Kralj Nikola: Sveti Sava je izvor iz kojeg je potekla snaga srpskog naroda
Piše: Nemanja Popović
Godina 1896. imala je veliku simboliku za zvanične odnose Crne Gore i Srbije, jer je došlo do neposrednog susreta suverena dvije srpske države, sa zvaničnom posjetom.
Prije toga, u januaru, na Cetinje je stigla depeša od strane srbijanskog dvora. Pomenuta depeša je knjazu Nikoli stigla tokom jednog od njegovih „sjednika“, prakse prilikom koje su se oko knjaza okupljali važni ljudi iz političkog života i članovi diplomatskog kora. Ovom prilikom je na sjedniku bio prisutan i tadašnji ruski poslanik u Crnoj Gori, Kimon Emanuilovič Agriropulo.
Kada je sekretar donio otvorenu depešu, knjaz ju je pročitao u sebi. Nakon što je završio čitanje, knjaz je otpustio svu gospodu, osim ministra Gavra Vukovića i izaslanika Agriropula, da im sadržinu pročita na glas.
U depeši je kralj Aleksandar Obrenović pitao knjaza Nikolu može li primiti naročitog izaslanika, u licu generala Milana Pavlovića, koji će predati knjazu Orden Svetog Save, za književne zasluge. Knjaz Nikola i Vuković su bili pri uvjerenju da bi ministar Pavlović, osim uručenja ovog ordena, iskoristio priliku da za kralja Aleksandra isprosi ruku knjaginjice Ksenije, kćeri knjaževe.
Izaslanik Argiropulo, kao veliki crnogorski prijatelj, sa entuzijazmom je govorio kada mu knjaz Nikola saopšti ove bračne prognoze. Rekao je: „Izvrši taj posao ministre, pa si dosta učinio za cijeli srpski narod, jer bi to bila velika sreća za obje dinastije i za cio srpski narod.“Knjaz je na ovo, iznio jednu interesantnu i dalekovidu izjavu: „Ako bi kralj Aleksandar doista zaiskao ruku moje kćeri, ja bi tijem bio stavljen u jedan nemogući položaj. Prilike su bile donijele, te sam dao moju najstariju kćer za unuka Karađorđa (prim. Petra Karađorđevića). Nezgoda u koju bih bio stavljen takvim korakom kraljevim, sastoji se u tom što bih morao odbiti njegovo traženje. Od moje nesrećne kćeri, knjaginje Zorke, ima dva sina. Kad bih se saglasio da dam jednu od mojih kćeri Obrenoviću, može bit iz toga braka takođe muške đece. Sada pomislite u kakvi položaj bi stavio svoju sopstvenu krv. Kakvim zlima ima mjesta pretpostavci, u ovakvim okolnostima. Vječna borba, suparništvo i strah jednih od dugih“.
Vojvoda Gavro Vuković je nakon ovih knjaževih riječi iznio besjedu koja je na dobar način odražavala misli samog knjaza Nikole i vladajućeg kruga u Crnoj Gori, kada je rješenje za svesrpski prijesto u pitanju.
Vojvoda je rekao: „Dinastija Obrenović, spala je na tužnu žicu. Ona je u narodu omrznuta, a od drugih naroda prezrena. Kamo sreće da nijeste ni Karađorđeviću dali kćer, te bi se vremenom sve svelo na Vašu dinastiju. Naša dinastija, jedina je u Srpstvu koja ima tradicionalne vrline, od njenog nastanka. Ona se nije nikad, ni u svom unutrašnjem moralu niti prema cjelini srpskog naroda, ni u čemu ogriješila. Dakle, ona je ta koja bi trebala zamijeniti dinastiju Obrenović“.
Na ovaj način je realno iznešena jedna sasvim jasna činjenica, da je budući objedinjeni srpski prijesto jedan, a k njemu pretendujućih dinastija više. Prijestiž oko opšteg narodnog trona, nerijetko je biokoban i krvav za mnoge narode. Često su se dešavali brutalni obračuni unutar jedne porodice, a kamo li više suparničkih vladarskih kuća.
Takođe u ovoj Vukovićevoj izjavi se može tumačiti uvjerenje u Crnoj Gori o dinastiji Petrović–Njegoš, kao starijoj i važnijoj u srpskom narodu, kao vladarskoj kući koja ima moralno pravo na svesrpski tron.
General Pavlović je došao u Crnu Goru i bio primljen kod vojvode Vukovića u Ministarstvu inostranih djela. Ipak nije došao zbog prošnje knjaževe kćeri, već da uruči pomenuti Orden Svetog Save i radi trgovinskog ugovora između dvije zemlje.
Primajući Orden Svetog Save crnogorski knjaz je rekao: „Svetitelju Savo, koji si izmirio zavađenu braću, odakle je potekla sva sreća i ondašnja veličina srpskog naroda, ti bdi i nad slogom između mene i moga brata kralja Aleksandra“.
Pročitajte još:
Markuš: Od osnivanja Cetinja do danas vladike bile potčinjene pećkom patrijarhu
Odličan tekst. Samo napred!
Sava prestaje da tece u Crnoj Gori. Kralj Niko se utopia o universe rijeci Srpstava, a nabujala rijeka ga potopi. Nauk osta za svakoga Crnogorca kojim putem ne ici.
tandara-mandara, šta je ko rekao na nekom sjedniku . kraj je bitan : 1918 se uništili crnu goru baš zato što nije bila to što tvrdite.
Kralj Nikola je uništio Crnu Goru 1916. kada se prvi put u svojoj istoriji predala neprijatelju!
Tako je moj Mileta, tako za tebe rekose da si Milov Bra..njak , no im mi to nevjerovasmo dok ne vidjosmo sami kako visis i kako se klatis a bogomi se i cunes malo.