska iz rojalističkog pijeteta i obzira ostavila nedirnutu. Ali, kad je Crna Gora 1918. godine prisajedinjna Srbiji crnogorska zastava nije pošteđena, nego je skinuta sa Dvora na Cetinju, zgažena i uprljana na mjestu đe je bio monogram kralja Nikole, t.j. na mjestu đe su inicijali crnogorskog suverena izvezeni. To je okupacionom srpskom generalu Dragutinu Milutinoviću, komanantu Jadranskih trupa, rekao crnogorski kapetan sa Čeva Đuro Drašković, saopštivši mu da su to uradili crnogorski potuđenici. General Dragutin Milutinović je to naveo u svojoj memoarskoj građi. Naime, okupacioni srpski general Dragutin Milutinović u svojim Zabilješkama (Arhiv SAN 11441/11443, 1-8) veli i ovo: »Komandir Đuro Drašković i ovi kod Belvedera rekoše mi da je crnogorsku zastavu poštedela i Austrija, a da je s našim dolaskom skinuta sa Dvorca na Cetinju i da ju je neko uprljao i to gde je ime kralja Nikole izvezeno. Upitam da nije ko to od nas izvršio. Rekoše mi da su to Crnogorci izvršili. Pored toga oficiri u Bajicama pokazaše mi i na samovolju policijske vlasti u Danilovom Gradu gde su kaznili na 10 dana zatvora jednog mladića, što je rekao da je Crnogorac a nije kazao da je Srbin; i kod Belvedera jedan od pobunjenih oficira reče mi, da je deset dana kažnjen što je nosio medalju kralju Nikole«.
Kapetan Đuro Drašković, crnogorski junak i patriota, bio je prva žrtava u Božićnom ustanku crnogorskog naroda početkom 1919. godine. Ubijen je na Cetinju 6. januara 1919. godine prilikom ustaničkog juriša na okupacione trupe na zapadnom sektoru iznad Cetinja. Kako piše iskaknuti bjelaš Jovan Ćetković, koji je neposredno učestvovao u ugušivanju januarskog ustanka 1919. godine na području Cetinja, u svojoj knjizi »Ujedinitelji Crne Gore i Srbije«, Dubrovnik 1940, situacija na zapadnom frontu oko Cetinja (iznad Škrke i Bogdanova Kraja) bila je najteža. »Protivnika mnogo, ovdje je najjača njina snaga, a imaju jake zaklone. Naše puške i mitraljezi ne mogu da ih dignu iz ovih klisura, bombe smo već sve utrošili, artiljerije za ovaj front nemamo. Blješkaju sablje protivničkih oficira, a poneki se prkosno ukaže i razdere koliko ga grlo nosi. Na desnom našem krilu tako se ukaza jednom, prkosno, izazivački, na nepunih sto koraka pred našima sa isukanom sabljom protivnički vođa Kapeten Đuro Drašković i podviknu:- »Kralj Nikola jaše vranca, a kralj Petar na magarca«. Jedan naš omladinac zgodno ga uze na nišan i obori ga jednim metkom. Drašković pade mrtav«, piše Jovan Ćetković.
Nikola Tomanov Zec, u svojim Memorima, piše i ovo: »Zelenaši su sa svoje strane činili sve da do krvi ne dođe. Oni su čak i poslije Vukotićevog dolaska u Bajice preduzeli još jedan put što se moglo u prilog mirnog rješenja. Po prethodnom dogovoru i pristanku bjelaša poslali su kapetana Đura Draškovića kao pregovarača. U času kada se Drašković slobodno i sa povjerenjem približavao bjelaškoj strani (iznad Bogdanovga kraja) sa bjelaške strane ispaljen je na njega plotun i Drašković je pao mrtav. To je bio povod za otvaranje žestoke vatre sa obije strane, koju niko više nije mogao spriječiti«.
Đuro Drašković je za pravo, čast i slobodu Crne Gore dostojanstveno poginuo, pjevajući jednu crnogorsku rojalističku i patriotsku pjesmu, noseći crnogorski slavni krstaš barjak u jednoj, a sablju u drugoj ruci. U stavu gorštačkom, lovćenskom, oficirskom pao je pokušen okupacionim kuršumima. I Đurov rođeni brat Spasoje Ristov Drašković bio je crnogorski ustanik, oficir i dugogodišnji komita i borac u zelenaškom i narodnom ustanku »Za pravo, čast i slobodu Crne Gore«.
I na kraju o SIMBOLU CRNOGORSTVA, za kojeg se borio i junački u Božićnom ustanku 6. Januara 1919. Godine u borbi poginuo komandir Đuro Ristov Drašković i potom mnogi crnogorski patrioti.
