„Kraljev“ kukavičiji let

Piše: Momčilo D. Pejović

Šta sve neće čovjeku „doći“ u san! Često sanjam da letim, prosto rečeno „da hodam po vazduhu“! Utisak iz snova koji imam i dan današnji je tako jak da mi se čini da „znam način“ kako da (po)letim! Toliko su moji snovi sugestivni, iako znam da ne mogu više ni skočiti, a kamo li „poletjeti“!
Malo je reći da godinama, već i nekoliko decenija, ima da sanjam snove sa gotovo istom ili sa samo malo izmijenenom „tematikom“, kao na primjer: studije u Sarajevu, služenje vojnoga roka, (ne)završena arhivska istraživanja u Rusiji i Ukrajini!
Negdje podavno, pisao sam o mojim „poganim“ snovima, od kojih i nemam nekih problema! Najgore od svega je činjenica da mi se većina snova obistini, što (o)stavlja na mene lično izvjesnu nelagodu! To samo znaju oni koji se naučno bave problematikom sna, snova i snoviđenja ljudi koji uistinu tako sanjaju, ne izmišljaju, a u stvarnosti se obistinjuje ono što sanjaju!
Može zvučati nadrealno, smiješno ili kako god hoćete reći neka vam bude, ali moji snovi se obistinjuju u najvećem dijelu, ako ne za dan, dva, nedelju, mjesec, a najdalje za godinu ili dvije sigurno je njihovo ostvarenje! Barem tako je bilo do sada.

Evo jedan od primjera, vjerovali ili ne! Prije nego se raspala ona velika i bratska, monolitna jugoslovenska zajednica SFRJ sanjao sam intezivno njen raspad gotovo pune dvije godine! Ko će se (do)sjetiti ili (ras)tumačiti da će se ili da se može tako nešto desiti, a moji pogani snovi sve su to „vidjeli“! Neka bude da „lažem“ ako sumnjate u ovo što kažem, ali Vam istinu govorim da sam znao da moji snovi neće izaći na dobro i da će se ostvariti „ubrzo“! Tako je i bilo, sve po šavovima republičkih sada već „državnih“ granica! A ja sam sve to u mojim snovima „vidio i doživio“!

Snažan utisak događaja iz sna u mjesecu oktobru, dana 10-tog na 11-ti (na prelazu četvrtka na petak) 2019. godine ostade mi duboko urezan trag na javu ili u realnost onoga što se zbiva, pa ne znadoh da razlučim da li je java ili još traje moj san! Otuda i takav naslov ovoga teksta!
Sanjam, naš prezident-predsjednik „nezavisnog“ Montenegra napuštio-pobjegao sa Podgoričkog aerodroma u sami cik zore!

Ni podgorički kokoti (pijevci) nijesu još najavili montenegrinsku zoru, a naš proevropski, transatlantski, ekološki, uspravni, nezavisni, NATO-vski, najprosperitniji, najbogatiji, samozvani i jedini „otac nacije“ nezamjenjivi i nesmjenjivi Milo Đukanović (na)puštio (je) Crnu Goru! Prosto rečeno, san kao san, što se sve neće dogoditi u snu! Da sam smišljao ne bih tako nešto osmislio.

Lično, na aerodromu „prisustvujem“, doduše „kao sakriven“ iza nekoga stuba ili ćoška, činu „napuštanja“ polijetanja prezidenta – predsjednika Mila Đukanovića! Gledam, kao da je sve na mome dlanu, završen utovar njegovih tridesetak ogromnih kofera! Još se samo čeka znak za odlazak – polijetanje.

Njih nekolicina najbližih i najpovjerljivijih „saradnika“ međusobno nešto nerazgovjetno mrmore, a jedan od njih, iako najniži rastom, izusti: PREDSJEDNIK (NA)PUŠTIO CRNU GORU!? Još se jednom pogledaše i uvukoši glave u ramena i za tili čas nestaše!
Pitam se, da li ja to sanjam? Čuh li dobro, zaboga, što reče onaj čovjek hitroga koraka, a maloga rasta? Poziv, čuje se na razglasu: „posljedni poziv putnicima na letu Podgorica-Beograd“! U holu se broj putnika povećava i žagor njihov postaje sve jači.

Dok stojimo i čekamo, posljednju kontrolu za ulazak u avion, tiho se čuje „priča“ da je „Predsjednik (na)puštio Crnu Goru“, i ona kruži od jednog do drugog putnika. Što?, Kako, kada, gdje i ko je sa njim bio (…)? Koliko kofera? Ma, nemoguće 30 kofera! Šta je u njima? Molim, (…) odijela, cipele, satovi, nakit, zlatna nalivpera, (…) a novac? Novac! A koliko je novca ponio sa sobom? Pet punih kofera novca, sve u krupnim apoenima po 50 eura, 100 eura, 200 i 500 eura! Ma, hajde, ne šali se! Ti sanjaš! Ukupno 265 miliona eura u pet kofera!?

Samo u 10 velikih kofera bili su kompleti raznih odijela. U dva velika kofera bile su cipele, a u jednom koferu samo kravate! U još jednom omanjem koferu bili su roleks satovi. Košulje sa zlatnim manžetnama stale su u dva velika kofera! Šta je bilo u preostalim koferima nijesam zapamtio!? Kažu da postoji „carinski spisak“ ili bilježnica-deklaracija gdje je sve (u)redno zavedeno, naravno strogo (p)ovjerljivo i tajno!? A mi na aerodrumu već skoro sve znamo!

A torba, da li je bila i „putna torba iz koje Milo uzima novac…“, upita neko više podrugljivo nego iz znatiželje? U neko zlo doba, poslije ponoći, probudih se na stotinu crnijeh jada. Više mi san na oči nije dolazio! Tako mi te crne noći i takvoga nemila sna!?