Košmarne paranoje „Milopolita“ ateističkog

Piše: Vojin Grubač

Znakovita slika slijetanja helikoptera vladika na Cetinje je bila- izvanvremenska i fantastična  u estetskom i simboličkom smislu.  Za sva vremena.

Naime, tom helikopterskom trajektorijom elegantno je preveslana gomila napaljenih gmaza i ekstremnih koritaša  bivšeg režima i izbjegnut opasni scenario pripreman od Monstruma tokom eventualnog policijskog uklanjanja barikada, tokom protesta na  kojima je najmanje bilo Cetinjana.

Sigurno je bilo interesantno vidjeti zaprepašćeni lica tih džunglaša a posebno njihovog vođe- Monstruma dok silaze s uma u momentu kada je jasno da će hirotonija Mitropolita Joanikija biti tamo gdje mora biti, a ne odložena zbog apokaliptičnog scenarija Tvari i njegovih raspomamljenih skutonoša.

Revoltirano paljenje guma na blokiranoj cesti i crni dim su bili simbol  da je istog dana „ustoličen“ tzv. predsjednik mračnog i čemernog  dijela Crne Gore- na mjesto očajnika i fatalnog gubitnika satanističke predstave koju je izvodio na Cetinju.

Na kraju su svi dobili prema zaslugama. Sudbina u svojoj raskošnosti.

Poslije racionalnih, krenuše iracionalne varijante

Monstrum je teško podnio spektakularni poraz na Cetinju a to se vidi po izjavama čija je  gorčina  u narastanju

Progone ga košmari gdje god se obreo: u Zagrebu,  Podgorici ili na nekom drugom mjestu.

Pred odlazak u Zagreb, hrvatskim novinarima se ovako žalio i opravdavao: ”Proces obnove CPC traži vrijeme i mora biti pažljivo vođen. To je proces sličan obnovi države.

Mogli smo ranije organizovati referendum ali to nismo radili na brzinu jer smo vodili računa o tome ko će priznati te rezulate. Tako je i sa crkvom.

Taj proces to je proces koji ima sporiju dinamiku. Mnogo se toga radi. Imali smo napor da pokušamo da na racionalan način dovedemo do onoga što je pravo Crne Gore – da obnovi neupitno istorijsko postojanje Crnogorske pravoslavne crkve.

Propustili smo da realizujemo racionalne mogućnosti, i sada ćemo morati ići kroz drugi scenario koji će tražiti vrijeme”.

Dakle, propustio je da realizuje projektovano kroz  racionalne mogućnosti pa je u dejstvo pustio  scenario iracionalne prirode- kojeg smo vidjeli na Cetinju.

U Podgorici,  u emisiji Argumenti na TVCG Đukanović je ustvrdio da je SPC  „jedini preostali prekogranični instrument velikosrspkog nacionalizma“, zatim je optužio Vladu da je podlegla pritiscima Srbije u slučaju sukoba na Cetinju te zaključio:

“Vlada je glavni akter koji je, stavljajući na raspolaganje svoj kompletan repertoar – od helikoptera do hemijskih sredstava i žive sile, protiv Prijestonice i njenih građana, i koji se stavio na uslugu ostvarivanju ciljeva velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori”.

Možete zamisliti šta kaže, helikopter je bio protiv Prijestonice!? Nije, valjda, i to?

„Milopolit“ svih vjera i nacija Crne Gore

Đukanović, nekadašnji nosilac velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori, očito nevješto mijenja teze.

Na Cetinju je upravo on okupio multinacionalni bašibozuk iz raznih krajeva Crne Gore, koji je napravio „balvan, gume  i krš revoluciju“, ponašajući se  nedostojno i agresivno, očajnički  tražeći teške sukobe.

Nije Vlada reagovala protiv Cetinja već je demontrirala silu protiv nasilnika- podivljale horde dovučene na Cetinje da, zarad Đukanovićevog  ličnog interesa demonstrira poganštinu najgoreg vida kršeći sve zakone i Konstituciju države.

I nije neophodno da se Đukanovića podsmijava ili sipa žalopojke u vezi  helikoptera kojim su došle vladike na  Cetinje.

Ako mu, po istom principu,  građani koji ga ne vole blokiraju ulice zatrpavši ih kršima  da se ne može slobodno kretati po Crnoj Gori, Đukanoviću će ostati samo zrakomlat da ga dostavi tamo gdje je naumio da se pojavi, prošeta skupocjeno odijelo  i održi tradicionalni demagoški  govor. Ili misli da toga ne može biti?

I ne samo to. Red bi bio da odgovori na pitanje- što je dovodio građane islamske vjeroispovijesti na Cetinje da učestvuju u nemirima i miješaju se u ustoličenje pravoslavnog vladike!?

Zašto mobiliše i priziva  muslimanske političare, intelektualce i građane da učestvuju u njegovom režiranom „pravoslavnom konfliktu“ koji veze nema s njihovom  religijom i njihovim religijskim pravima?

Kako je poznato da NVO CPC uopšte nema vjernike jer  je stvorena samo da pravi incidente,  nameće se pitanje-  zbog čega su se Đukanovićevoj paranoji i medijskoj antipravoslavnoj histeriji odazvali Bakir Izetbegović, Senad Pećanin i mnogi slični bošnjački  dejatelji ?

Da li zbog toga da bi zapaljivim izjavama mobilisali manje grupe svojih sunarodnika,  građana muslimanske ispovijesti, protiv pravoslavnog naroda Crne Gore i njegove Mitropolije?

Mora se priznati da su djelimično uspjeli u toj misiji!