“Crnogorski glasnik” u članku “CRNOGORSTVO” piše: “Crnogorstvo je simbol viteštva, čojstva, poštenja, kavaljerstva! Poslije boja s kopljem u trnje! Sjetimo se ovoga! Da ne bude kasno. O ljudi! Kome nadima grudi prava crnogorska, slovenska krv osjetiće da ulog Crne Gore-na Balkanu, u Slovenstvu i Evropi-nije da bude provincija Šumadije. Ko to ne osjeća, ne može se za to ni boriti. Kad to u većini ne bismo osjećali-Crna Gora bi bila zbrisana pod srbijanskim kopitima. Tako bi ostalo, dok se ne pojavi novo pokoljenje-kao ranija, za pjesmu stvoreno-koje bi uspostavilo tok istorije, stare slave. Svaki narod je neimar svoje sudbine Crnogorci! Gdje nam je ponos, pregnuće? Stara mu majka, nije Crna Gora stvorena da bude prišipetlja, niti šipka pri srbijanskoj ostraguši!“
(„Crnogorski glasnik“, oficijelni organ Crnogorskog potpornog saveza i Crnogorske narodne stranke seljaka i radnika, Detroit, Mičigen, SAD, godina IX, broj 62, petak 15 avgusta 1924, str. 1, članak „Crnogorstvo“).
Lako je pisati o onome sto se desilo prije 100 godina , ali je veliki problem napisati i otvoriti oci sto se sada dogadja zato , redakcija treba da zamoli Adzica da napravi jeden presjek sadasnjih dogadjaj u CG i da opise sadasnju vlast.
Rekoh li vi ja da dignemo jedan spomenik za sve bjelaše , zelenaše , partizane i ćetnike , da ih sve skupa obilježimo i vijenac im položimo !
Da se dostojno od njih oprostimo , da ih puštimo da počivaju u miru , da prošlost sa njima zakopamo , pa da se obrnemo jedni drugima , da bratski kuću obnovimo , pa da Miśa krme i ispeče a ja piva donesem , da više pretke izmirimo , da se zajedno okupimo pod barjak crnogorski , može i trobojka sa grbom svetih Petrovića nikakav problem , ali da se više litrosimo podjela što nam milu majku nagrdiše !
Za mnom ko je crnogorac , što reče čuveni barjaktar Joko Poleksić , da viđu ko je svijestan svoje nesvjesti !
A što je bilo , bilo je , ne ispravi se odole , no da vidimo što ćemo dalje u ovi današnji svijet zverinjak ?
U čemu je problem, g. Adžiću!?
Biće da vi ustvari ništa ne razumijete!
… Ni sebe sama na razumijete!?
Pa, ko vam spori pogrješan postupak vlasti SHS, odnosno srbijanske vlasti, manje više neprikriveno! U svakom slučaju neadekvatno i štetno reagovanje na pristaše dinastije Petrovića! Ko vam pametan to spori, ko!?
… Zar je moguće da nijeste ni u nam razumjeli samoubilačku politiku pobjedničkih Karađorđevića, koji su jednom za svagda sahranili ono prvo pravo srpskog naroda, kao i svakog drugog naroda prvo pravo, na nacionalnu i državotvornu konstituciju!?
Kako se samo unutar, u polju te šire istorijske slike, u istorijskom i svakom drugom rasvetljaju kontraverzne i magistralne politike južnoslovenstva, samo tako mogu pravilno razumjeti i epizodni događaji, poput Božićne pobune! Kako morate prethodno da razumijete bas tu politiku i sve njene negativne i štetne učinke i posljedice, da biste bilo sta drugo razumjeli. Da najprvo razumijete da se ništa ne da razumjeti u politici ratnog pobjednika, koji je bezumno odstupio od vitalnog svesrpskog interesa u korist monstr Kraljevine SHS, u korist svoje najveće stete!?
Tek onda se može razumjeti i sve ono što se događalo i dogodilo u Crnoj Gori!
Kako je svaka slika, o bilo čemu, vama nedopustivo sužena, sve su vaše povjeznice neartikulisane i invalidne! Svaki vam je zaključak pogrješan i neutemeljen!
Vi nijeste u stanju da razumijete ni formalnu ravan, a kamoli složenicu međudinastičkog sukoba u uslovima rata, pa onda još i bezdušnog i suludog odustajanja srpske države da okonča proces konstitucije!?
Vaše naizgled romantičarsko, a ustvari, biće za nečiji tuđi interes, navijačko tumačenje Božićne pobune, u najmanju je ruku razočaravajuće!
Vi naprosto ne razumijete formalno-pravnu i istorijsku poziciju pobunjenika, svakog pobunjenika protiv svake države, svakog onog što je u oružanom sukobu sa legalnim i legitimnim vlastima, bilo koje međunarodno priznate države, kakva je, dabome, bila i Kraljevina SHS!
U osnovi, u pitanju ju je jedan istorijski mehanizam, odveć prost, ali zato apsolutno neupitan : sudbinu pobunjenika, ustanike, kako gođ, njihov formalni i suštinski položaj i status, isključivo određuje sama sudbina sukoba!
Ishod sukoba sa državom!
Ako pobunjenici, a događo se, iz sukuba iziđu kao nesporni pobjednici … Onda pobunjenici više nijesu pobunjenici, već su borci za slobodu, oni, koji su na oružju zadobili državu i vlast! Tako pobjeda, jedino ona, svakom pobjedniku donosi i formalnu legitimaciju! Samo odnos pobjede i poraza, post festum, kako drukče, dakle naknadno, po okončanju sukoba, definiše i samu prirodu i karakter pobune, ustanka, svejedno!
Poraz, kao i svaki drugi poraz, je apsolutna mjera stvari!
