Komitski, marš!

Duboko zagazivši u 21. vijek, čovjek, građanin, ni za živu glavu neda pravo glasa drugom čovjeku, komšiji, kolegi, prijatelju ili bratu. Isto ono pravo koje ima i sam i koje bi da ljubomorno sačuva, samo za sebe. Neprikosnoveno pravo građana, da biraju i da budu birani, predstavlja osnovni postulat demokratije, tamo gdje je ona živa. Onamo gdje se to uskraćuje, polako se gubi puls vladavine naroda i društvo lagano klizi u totalitarizam, diktaturu ili fašizam.

Sa druge strane, pravo da odlučuju o našim životima, bi da daju onima koji su otišli hiljadama kilometara daleko, prije nekoliko decenija i koji djedovinu obilaze samo na dan izbora. Uz jedan, jedini uslov, da nisu Srbi! To su moderni svjetonazori novog, komitskog pokreta koji ovih dana prijeti „radikalizacijom protesta“.  Uz povike „ne damo državu“, ustaške stihove „popularnog“ Tompsona i sočno pominjanje četničke majke, komitski radikali ovih dana brane „građanski“ Montenegro.

Ko su komitlije, ko ih organizuje i ko je njihov duhovni vođa, nije teško naslutiti. Zar nije, prvi komita nacije, odmah nakon poraza na prošlogodišnjim avgustovskim izborima, zapjevao hit, „Poći ću u šume“! Ali, još uvijek, nikud nije mrdnuo iz fotelje predsjednika i udobnog majbaha. Nema ni trunke sumnje, da je On, bez imalo zadrške, spreman da to brani do poslednje kapi, tuđe krvi. Eto, dakle, iza kog grma se krije zec koji stoji iza komitskih marševa, što se marširaju ovih dana, uz pun rezervar i sendvič sa „njeguškom“.

U aktuelnom, društvenopolitičkom trenutku, nameće se jedino logično pitanje. Ima li nova demokratska vlast snage, da podijeljeno i posrnulo crnogorsko društvo vrati sa ivice ambisa? Hoće li, smije li i može li dozvoliti, da šačica tzv. komita, zaustavlja život i kreira pravne standarde Skupštini i Vladi? Da blokira saobraćajnice, da prijeti, ucjenjuje, vrijeđa i psuje nečiju majku, makar ona bila i četnička. Ne tako davno, njihovi prethodnici su narod „navikavali“ na neku novu Crnu Goru pendrekom, suzavcem, maricom i tamnicom.

Od primjera čojstva i junaštva, pored onog veličanstvenog juriša na haubu vladinog vozila, komite su do sada još uspjele da izudaraju vojnika. Nenaoružanog i u uniformi  države, u koju se toliko kunu i za koju bi da ginu. To bi valjda trebalo da se zove komitski. Marš!

Pokret za Pljevlja