Kosovo iz najdubljeg poraza u najveću pobjedu

Piše: Dane Čanković

Vjerujem u jednoga Boga…

Kosovo je opstalo i ostalo bitno zbog svog velikog značaja u kojeg  su, kroz vjekove, utkana dela naroda, crkve i države, a ne što su ga u zadnjih stotinjak godina branili Jugoslavija, Srbija, pa čak i Srpska pravoslavna crkva i narod.

Čovjek je u svojoj suštini dobar. Uloge su podijeljene, darovi ljudima, takođe i najveća vrijednost, sloboda, data je svim ljudima. Čovjek je centralno stvorenje vaseljene, isprepleten vidljivim i nevidljivim uticajima dvije strane, dobra i zla. Takvom čovjeku i Kosovo daje suštinu, sistem vrijednosti.

Nešto mora da postoji. Riječ, mit, zavjet, nešto što će nas podstrekivati na podvig, na najviše vrijednosti. I Kosovo može biti, ona uska vrata ka nebeskom carstvu.

Razgovor o Kosovu je neophodan. Da o njemu pričaju i rodoljubi i izdajnici, da  podstiču delanje. Što istinski rodoljubi budu davali zlatne primjere u korist Kosova, to će značajno manje biti izdajnika.

Sagriješili smo Kosovu, a onda i precima našim. Tako smo zgriješili i Bogu. Ostavili smo crkve i manastire svoje. Nema stada ovaca, krava… nema takvog blaga, nema vinograda, voćnjaka, ni pčela, njive su zarasle u korove, nema djece da sve to obnove, čast malobrojnima.

1968. godine neki Srbi su kosovsko pitanje postavili kao jugoslovensko, kao da nisu znali da je jugoslovenstvo suprotstavljeno srpskim interesima. Iz takvog stava došlo je do toga da u Ustavu iz 1974. godine autonomne pokrajine Srbije imaju skoro iste nadležnosti kao republike. Isti Srbi su se zalagali da 80-ih Kosovo bude evropski problem. A tada je već krenuo antisrpski proces. Mi iznosimo problem onima za koje smo morali znati da će u tim okolnostima ga riješiti na srpsku štetu, isto ponavljamo i u septembru 2010. kada problem Kosova iz Ujedinjenih nacija prebacujemo u Brisel.

Rješenje za Kosovo i srpski narod teško da može biti u približavanju današnjoj Evropi i Zapadu, i to zbog drugačijeg sistema vrijednosti u odnosu na našu prirodu i mentalitet. Oni na velika vrata, kroz zakon, uvode sodom u gomor.

Neko bi rekao da je to što nam se dešava Božja kazna zbog odnosa države i crkve i naroda prema Kosovu, a zapravo je Božji gorki lijek koji će nas navesti da ozdravimo.

Srpski političari šta god da odluče u vezi Kosova, donijeće bolju odluku ako razmišljaju o smrti  na blagodatan način, a narod i crkva, o kada bi svijetu ponudili svoje rješenje za Kosovo. Prizvati pravoslavne i to ne samo Srbe u crkve i manastire po Kosovu, podržati pojedince da dođu, da stvore vrijedne bogobojažljive porodice kako bi pokazali ljepotu pravoslavlja, i bili „svjetlost svijetu i so zemlji“. Tada bi napunili Kosovo svakojakim blagom i srpski narod, pored Rusije, imao bi i mnoge  druge prijatelje.

Autor je predsjednik SNP – Izbor je naš.