Da su, kojim slučajem, pobjedili …
Ali to se nije dogodolo! Božićnoj je pobun ugušena!!!
Pobunjenici su apsolutni gubitnici, liše Podgoričke skupštine, koja njihovim porazom samo potvrđuje svoj legimitet, državotvorni i ustavnopravni kapacitet!
Da ne govorimo o odmetanju pojedinih pobunjenika od Pobune, odmetanja u najobičnije razbojnike, što je dodatno kopmromitivalo samu Pobunu, ali i onu politiku koju je Pobuna zastupala!
I još jedanput … Naravno da je sve moglo da i drukče okonča, ali nije!
Kako vi imate puno pravo da za tim žalite, i nijedno drugo! Kamoli da falsifikujete pobunjenički i politički bekraund Božićne pobune! Još sa paklenom idejom, valjda vam je to i primarni cilj, da dokažete, zaboga, kako neka okupacijska tuđinska vlast sprovodi teror u Crnoj Gori! Đe jadi ga znali, Crnogorac, neki Crnogorac koji nije i Srbin, samo to nije, vodi borbu sa okupatoskim tuđinskim Srbinom, gori u vatri borbe za slobodu otečestva!?
… I što se mene, vjerujem i mnogih drugih tiče, ne morate da nam podastirete političke ciljeve pobunjenika firmulisane u njihovom štabu u Bajicama! … Navodni “ izražaj volje crnogorskog naroda „, koji to nije!?
Inače, lično bih svaku od one tri tačke, stava, potpisao! Osim poslednje polurečenice! Kojom se traži puni međunarodnopravni kapacitet Crne Gore sa pravom da se samostalno spolja predstavlja!
… Kako su sva ta tri stava, nastala u pobunjeničkom štabu, sva tri su jednako protivna zavjereničkoj politici izbegličke, kapitulantske vlade, i političkim aspiracijama izbježala suverena i dvorske kamarile! Koji autistično, odsutno iz realnosti, jednako zagovaraju povratak kralja Nikole na tron, kao da se ništa u međuvrjemenu nije dogodilo!?
A to, zašto se Srbija nije oprjedelila za opciju ujedinjenja blisku pobunjenicima, koju i lično smatram dugoročno boljom varijantom od prisajedinjenja, pitanje je onog oportuniteta koji po procjeni Karađorđevića daje veću garanciju stabilnosti dinastičkog trona i harmonizaciji odnosa u trojedinoj Kraljevini SHS.
Što je njihovo prvo dinastičkog pravo, pravo na nespornu suverenost, odnosno pravo da je unapred brane i odbrane!!! Kako za razumjevanje Karađorđevića, makar u tom smislu, nije potrebno da ih volite. Kako je od najmanje važnosti što ih i ja, recimo, najmanje volim! Još i mislim da su Srbima i svesrpskim državotvorni interesima, svojom pogubnom državnom politikom, nanjeli neprocjenivu i nenadoknadiviu štetu!
Pa opet, to ne znači da su u proces sadržavljenja dve srpske države ušli bez svakog prava, kako vi to predstavljate i širite bezobrazno glupu antisrbijansku pomamu i histeriju!
I meni je, kao im mogom drugome, žao što je Crna Gora poklekla, što je kapitulurala, što se nije priključila srbijanskoj vojsci u solunskoj epizodi! Ko zna u kom pravcu bi se razvijao ujediniteljski proces, iako je, kako svi to dobro znamo, đede bio umislio da ima svako preče pravo na krunu od unuka!?
Konačno … bili bi dobro da stišamo strasti! Da pokušamo da racionalno prosuđujemo … Tako, kako niko dobromisleć’, sa ličnim i profesionalnim integritetom, svaki takav sa elementarnim znanjima koja se podrazumjevaju, ne bi trebalo ništa, pa ni kapitilaciju Crne Gore, ni Božićnu pobunu, pa ni Podgoričku skupštinu svakako, da gleda kroz crno-bijelu optiku! Da robuje dnevno- političkom rezonima i onom interesu koji stoji najdalje od “ materije „! Tako kako vi baš to radite! Još i gomila drugih, navodno školovanih ljudi. Koji se svi zajedno jednako brukate jednostranim i ostrašćenim tumačenjima prošlosti! Uvijek i jednako na štetu Srba, svejedno kojih!
Pa vaši oponenti moraju da troše ogromnu snagu da obuzdaju opravdani gnev na vaše otvoreno, neskriveno neprijateljstvo prema svemu srpskom … To opskurnom neprijateljstvo, da stvar bude gora, bijedno i nespretno zaogrnuto, tobože u naučni, intelektualni angažman!?
Slijepi ste i gluvi za drugačije mišljenje i percepcije, kao da je samo vama iz “ montenegrinske historiske škole “ dano da razumijete što je bilo, kako i zašto! Samo vama dano da držite banak iz nacionalne istorije! Da ravnjate o svemu i svačemu, kako vas sve i svašta nadilazi, nedorasle!
Da nije tako, odavna bi ste čuli i one koji na stvari gledaju sa kritičke strane, neopterećeni suludom potrebom da sebe i druge silom nagone i ćeraju u novi identitet, i to baš sad kada se bližimo “ kraju Istorije „!?
