Kralj Nikola u Beogradu: Donosim bratski pozdrav južnog Srpstva – Crne Gore
1 min read
Kralj Nikola
Piše: Nemanja Popović
Crnogorki knjaz Nikola Petrović-Njegoš je 1896. godine izrazio želju da dođe do njegovog susreta sa kraljem Srbije Aleksandrom Obrenovićem.
U Srbiji su bili mišljenja da prvi u Beograd treba doći crnogorski vladar kao niži po tituli. Međutim, knjaževu sujetu je pomalo vrijeđalo da on kao stariji čovjek prvi ide na noge mladom kralju, tako da je crnogorska vlada uticala na kralja Aleksandra da i on sam izrazi želju da posjeti Cetinje.
Kralj Aleksandar, poslao je knjazu pismo 16. aprila 1896. godine, u kome mu je saopštio: „Želja je moja bila da još vidljivijim znacima obeležimo zajednicu misli i odanost pravdi politike narodne, osveštanom najslavnijim predanjima moga i Vašega doma. Kako sam u tome sa strane Vašeg visočanstva predusretnut najtoplijim osećajima, želeo bih da se vidimo i u prestonici Crne Gore i u prestonici Srbije. Uveren sam da će ovo viđenje i podanike i suplemenike Naše, gde god ih ima, ispuniti najtoplijim nadama.“
Knjaz Nikola odgovorio je kralju Aleksandru pismom 5. maja: „Ja sam neizmjerno zahvalan Vašem veličanstvu na sadržini istog (prim. pisma kraljevog) i iz duše se radujem Vašoj bratskoj odluci da se ovog ljeta, ako Bog da, vidimo u našijem prijestonicama, te svesrdno na to pristajem. Naš srećni sastanak obnoviće i osvježiti, ja se uzdam, duh našeg pravog Srpstva, koje u našu ljubav i dobre bratske odnošaje polaže svoju nadu, te koliko ja mogu vidjeti bolji se čas i udobnije vrijeme za to nije moglo izabrati, u svakom smislu.“
Iz ovakvih navoda dva srpska vladaoca može se spoznati svijest o tome koliko je bilo važno za čitav srpski narod da dvije države i njihove vladarske kuće imaju što bolje odnose. Koliko je bilo važno poslati dobru poruku srpskom narodu na svim njegovim stranama i da će takve poruke biti nosioci velikih nada i uzdanica za pomenuti narod.
Knjaz Nikola je sa svojom delegacijom u prijestonicu Srbije stigao na Vidovdan (28. jun) 1896. Kneza su na željezničkoj stanici u Beogradu sačekali kralj Aleksandar i vojska. Mnogo ljudi se skupilo da pozdravi crnogorskog vladara, koji je prilikom stupanja na tlo Srbije skinuo kapu i prekrsti se. Narod nije krio svoje oduševljenje. Knjaz Nikola je bio u Sabornoj crkvi na pomenu kosovskim žrtavama, noseći svečanu crnogorsku nošnju i sablju kralja Milutina oko pasa. Kleknuo je i poljubio zemlju, a niz njegov obraz potekle su suze. Oduševljena beogradska masa, ponijela je knjaza na rukama po izlasku iz crkve.
Tadašnja Crna Gora, za razliku od Srbije, nije bila zapljuskana svim civilizacijskim talasima, čiji su se prosvećeni znaci ponajbolje mogli vidjeti u raskošnoj prijestonici Beogradu.
Crna Gora je ostala tradicionalno društo, ali pored oskudijevajućih prilika ove činjenice, na krilima te iste tradicije Crna Gora je ostala prostor u kojem se najviše gajilo srpsko rodoljublje i gdje su se najglasnije čule gusle koje su bile svjedočanstvo srpske istorije, svih uspona i padova, vjesnik kontinuiteta srpskog narodnog čuvstva i tradicije.
Upravo je narod u Beogradu, u živoj slici crnogorskog knjaza, doživljavao personifikaciju te tradicije, direktnu vezu sa predanjem o starim srpskim vladarima i vitezovima, koja se na savršen način uklapala sa simbolikom Vidovdana, narodne Slave, dana kobnog srpskog pada na Kosovu, ali i dana kada su Miloš i ostali slavni srpski vitezovi svojom smrću kupili vječan život.
