Kosić

Piše: Batrić Babović

Posvećeno Ranku Jovoviću

Sa Bijelim Pavlom do Kijeva
Od Ostroga do Živoga Boga
Munja tvoga Pisanja Sijeva
Krvnom Vezom Kočevskoga Roga
Crnom Gorom Zidanoga Mosta
Srušenog Oltara Lovćenskoga
Nije lako ovdje tudjin biti
Sa Njegošem gorke suze liti

Preko Strica i Bratoubistva
Sa Aveljem ruku si pod Ruku
Gorku cašu Očinstva i Sinstva
Ispijao u Stihu kroz muku
Sad kad ode iz doli Ubistva
U Visoku Nebesku Nauku
Ne znam da li tvojom Rukom Pišem
Crnu Goru da Hristu Prepišem

Kad ti ode iz Doline Plača
Isaija iz Ostroga Grunu
Na Kosićkom groblju je Krstača
Sto zaliči na Petrovu Strunu
Tajnovidi Tajnu Tiho Otkri
Crnogorci poeziju Kunu
Jer dijeli Istinu od Laži
Porok im je od Proroka draži

Nedostaješ kao Sveto Pismo
Kao svaki prorok Jevrejima
Besrebreni mi te Doubismo
Bacismo te u Arenu Psima
Kosovo se uliva u Kosić
Duša ti je tu u Oblacima
Uzidana u Stilsku Figuru
Što Vukovu Traži Armaturu

Odjednom ko u snu vidim Anu
Onu Ahmatovu sa naslovnice
Reče da u ruskom romanu
Opisuju se Kosićke Ptice
Medju njima jedan Orao
Najsuptilnije pjesničke žice
Preklanog izrovanog Grkljana
Na koji izlazi Metohijska Rana

U prvom redu seoskog groblja
Tvoja humka još mirom miriše
Ko Josif kad si prodan sred Roblja
Srce Isusovo ti na sonet nabiše
Tugom nedopisan i nedoplakan
Udje u poeziju pisanu s Više
Iz groba ko svjetlost izlazi Struna
Svih nedovršenih i započetih Buna

Poljubih nadgrobnu ploču Tvoju
Sabor tvojih davno Minulih
Tri imena na tom Postolju
Odavno su se sa svim Razminuli
I Oba Rata i Ovaj Treći
Tu su nasred Crkve uminuli
Plačem jer pored tvoje grobnice
Osjećam stihove sa Božje Police

A kad složeno Već oboženo
Predam na Stolp poezije
Onom od koga je Slovo Žeženo
Tebi darovano od Svih Prije
Protočiće harfa nikad Čujna
Sa akordima Nebeske Arije
Kad davno reče nema Srpske Sparte
Izgubili smo je s Djavolom igrajući Karte

Na kraju svega Ljubav i Vjera
Šta bi sa njih Dvoje da tu nije Nada
Izgnaniče srca iz Ranjenog Pera
Ubrani Cvijete Božjeg Rukosada
U kosićkoj noći neka čudna svjetlost

Podijeli prostor crnogorskog pada
Na toj srmi danas samo humka tvoja
Živi usred Hrista puna svih spokoja