Da to ne činite odavna bi ste čuli da je i svima drugima jasno da srbijanska politika nije imala osjećaja i takta za ovdašnjeg čovjeka, onda kada je saziđivala zajedničku bratsku kuću! Ispoštovala nije, čak ni to nije uvažila, nesporan doprinos Srba iza Crne Gore svesrpskoj nacionalnoj ideji i ratnim naporima za oslobođenje srpskog naroda u prethodnim ratovima!
Da ste htjeli, još bi ste mnogo toga mogli da čujete.
Kako vas zapravo najmanje interesuje uravnoteženje pogleda i tumačenja zajedničke, srpske prošlosti!
Kako se i vi Adžiću, komsomolski predano uprežete u jednu bezumnu zavjeru koja ima samo jedan zadatak, jedan cilj : rasrbljivanje srpske Crne Gore, nemilosrdno i bez ostatka! Sadistički!!!
Kako za to bezočno koristite groznu bratsku nerazumicu, koja je dvije srpske boje toliko onomad zavadila, ni da su sa Turčinom zaratili … Oba oka da povade, malo im bilo, pa bi danas opet!?
… Tako, kako je to svakome jasno đe smo stigli, kudijen smo naumili!
A meni, makar meni nije, nije mi nikako jasno : Za čije babe brašno!!???
Koji je, kakav je, i čiji je to interes!
Kome vi zapravo služite?
Ko je naručilac poslova? Ko?
Koji je taj koji je dosjetio, ne da zavadi braću, ne! … Već je taj, za koga ja pouzdamo ne znam koji je, taj je još groznije namislio : da nas jednom zauvijek rastavi!
Da Crnogorca proćera iz Srbina!???
Iz onoga juče, iz ovoga danas, ali i iz onoga sjutra!
Da ništa više ne bude kako je bilo! Da koliko sjutra sve bude tako kako je već u Hrvatskoj, u pola srpske Bosne, u najsrpskije Kosovo, u jednom srpsku Maćedoniju, pa je đavo došao po svoje i u najljepšu Planinu! Da i Crnu Goru, još i nju pošljednju, nekad prvu srpsku državu, da još i nju počisti od Srba!!!
Kako ste svi vi montenegrinski preumljeni, biće, njegovi šegrti!
… Crnom đavolu sluge!
Đikane, svaka Vam čast na dubokoj analizi, vredno je udžbenika.
kao bjese ona pjesma o Cosovicu ?
Cosovicu u dom ti kamenje,neotavi vino uz pecenje F22
ada jedino tako se ovo dalje moze komentarista i upornost na Adzicevoj istoriji
Kakva je ovo sramotna podukljica…
Dragi Milose,uzmi malo vremena za sebe,kad ovako komentarises povrsno,pa prikupi istorijsku gradju iz arhiva.procitaj i onda daj svoj sud tj. saznaj pravu istinu.Vidim da toga dosta nije ti jasno.Pozdrav i poslusaj moj savjet.
Nemoj da mi Miśa puno čita , on je ovakav kakav je zlata vrijedan , što će njemu „istorijska građa“ kad on zna kako je koja baba koga sa bocom rakije dočekivala , a tek kako krme ispeče , e nema ga ni primać !
Bravo Masa,rekla si sve za ove koritanovice.Oni ne znaju za nase slavne dinastije vec oni znaju ko daje bolje pecenje i dje se na pokajanjima dobro jede.Ne treba ih vise komentarisati, danasnja slika ih prikazuje ko vazda:BEZ CASTI,OBRAZA I POSTENJA za razliku od nas „ZA SLOBODU PRAVDU I CAST CRNE GORE“ Nek je vjecna CRNA GORA
A čoče ispade da ste vi najpošteniji ,najbolji najljepši…sve naj naj.A mi ,ova druga strana sve najgore.Koliko ste časni i pošteni,pokazali ste marširanjem na Rim sa Musolinijevim fašistima,rame uz rame,i za to dobili makarone.A pri pokušaju da“ obnovite“ državu,sa istim društvom,12.jula 1941,cijela Crna Gora vam je odgovorila sjutradan.
A jes ka nije Miśune care , pa viđu pun net slika tvojih ćetnika sa italijanima i njemcima he , he , a najbolja je ona đe sa ustašama rujno vino pijete he , he , ili ona đe su na binu zajedno Pircio Biroli i Pavle Đurišić he , he , pa M.Đukanović isto , zajedno ste „rame uz rame“ sa njima „marširali“ na Neretvu , pa ste fino obršili , zajedno ste i bježali .
A vele niko nijemogao iźes makarona ka ćetnik na Neretvu .
Je li tvoja baba ,,masja,, u Đurđevića Tari pekla kavu Nijemcima?
Hajde onda ti dragi Ilija mi objasni :
1.Zašto Nikola bježi i ostavlja vojsku,zašto nije uradio istu stvar kao Petar i Aleksandar ,povući se sa vojskom i kasnije probiti front,pa dobiti rat ??
2.Koji se to vladar koji je kapitulirao, vratio na presto,i povratio punu nezavisnost,a da mu je neko drugi dobio rat,navedi mi samo jedan takav primjer iz istorije ?