Na svečanom objedu održanom na dvoru, knjaz Nikola je odgovorio na upućenu zdravicu kralja Aleksandra, sa rečima: „Hvala, srdačna hvala, veličanstvo, na bratskoj zdravici! Evo me u tvojoj Srbiji, u tvojoj prijestonici, u tvome sjajnom dvoru, ka’ što se kaže, iz doma u dom dođoh, podnoseći ti bratski pozdrav južnog Srpstva, Crne Gore, Zete Balšića, Crnojevića i doma moga, strane u kojoj se neprekidnost srpske samostalnosti vjerno i srećno očuva sa mnogo žrtava i pregnuća. I dođoh ti na Vidovdan! A što baš ovaj dan izabrah, dan prije kobni za naše srpsko pleme? Izabrah zato da ga mili naš narod ne provede u sjeti, kao mnoge do danas. Od Lazara, na ovaj dan on se sjeća svih muka svojih, stradanja i robovanja svoga, i uzdisao je dugim nizom neuspješnih pokušaja da opet svoj i velik bude. Ni brojno nadmoćnije, ni urođena hrabrost razoritelja naše carevine ne biše tako fatalni za njen opstanak, koliko naša nesloga. I danas, na ustavke vidovske, dragi moj brate, pred licem milog nam Srpstva, podnašim ti izraz lica kao najprvi zrak sunca kojim je jutros vrh moga Lovćena obasjao, izraz one blagoslovene sloge i ljubavi, koje narod želi da među nama postoji. Zagrljene i slogom spojene, nas će dobri srpski narod ispredvajan, a iz tri vjere, blagosiljati, blagosiljaće nas sjenke umrlih mučenika srpskih, blagosiljaće nas roblje srpsko. On će naš primjer sljedovati, te složan, sav će vjerovat jednu vjeru, vjeru spasavajuću, „vjeru narodnosti“. Cijelo je Srpstvo danas u duhu sa nama, a što ono želi, želimo i mi dvojica, a naša je zadaća da ga povedemo pravcem njegovih težnja“.
Pored zahvalnosti i izraza oduševljenja, primetno je u ovoj besedi, iskazivanje narodnog političkog programa i nadanja crnogorskog kneza, vezanog za to pitanje.
Navedena je nesloga kao glavni kamen spoticanja srpskoj sreći i uzrok svih padova. Ta činjenica bila je opomena za tadašnje generacije Srba da više nikada ne dozvole takve greške. Od konkretnih političkih dogovora nije bilo puno, glavni zaključci dviju delegacija sa ministrima spoljnih poslova na čelu, bili su načelni dogovori o usaglašenosti zajedničkih akcija dvije srpske države, da Crna Gora pomogne srbijanskim nastojanjima u Makedoniji, a Srbija crnogorskim nastojanjima u Sjevernoj Albaniji.
Kralj Aleksandar je darovao knjazu Nikoli počasno zapovjedništvo nad pukom Vojske Kraljevine Srbije. Štampa i vladajući krugovi u Austro-Ugarskoj monarhiji nisu blagonaklono gledali na ovaj susret srpskih vladara.
S druge strane, u srpskom svijetu je ovaj beogradski susret slavljen na sva zvona. Knjazu Nikoli su stizala pisma oduševljenja i čestitki od Srba iz Ugarske, u kojima su izražavali svoju radost zbog njegovog susreta sa kraljem Aleksandrom, uz nadu da takvi susreti približavaju zrake slobode ka njihovim ravnicama i palankama.
Čitao sam negdje kako se Nikola pomamio kada je vidjeo veliki i razvijeni Biograd…poredeći ga sa svojim Cetinjem. Još tada je shvatio da nema šansu biti pijemonst Srbstva pa mu nije bilo lako.
Dušan Buković:
IZVESNI HABSBURGŠKI HRVATI I IZVESNI OSMANSKI MUSLIMANI I NJIHOVA POLITIČKA AKTIVNOST
Komentarisati i stalno pratiti izvesne slučajeve je teško, a možda i nezahvalno. Međutim, ovde je u pitanju naše srbsko nacionalno pitanje, koje je bilo igračka u rukama velikih sila, evropskih i američkih imperijalista-trijalista. Da bi se ovo donekle moglo razumeti, citirali bismo knjigu Milana P. Đorđevića, koju je objavio pod naslovom „Srbija i Jugosloveni…“, gde između ostalog, stoji:
„Moramo, pre svega, prznati da je doista bilo Hrvata, koji su pre 1. Decembra 1918. G. Pokušavali udesiti da ‘jugoslovenski narod’ u ‘Jugoslovenskoj državi’ bude uređen prema gornjoj pop-Šegvićevoj formuli, t. j. na federativnoj osnovi tako, što bi ta nova ‘Jugoslovenska država’ bila sastavljena iz nekih šest posebnih državica: Srbija, Maćedonija, Crna Gora, Hrvatska zajedno sa Slavonijom i Dalmacijom, Vojvodina i Bosna s Hercegovinom.