Na primjer, na FB stranici DPS-a,  u prilogu  s kratkim „vjerskim“  video- osvrtom Đukanovića u okviru emisije „Argumenti“,  prevashodnu većinu komentatora s ovacijama  svome „precedniku, caru Džukanovicu“, kako ga nazivaju,  su upravo činili napaljeni do plavog usijanja- građani muslimanske vjeroispovijesti.

Nevjerovatno, bizarno i nedostojno.

Zbilja, da li su se ikada zamislili dotični likovi da je nedolično, neprihvatljivo i neukusno miješati se u religijska pitanja građana druge vjeroispovijesti pod bilo kakvim izgovorom?

Elem, ako ateisti i dio muslimana zaista  čine orginalnu „pastvu Crkve“ koju želi Đukanović, tada im nisu potrebne pravoslavne crkve i Manastiri, niti „balvan bune“ i građanski nemiri.

Prosto je potrebno da  na tzv.  „Opštecrnogorskom zboru“ Đukanovića proglase vladikom Crkve svih vjera i nacija, što je orginalni teoretski izum dukljanskog  akademika Radovana Radonjića.

Bakir Izetbegović bi mu uručio Tomos sa svojim potpisom  a Nikolaidis, Pećanin  i Čirgić ga  hirotonisali u status  „Milopolita ateističkog i sandžačkog“.

I na koncu, svi zajedno bi Milopolitu“, kao simbol nove vjere okačili  oko vrata  djetelinu s četiri lista umjesto krsta i  eto crkve koju su željeli i za koju su se borili.  To se tako radi.

Svi ćemo u tom slučaju radosno kliknuti:  „E viva Milopolit“ i „Dostojan“ i niko mu nikad neće osporiti neoborivi status poglavara „Crkve  svih vjera i nacija Crne Gore i Sandžaka“!

Cetinje u maglovitoj kvazireligijskoj priči

Gdje je Cetinje u toj maglovitoj kvazireligijskoj političkoj  priči- pokazao je treći novembar ove godine.

Naime, dan  uoči početka nemira samozvana  NVO CPC je na svom tzv. „Svenarodnom zboru“  okupila  svoje vjernike koje nije činilo  više od dvjesta Cetinjana.

Po ko zna koji put  demonstrirajući da su  skupina malobrojnih  avanturista i hohštaplera koji ne znaju šta im glavu nosi.

Sve što je potom  došlo četvrtoga novembra na Cetinje su bili mobilisani necetinjani- antipravoslavni koritaši i sendvičari.

O kakvoj se paranormalnoj  „Crkvi“ radi uvjerio sam lično na Cetinju 1994. godine kada je  Cetinjski manastir posjetio ruski patrijarh Aleksej Drugi Ridiger.

Prošavši kroz kordon policije, otišao sam da vidim obližnji protestni skup NVO CPC koji je na prvi pogled sličio vašarištu. To je zaista i bio.

Dok su predstavnici  opskurne pseudoreligijske grupe prerušene u sveštenike „vršili službu“, odrađivali neku čudnu „molitvu“ na bini,  okupljeni likovi su umjesto da  se prekrste  sve to pozdravljali aplauzom!?

Elem, vrijeme je pokazalo da nisu samo predstavnici NVO CPC  cirkusanti,  već je sva svita koja okružuje  Đukanovića istinski cirkus a on jedinstveni vlasnik te groteskne šatre.

Zašto ne puste „prerušene popove“  da orgijaju

Iz kvazigrađanističkih krugova često se postavlja pitanje- zašto ne bi pustili likove iz NVO CPC, koji se prerušavaju u „popove i vladike“,  da održe službu u Cetinjskom manastiru?

Na to pitanje se može odgovoriti kontrapitanjem.

Recimo,  zašto meni, koji se evo baš sad svečano  proglašavam predsjednikom Crne Gore, Đukanović ne bi ustupio mjesto koje zauzima da budem predsjednik države jedno mjesec dana?

Pa da  dajem izjave, putujem po svijetu, vozim se u Majbahu i primam inostrane goste!?

Da za to vrijeme dam otkaz svim savjetnicima i obezbijeđenju, stavim sliku Mitropolita Amfilohija u kabinet,  potpišem sve ukaze o imenovanju ambasadora i poslednji dan predsjednikovanja predam Vladi Majbaha da ga proda.

Zašto da ne? Što bi to bio problem?

Ili, zbog čega ne bi KUD Zahumlje proglasili reprezentacijom države u fudbalu, pa da odigraju par sledećih fudbalskih mečeva reprezentacije Crne Gore?

Elem, sve su prilike da su pojedini likovi toliko izašli iz realnosti da je vrijeme da odu kod psihologa da im provjeri stanje.

I nije u pitanju samo tzv. predsjednik države, već čitava regrutovana bulumenta koja orkestrirano sije mržnju sa medija koje on drži pod kontrolom.

Đukanovića je učešće Mitropolije u njegovom demokratskom  svrgavanju na  parlamentarnim izborima 30. avgusta „ujelo za srce“.

Opsjednut je Crkvom i samo razmišlja kako Crkvi nauditi čak i sada, kada je u slobodnom padu.

Umjesto što baulja po inostranstvu i sipa drvlje i kamenje po Crkvi, mnogo bi ljepše bilo da se izvini Crnoj Gori i Mitropoliji za svo zlo koje je napravio te konačno složi zarđalo oružje koje mu ne priliči.

Proces njegovog političkog nestajanja je zapušten i nema te sile koja to može zaustaviti. Prosto, radi se o sudbini i zakonomjernom kraju ružnog puta kojim je koračao sijući mržnju i zlo.

Pročitajte JOŠ:

Rješenje krize rekonstrukcija ili nova vlada – URA na potezu