3.Ako je ovo ustanak protiv Srbije i Srba,kako to da su se „ustanici“ redom (bar veliki dio) izjašnjavali kao Srbi.Srbi protiv Srba,svoj na svoga,malo nelogično i nenormalno ?
Bravo Miloše!
Sramota sto In4s objavljuje ovaj ustaski falsifikatorski bilten Novaka Adzica, koji pokusava da medjudinasticki spor Petrovica i Karadjordjevica predstavi kao medjunacionalni spor, iako su tada svi Crnogotci bili Srbi po nacionalnosti. Takodje oslobodjenje Crne Gore predstavlja kao srpsku okupaciju CG, ispada da su Srbi sami sebe okupirali.
Uvaženi gospodin Adžić treba da rasvijetli komitski pokret u Drobnjacima i Uskocima pod vođstvom Vojvode Toma Krsikape !
Ovako ispada da se mi nijesmo bunili protiv srpske okupacije , a znam da jesmo , pa bi red bio da se napise nesto i o tome .
Srećno u tom „rasvetljivanju“ Drobnjačke borbe protiv bilo čega srpskog.
Svaka Vam je Mijate i Mandušiću nepomjerna!
Kao i svaka druga istinita.
A Adžić …? Niko ne zna kako taj spava, ne bio mu u koži! Kako je njemu s pameti smrklo.
Čuj vi Drobnjaci i Uskoci se borili protiv Srba.
Pa Drobnjaci ne samo što su Srbi nego ni lokalno nisu Crnogorci nego Hercegovci Srbi.
Ako si ti Drobnjak možda iz Tivta ?
Istina je da je žalosno da dvije Srpske države sa dvije dinastije plus krvno povezane
nisu bile u stanju da mirno i normalno prevaziđu međusobnu borbu za prevlast.
Božića pobuna je nesretan i nepotreban istorijski čin , na žalost svakog pravog Srbina odakle god da jeste.
Žalosno jeste što je došlo do žrtava , patnje i bratoubilačke borbe.
Koji jarac na brvnu je bio tvdoglaviji teško da će mo saznati , ovome se raduju samo naši neprijatelji.
Po meni obe strane su krive bez obzira na sve argumente .
Samo sloga Srbina Spašava !
Da se nikad više ne ponovi , zajedno smo jaki kao Zvezda sa Savićevićem !
Razjedinjeni smo lak plijen za svakoga.
Eto, ti si, Mandušiću, napisao ono što sam ja mislio. Nisam hteo da se upuštam u polemiku. Besmisleno je. Tolike su knjige napisane, sve su notorne činjenice u pitanju, ali treba čitati knjige, a ne gutati propagandu.
P.S.
Malo me ipak, moram da priznam, rastužio komentar ovoga, pa ajde recimo – gospodina, kada sam razmislio zašto je uzeo ime plemena u usta, i šta je hteo time da postigne.
Ni u ovoj Milovoj seriji nas nisu u usta uzeli. Pa čak nikoga sa severa, osim Rovaca poimence. Nego kao – „velika snaga sa sjevera“. Kako da ne. Nešto se ipak ne može izjaviti, a da ne ispadneš budala.
Sve najbolje svima dobrodušnima.
Možete se koprcati koliko vas je volja , ali mi smi crnogorci oduvijek , tako je bilo tako će i biti !
A ima i kod nas kukolja kao i kod drugih .
Postojaće Crna Gora dok je Lovćena i Durmitora …. !
Ovako ispada da se mi nijesmo bunili protiv srpske okupacije , a znam da jesmo , pa bi red bio da se napise nesto i o tome .
Odgovori
evo na nevidjeno potvrdjujem da ste banditi!
Definitivno nam istoričar Adžić objašnjava kako je ovaj nesrećni sukob bio rat Crnogoraca sa jedne strane,i Srba iz Srbije (Srbijanaca) i Srba iz Crne gore odn. domaćih reneganata (izdajnika) sa druge.To je njegovo viđenje,koje i ne mora da bude tačno.
Djeci koja počinju da uče istoriju Crne Gore sve je jasno.Rat Srbije (?) i Crne Gore.Invazija Srbije na malenu Crnu Goru i sve uz to što ide.
Ali prećutkuje da je prethodno CG kapitulacijom pristupila Centralnim silama !
Znači NIJE bila pobjednica u 1 sv.ratu! Ni riječi o bježaniji kralja Nikole ni o teroru AU trupa nad civilima po Pljevljima i staroj Hercegovini.Bitno je da Cetinje AU nisu dirali,ostali dio CG ko šiša.Takav je i „ustanak“ bio.Oni koji su maltretirani od strane AU vojske nisu bili Bog zna koliko oduševljeni da ginu za onoga koji ih je napustio kad je bilo najteže, a protiv onih koji su ih ipak oslobodili.DA je g.Adžić služio vojsku,znao bi koliko je bitna stvar moral u vojsci,vojska je priprema za rat,a kako je rat pitanje života ili smrti,pitanje je za šta se gine ,a i za koga.
Interesantno ,da su Cetinjani tako jurišali i kidisali na Lovćen januara 1916, kao na svoju braću 3 god.kasnije,da li bi Lovćen pao bukvalno bez ispaljenog metka i AU trupe ušle u Cetinje ?