Ti Hrvati, na čijem je čelu stojao i g. D-r Trumbić, radili su na takvome uređenju naše države poglavito zbog toga, što su hteli dobiti mogućnosti da, raznim spletkama i intrigama, koje bi, posle, razvili u unutrašnjosti zemlje, majoriziraju nas Srbe, da nas u novoj državi sasvim bace u pozadinu, da Srbiju, Pijemont našeg naroda, učine zarobljenikom hrvatskih i katoličko-muslimanskih elemenata. Oni su to mislili izvesti na taj način, što bi svuda u tim posebnim državicama udruživali protiv Srba: negde katoličko-muslimanske, negde hrvatsko-nemačko-mađarske, a negde muslimansko-bugaraške elemente. Srbe, majorizirane na taj način najpre u tim posebnim državicama, lako bi bilo posle, kroz centralni parlament, baciti sasvim u pozadinu i učiniti građanima drugog reda.
Radi ostvarenja toga cilja i bila je, na mesec dana posle proboja solunskog fronta, proglašena u Zagrebu ‘nezavisna država Slovenaca, Hrvata i Srba’…“ (Vidi: Milan P. Đorđević, Srbija i Jugosloveni za vreme rata 1914-1918, Beograd, 1922, str. 240-241).
S obzirom na činjenicu, da su Hrvati u rimskoj katoličkoj Austro-Ugarskoj imperiji bili povlašćeni u odnosu na obespravnjeni i poniženi deo srbskih pravoslavnih podanika, što potvrđuje između ostalih i Adam Pribićević u svojoj raspravi koju je objavio pod naslovom „Starčevićanska paranoja“, gde doslovno stoji:
„Hrvati su bili u Hrvatskoj vladajući narod, a u svima drugim južnim pokrajinama Austro-Ugarske, kao rimokatolici, privilegisani prema Srbima. Godine 1918, ta srpska raja izjednačila se s njima. Oni su, osim ubeđenih Jugoslovena, morali to teško primiti, kao i ostali narodi-gospodari: Mađari, Nemci, Arnauti, Turci. Jednako bi aristokrata teško primio društveno izjednjačenje svoga kmeta sa sobom.
Ovo je činjenica ogromne političke i sociološke zamašnosti kad je reč o državama sa sastavljenim od elemenata koji su nekad vladali i nad kojima se vladalo, kao kad je reč o izjednačenju potlačenih klasa sa vladajućim, koje su ih tlačile. A tu činjenicu (mnogi) obično previđaju i stoga nisu sposobni da razumeju zbivanja u izvesnim društvima…“ ( Vidi: Adam Pribićević, Starčevićanska paranoja, „Glas Kanadskih Srba“, br. od 20 i 27 maja 1971, Windsor, Ontario, Canada; Adam Pribićević, Starčevićanska paranoja, „Amerikanski Srbobran“, 14 jun 1971, Pittsburgh, Pa., U.S.A.).
Činjenica je, da i dan danas izvesni muslimani u bivšim Brozovim, fabijanskim, bundističko-boljševičkim i intermarijumskim jugoslovenskim republikama predstavljaju uporište turskog imperijalizma na Balkanu i da pripadaju izvesnim spoljnim i ideološkim, paramilitarnim, idolatriskim, okultnim i ezoterijskim strukturama. Njihovo ratoborno Muslimansko bratstvo nije se moglo pomiriti sa oslobođenjem potlačenih hrišćanskih naroda na Balkanskom poluostrvu, gde su bili turska privelegisana i vladajuća klasa u odnosu na našu obespravljenu, poniženu i nesrećnu srbsku raju.
U ovom kontekstu pomenuli bismo knjigu koja je objavljena pod naslovom „Militant islam“ – „Ratoborni islam“, gde doslovno stoji:
„1912. godine Indonežani su bili u velikoj meri onespokojeni turskim gubicima u Balkanskom ratu i sa italijanskom invazijom Libije. Ta solidarnost i osećaj ostao je i danas i još je živ…“ – “In 1912 the Indonesians were greatly exercised by Turkey’s losses in the Balkan wars and the Italian invasion of Libya. That solidarity of sentiment still remains and is still quite lively; but it has always been on the level of sentiment. When one Muslim country faces troubles the people and governments of other countries do feel genuinely concerned, they express concern, and if it is a natural calamity they may send money…” (G.H. Jansen, Militant islam, Pan Books London and Sydney, 1979, p. 130/31).