Upečatljiv je i poklič Đura Draškovića o jahanju konja i magaraca.Kralj NIkola je sigurno jahao rasne konje po Francuskoj ,a kralj Petar možda i magarca, po gudurama Albanije,ali svoju vojsku i narod nije ostavio !Ima jedna malo poznata fotografija koju je fotografisao francuski vojnik kako Nikola i unuk mu Aleksandar sjede na sanducima od municije i ćaskakju,kao đed i unuk,mislim da je to bilo u San Đovani di Medova,neposredno pred odlazak Nikole u Italiju januara 1916.Nikad mi neće biti jasno zašto i on nije poveo vojsku za sobom i sakupio je na Krfu (ili negdje drugo) pa krenuo sa saveznicima u oslobođenje svoje zemlje ?Je li mu neko branio ?Nije imao novca ?
Osim ako se nije pomirio sa kapitulacijom pa čekao kraj rata da neko „drugi“ oslobodi CG pa da se on vrati na gotovo.MOžda je tako i mislio,ali ne ide to baš tako u ratovanju. A da je tako bilo,istorija bi krenula sasvim sigurno nekim drugim tokom…
Sve je skoro jasno oko ovog nesrećnog sukoba,koji traje i dan danas,hvala Bogu sa mnogo manjim intenzitetom.Ali ipak ostaje jedna nejasna stvar:
Zašto su se „ustanici“ (bar dobar dio njih ) izjašnjavali kao Srbi,ako je to bio rat kraljevine Crne Gore, protiv Srbije i Srba ako su oni kako kaže g.Adžić,okupirali CG i sami tim bili neprijatelji ?
A Kradjordjevici su bili dobri kad su bjezali sa niksickog aerodroma.Masoncine britanske.Nije odje problem sto su se malo sporeckali Srbi i Crnogorci(ko nije na Balkanu),pa ni to kako se ko osjeca,nego je odje problem sto im je prisnija Kradjordjevica lenta ,neko Petrovica ,na koje se tako pozivaju kad im valjaju.Dobar je Njegos,ali ne valjaju Danilo ,Nikola…Da ne pricam o ostalim crnogorskim dinastijama.
P.S. Vidio sam da se i Duklja tretira kao prva srpska drzava,cak i Amfi to kaze,a dosad je htio da zakiva ih za most..Emisije na RTS -u idu o Duklji kao prvoj srpskoj drzavi,na stranu to sto su katolici,to sad nema veze i sto se nepismena raja posprduje.
Duklja je prva slovenska drzava i tako ce i ostati,a ‘ljetopis popa Dukljanina'(nas prevod) prvo knjizevno djelo u Slovena.A to,.. srbi,hrvati koji su izmisljene kategorije slovenstva,istog naroda nece da shvate,koji su podijelili Vizantijci i Franci,Porfirogenit i Karlo I..Citajte malo,ne morate se krviti.
Muci, Mijate,i avetinjo, ti se u to razumijer kao sto je uz gusle gudio Ronald Regan.
Au, zemljače! Renegati(stara crnogorska riječ, pretpostavljam), domaći IZRODI… Pa prekinite da zavađate taj narod tamo. Koliko ima onih koji ne misle kao ti i slični tebi? Je l trećina bar Crne Gore – IZRODI? C, c, c… Sipa mržnja iz tebe, jasno kao dan. Nadam se da to za pare pišeš. Bilo bi racionalnije. U suprotnom, u pitanju je bolest.
Batali Mijate.Trebas nesto znati,procitati a ne laicki donositi sud i svoje misljenje bez argumenata.Ovo sto pise uvazeni Novak Adzic je sve ziva argumentovana istina koja se moze provjeriti.On ne „sipa“ mrznju,vec iznosi istinu iz cisto patriotskih razloga a ne za pare kao neki koji to rade protiv Crne Gore iz materijalnog interesa.Tako Mijate upamet se pa malo vise citaj pravu istoriju i prave istoricare a ne one koji pisu po direktivi izdajnika Crne Gore.
Kako odgovaraju ovi kojima istina ne odgovara mislim na komentar PETRA koji je potpuno ispravan i korektan.Samo naprijed kukavice evo mene dje ste vi
Smiri se Ilija junače .Dosljedan si liberal hrabar na riječima i nelogičan u razmišljanju , neobrazovan a bezobrazan.
Junak a uteka u mrsku osvajačku Srbiju.
Meni je tebe iskreno žao , jer ti neznaš da li si poša ili si doša.
Ajde za ote tvoje liberale i Mil(i) onare inače blizanci od manite majke jedno pitanje , ako su Karađorđevići pogrešili i nisu uspostvili ravnopravnost crnogoraca i srbijanaca.
Zašto se sada u CG ne zalažete za svaku vrstu ravnopravnosti između crnogoraca , hercegovaca , dalmatinaca , brđana , starosrbijanaca i zećana.
Koliko budžet puni dalmacija a koliko nahije , ajde tako da se podijeli.
Koliko budžet puni hercegovina Pivska elektra , Pljevaljska TA ,Durmitor.
Koliko je režim i kriminal pobio ljudi više nego što je stradalo u Božićnoj pobuni.
E moj brate Petre. Procitaj stare proverene akademike istoričare. Izdvajam velikog Crnogorca Dimitrija Dima Vujovića i njegovu knjigu Ujedinjenje Crne Gore i Srbije, Titigrad 1962. Barem o Božićnoj pobuni i njenom ugušenju a tu se najviše pominje komandir Drašković. I budi finiji. Srećno!!!
Adžiću, momentalno se izvinite Slavku Peroviću. Ne budite paranoični, i ne pridajite sebi toliki značaj. Ilija Bakić nije takozvani, vec stvarni Ilija Bakic iz Berana, nastanjen u Vojvodini! Nemam nikakav problem da sam za vas anoniman. Ne zna Crna Gora ništa o svojoj prošlosti o mnogim znamenitim ljudima iz svoje prošlosti, ne mora da zna ni za mene malog Iliju Bakića, pogotovo što vi sa Cetinja na nas Vasojeviće gledate sa visine. Mi smo u Crnoj Gori prepoznatljivi kao Irvasi i meni to ne smeta, samo ima i nas Vasojevića koji smo utkali sebe u Crnu Goru, i koji nijesmo pljuvali po svemu crnogorskom da bi bili bolje prihvaćeni u Srbiji.
Adziću, samozavni crnogorski viteže, đe ti bi u vrijeme sramnog pisanja CKL i fašističke kampanje po Slavku Peroviću i LSCG? Đe diže tada svoj intelektualni glas protiv tog sramotnog i lažljivog pisanja? Đe bi intelektualna gromado kad po podgoričkim zidovima osvanuše grafiti sa brojem srpskih krvnih zrnaca Vesne Perović. Da li intelektualac i univerzitetski profesor u vama osudiše takve sramotnje radnje i pisanije, organizovane iz kuhinje crnogorske DB? Zašto ćutaste? Đe diže Novak Adzić svoj intelektualni glas kad strijeljaše Duška Jovanovića. Đe biste Adžicu kad pokušaše da ubiju Slavka Perovića u Herceg Novom? Đe biste kad mučki ubiše Sašu Markovića? Progovori li Novak Adžić kad Milo Đukanović potpisa beogradski sporazum bez saglasnosti ikoga u Crnoj Gori? Što prećutaste Novače Adziću sva ona prebijanja novinara po Crnoj Gori, između ostalih i prebijanje mene anonimnog iz Berana po narudžbi i u režiji Duška Markovića i beranskog DB-a? Što prećuta vrhunski crnogorski intelektualac Novak Adžić stravičnu pljačku Crne Gore i njenu budućnost. Što prećuta Novak Adžić stravične migracije građana Crne Gore sa sjevera Republike prema Srbiji, Bosni i pretežno zemljama zapadne Evrope. Znate li Novače Adžiću da se u mojoj ujčevini , u kojoj sam proživio prve godine života u selu Gornje Zaostro, toj crnogorskoj Ravnoj Gori kako vole da je prekrštvaju Srbi iz Crne Gore, dvadeset godina nije zaljuljala kolijevka, nije bilo svadbe, da ima više krstača na groblju na Dublju nego stanovnika u selu?
Što prećuta Novače Adžiću to što Amfilohije Radović naslika Nemanjiće po svim crnogorskim crkvama, pa izgleda da su ih samo oni gradili po Crnoj Gori?
Novače Adžicu, imaš ti pravo na oproštaj, niko nije savršen, ali da bi se tebi oprostilo, moraš javno reći istinu, za koliko novca i privilegija si prodao LSCG i pristao da ćutiš i ne vidiš sve zločine Mila Đaukanovića i mafijaške vlasti?
I još nešto Novače Adžiću, da ti kažem razliku između mene anonimnog i tebe javne ličnosti i inetelektualca- Kada bi ne daj Bože nekom palo na pamet da te ubije i prebije samo zbog tvojih stavova, ja bih to odmah osudio i javno protestvovao i dizao svoj anonimni glas do neba, a ti si ćutao kao zaliven na mnogobrojne i stravične zločine Mila Đukanoća i mafije.
I kao što Srbe u Crnoj Gori ne treba osuđivati što su Srbi iz neznanja , što su žrtve nametnutih mitova i skrivenih istina, tako tebe treba osuditi jer ti si znao istinu a ćuato si i zato si za osudu. Čik ti mene tuži, ako ja lažem!
Ilija ti nijesi irvas ti si ono što se vuče po dnu mutne rijeke , ti si som.
Vasojevići , Starosrbijanci kako ih naziva Kralj Nikola.
Budimlje druga Episkopija u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi.
Turci daju dozvole i narod u Vasojevićima gradi Srpske škole.
I ti si sad Vasojević koji nije Srbin , nego si Crnogorac koji nije Srbin.
Ludilo bez granica.
Čkode, moje saučešće.
“Liberal“ u vukojebini, zvanoj BJRCG, u suštini predstavlja dijgnozu…
E, zlatile se ruke Milana Kalabića!
Ilija, i ako je ovo istina ne treba se svadjati i dijeliti, i ovako nas je malo a da ne spominjem koliko neprijatelja i domacih slugu- izdajnika ima.