Zna se da svemoćni kreatori globalnog haosa i organizatori konspirativnih, reakcionarnih i revolucionarnih tajnih i javnih podzemnih pokreta i organizacija i okultnih, idolatriskih i ezoteriskih struktura, koriste u svoje osvajačke svrhe ratobornu muslimansku organizaciju, koja je poznata kao Muslimansko bratstvo i da rade daleko od očiju javnosti, da bi uspostavili jednu svetsku vladu pod hegemonijom evropskih i američkih imperijalista-trijalista, koji donose dramatične odluke u američkoj spoljnoj politici protiv tradicionalnih saveznika Sjedinjenih Američkih Država u korist terorističkih pokreta na Balkanu i svetu – “These CFR/TC members head State Department bureaus where dramatic shifts in American foreign policy to work against allies of the United States and in favor of revolutionary forces…” (Vidi: Editorial Staff, Say No! To the New World order CFR/TC, Metairie, LA., U.S.A, 1985).
Sjajno! I uporedite Aleksandrove citate sa Nikolinim. Aleksandar uopšte ne srbuje, dok Nikola to čini u svakoj drugoj rečenici.
Očigledno je Srpstvo bilo izraženije u Crnoj Gori nego u Srbiji, a danas besramno Srbe u Crnoj Gori nazivaju posrbicama i to na nacionalnoj televiziji (Novak Adžić, “Živa istina“).
Džaba vam sva priča ovi Milogorci hoće da postanu crveni Hrvati tj katolici i to je to.Neka im je sa srećom.
Ma mogu oni postati šta im je volja,niko im to ne brani. Problem je što oni kradu i prepravljaju istoriju,a to im se ne smije dozvoliti.CG je u prošlosti bila srpska i to je jedina istina ,a šta su ovi danas ,to sa starom CG nema nikakve veze i mi se u to netrebamo mješati,nisu ni prvi ni poslednji otpad od srpstva.
Odličan tekst!
Ko je autor?
Hvala!
Ooo Dukljani,o Latini stare varalice,o konjušari bečkih konjušara,ima li i ovđe što nejasno ?
Da vas čujem,ko je kad i ovo “falsifikovao” ??
“….Evo me u tvojoj Srbiji, u tvojoj prijestonici, u tvome sjajnom dvoru, ka’ što se kaže, iz doma u dom dođoh, podnoseći ti bratski pozdrav južnog Srpstva, Crne Gore, Zete Balšića, Crnojevića i doma moga, strane u kojoj se neprekidnost srpske samostalnosti vjerno i srećno očuva sa mnogo žrtava i pregnuća. I dođoh ti na Vidovdan! A što baš ovaj dan izabrah, dan prije kobni za naše srpsko pleme…” 😉
Podmuklo je i neetično, ljigavo i prevarantski, neistinito i dvolično pozivati se na riječi čovjeka koga si anatemizovao, zabranio mu povratak u Zemlju, razčinio i oduzeo zvanje, njemu i svoj dinastiji.
Da li možeš shvatiti ovu jednostavnu rečenicu?
niko njega nije obrukao do on sam sebe kad je potpisao kapitulaciju i pobegao iz zemlje a narod ostavio da robuje….a bio je veliki junak i veliki Srbin! kao i ovaj nesretnik sto vodi Montenegro danas. i Milan Nedic i Marsal Peten su isto bili veliki heroji pa su kasnije obrukali obraz i zavrsili kao izdajnici…
Da li imas nesto reci na konto njegovog iskrenog srpstva? Nemas, e onda ajde u šetnju?
Haha,razvodnjavaj,relativizuj,”pričaj nam priču”,to je jedino što ti preostaje.Ali argumenata nemaš.Šah-mat 😉
Crna Gora i ovako Poharana i Osramocena , vise je Srpska no Srbija.
Neka se ljuti ko hoce, da nije u Srbiji Zvezdinih Navijaca od kojih se BOJE i vlast i opozicija o srpstvu bi se pricalo ko o Guslama do prije par godina, NIKOLKO.
Biće da je zbog zvezdinih navijača, tih lažnih propagonista.. sjutra da su na vlast turci i oni bi turci bili
Lazes!