Kad pomenu Zaostro, poznajem jednog momka, potomka cetnika, vjerovatno se tako i osjeca ali je vrlo fin i pristojan, nije ekstrem i nije protiv Crne Gore i njene drzavnosti, kamo lijepe srece da ih ima vise takvih a ne milosa iz bara, djkana i ostalih manijaka
Stell Tribute, ne svađam se ja, samo iznosim činjenice. Istina je , malo nas je, užasno nas je malo, užasno podijeljeni, raspolućeni, obezglavljeni od više decenijskog ispiranja mozga i preduge ekonomske krize. Reci ću metaforično, Taj Novak Adžić je moj brat od ujaka , a recimo Goran Kiković predsjednik SO Berane, isto istoričar, Srbin on mi dodje metaforično brat od strica. Adžić mi je lijeva ruka a Kiković desna ruka. Ja bliže braće na ovom univerzumu nemam. Takvi su kakvi su, ja bliže braće nemam. Ja ih nijesam birao, dogodili su mi se. Ali, to što su mi oni metaforično braća, ne znači da ja ne mogu da ih kritikujem. Naprotiv, moja dužnost kao njihovog brata je da ih kritikujem. Možda su oni obrazovaniji, pametniji, možda su više fensi od mene, umiju da pridobiju nečije glasove, ali ja za razliku od njih nikada nijesam podržao nijedno zlo, nijednog zločinca, ma ko zločin činio, nijesam ga prećutao zarad ličnih privilegija ili boljeg materijalnog položaja. Ne može Adžićkao intelektualac da prećuti brojne zločine Mila Đukanovića, isto kao što Kiković ne može radi ličnih interesa da nominuje i progura sramnoga Tomislava Nikolića, čovjeka sramne biografije , sa kupljenom diplomom za počasnog građanina Berana, koji se uzgred prošle godine nije sjetio da dođe na Dan Berana niti da pošalje pozdravni telegram. Zbog toga Gorana Kikovića i njegovih ličnih interesa i Andrije Mandića, generacije i generacije beranaca su obrukane. Naši potomci ukoliko SO Berane ne poništi tu odluku će nas se stiđeti jednog dana. Mi moramo da doživimo katarzu, da se restartujemo a to je moguće samo sa istinom. Istina je kao gorak lijek, ali ako ga ne popiješ ne možeš da preživiš. Najlakše bi meni bilo da podržim jednu od politika koje podržavaju Adžić ili Kiković, tad ne bi morao da budem apatrid, da jedva izvučem živu glavu u Crnoj Gori, ali to nije moralno! Ja želim Crnu Goru jednaku za sve!
Još nešto Steel Tribute, Goran Kiković je za 36 mjeseci rada u SO Berane, mada je istinitije nerada, zaradio 50.000 evra, Novak Adžić za 20 godina ćutanja sigurno četiri puta više. To je ogroman novac u današnje vreme o kojem ja i 95 posto građana Crne Gore samo možemo da sanjamo. Da li je pravedno da moja metaforična braća zarađuju toliki novac za ništa? Ja hoću da svi zarađujemo, da svi imamo pristojne plate, a ne samo ultra srbi, ultra crnogorci i ultra ćutolozi, ili ti da budem precizan da dobro žive samo pripadnici SISTEMA.
Ja sam djetinjstvo proveo u Gornjem Zaostru. I možeš poći svuda i pitati bilo koga, ali pitomijih, poštenijih ljudi od ljudi iz tog sela nećeš upoznati, i to ti ne govorim zato što su mi Šćekići ujčevina, već zato štu stvarno predobri ljudi. To selo je planski uništavano, samo zato što je Đurišić smjestio četnike u njemu. Komunisti su smišljeno uništili Gornje Zaostro, to je bio dio njihovog plana i kažnjavanja. Stradao je nedužni narod!
Podrska za vase stavove, lijepo razmisljate. Ono sto mene boli najvise je ne to sto se neko osjeca Srbinom, to je njegovo pravo i mora biti mjesta za sve nas. mene boli cinjenica dokle je dio njih spreman radi mitomanije da ide, koliko ne prezaju ni od cega…a koliko je na nama bilo i bice strpljenja, sta smo sve radili da bude mir, koliko smo popustali, sklanjali se…ej, da je toliki problem osjecati se nacionalno Crnogorcem u Crnoj Gori
O, Bakićuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu! Montenegrinsko kopile, umišljaš da si „pravedan i istinit“. To nikako ne možeš biti sa falsifikovanom krštenicom, pa da ti je kužni kameleon i zlikovac Sekula Drljević otac! Bio si se malo smirio. Nadao sam se da si uvidio da uglavnom pišeš sve same neistine i gluposti. Kao, ja Srbin iz neznanja? E, budalo avetna! I polupismena!
U pravu si nisi ti srbin iz neznanja , nego iz inata .
Ajde jadan, zar ti nije ispod časti!
Zar ti Fočo malo braće imaš, već stotine ljeta imaš za brata svakog Srbina, pa ti stalo za tricu i kučinu!?
Sami su o sebi sve rekli, sve najgore!
Sami su sebi najveća kazna!!!
… Čuvaj snagu, trebaće nam!
Dovoljno je da se uporedi nacin i ton izrazavanja gospodina Bakica i arlaukanje ove individue i sve je savrseno jasno!
Svaka cast