Kripta Hrama Svetog Save – arhitektonska raskoš i bogatstvo srpske tradicije pod vračarskim tlom

Tek što će se nad Kraljevinom Jugoslavijom nadviti sjenke Drugog svjetskog rata, na beogradskom Vračaru bilo je velikog povoda za svečanost. Mnogo svijeta okupilo se pred zidovima hrama koji će decenijama kasnije postati jedna od najraskošnijih pravoslavnih crkava na Balkanu.

Od današnjih 40 metara visine, zidine Hrama Svetog Save tada su sezale tek desetak. Godine 1939., osvetivši kamen temeljac, patrijarh Gavrilo dao je blagoslov za izgradnju. Crkvena ceremonija okupila je sve viđenije političare toga doba, ali dalje zidanje hrama ubrzo je osujetio rat.

Dugo se nakon toga čekalo na nastavak gradnje. 88 upućenih molbi patrijarha Germana – uz isto toliko odbijanja – odložili su radove za čitave 4 decenije. No, budući je Hram, sem zidina nad zemljom, čuvao i detalj o kome se nije mnogo znalo. Još manje su o tome slutili građevinari koji su, zašavši mu pod temelje, otkrili – nalazište nafte.

Tako su bar pretpostavili u trenutku kad je iz podzemlja šiknuo mlaz crnog zlata. Ipak, ovo neobično otkriće, ispostaviće se, imalo je logično objašnjenje.

Ratna mašinerija skrivana pod temeljima Hrama

„Naftna bušotina“ otkrivena sredinom ’80-tih godina prošlog vijeka krila se pod Hramom Svetog Save decenijama unazad. Nije bilo poznato, sve do Drugog svjetskog rata, da se ispod temelja nalazilo ozidano udubljenje. Kad su Njemci počeli bombardovati glavni grad, brojni su Beograđani, navodno, spas potražili u ovom podzemnom utočištu. Ubrzo su ga i okupatori prepoznali kao „sigurnu kuću“ za vlastitu ratnu mašineriju i u nju smjestili cisterne sa gorivom. Kada je vojska izmarširala iz grada, dio cisterni je ostao pod Hramom sve dok ih radnici na rekonstrukciji ponovo nisu pronašli.

Nekadašnje skladište, ipak, ostalo je netaknuto. Uz rekonstrukciju je najprije trebalo obnoviti temelje oštećene u ratu. Podzemna odaja ispod oltara Hrama stoga je ostala namijenjena prevashodno pohrani posmrtnih ostataka srpskih patrijarha, a jedina odluka donijeta po tom pitanju bila je da grobna crkva koja se tu nalazila bude posvećena knezu Lazaru.

Grobnica pod Hramom, pak, prostirala se tek na oko 250 kvatratnih metara. U međuvremenu, Hram Svetog Save već je uveliko primao na hiljade vjernika, opravdano se našavši na mapi grada kao turistička i kulturno-istorijska znamenitost. Godine 2001. prvi put je zaživjela ideja da se podzemna prostorija proširi, te da se od nje načini Hram ispod Hrama.

Veličanstveni sjaj koji ostavlja bez daha

Uz blagoslov patrijarha Pavla, uređenje grobnice započeto je vađenjem oko 15 hiljada kubika zemlje do dubine od 7 metara. Štaviše, isprva je planirano da podzemni Hram bude ukopan još dublje. Ovo se naposletku pokazalo neizvodljivim, budući da trasa metroa koja se završava kod Karađorđevog parka prolazi upravo ispod Hrama. Samo šest mjeseci od početka radova, Kripta Spomen-hrama Svetog Save – odnosno, Hram svetovelikomučenika kneza Lazara kako je zvanično nazvana – primila je 2002. godine prve vjernike na Božićnoj liturgiji. Uz to su bili okončani i radovi na plafonu Kripte, a sama odaja sada se prostirala na gotovo 2.000 metara kvadratnih.

Uđete li danas u najveću prestoničku bogomolju, lijevo od glavnog ulaza uočićete stepenište koje vodi u podzemlje. Blago osvjetljenje ostavlja dojam kao da se spuštate kroz zagasiti tunel, ali samo dok vas mermerne stepenice ne dovedu do velelepne, svijetle odaje.

Iako ste 7 metara pod zemljom, prvi utisak mogao bi biti ponešto nadzemaljski. Iza poluosvijetljenih lučnih stubova, sa zidova i sa svodova, pomno promatraju likovi svetitelja i apostola. Bilo da ste vjernik, poštovalac narodne baštine, ili vas je do vračarskog podzemlja dovela puka znatiželja, ovaj svetlom okupan spoj tradicije i raskoši svakako ostavlja bez daha. Ako ste, pak, imali prilike prisustvovati liturgiji, bogosluženju, duhovnom koncertu ili svečanostima poput vjenčanja ili krštenja, teško da ste ostali potpuno ravnodušni.

Kako su se spojili tradicija i umjetnost

Duh vizantijske arhitekture, uz monumentalne proporcije same Kripte, među odlikama su koje ovo mjesto čine posebno impresivnim. Otkad je započeto njeno uređenje, planirano je da grobna Crkva Svetog kneza i mučenika Lazara ostane u centralnoj poziciji Kripte. Na knežev lik svojom dekoracijom podsjeća i kameni ikonostas njenog oltara, smještenog tačno ispod oltara „nadzemnog“ Hrama.

U staroj kripti patrijarha, pak, pod svjetlima kandila iza oltara, našli su se sarkofazi sa posmrtnim ostacima poglavara Srpske pravoslavne crkve. Po želji izraženoj u svom testamentu, ovde počivaju i mošti patrijarha Varnave koji je, pored patrijarha Germana i Gavrila, bio među najzaslužnijima za početak gradnje. Predviđeno je pritom da ostatak Kripte postane prostor koji bi, iako adaptiran u savremenom maniru, zadržao decenijsko i vekovno nasleđe jedne vjere i jednog naroda. Stoga je naum bio da se ova riznica postavi u zapadni dio Kripte. Od sačuvanih tragova istorije, do dragocjenosti u posjedstvu Srpske pravoslavne crkve – sve bi čuvale zidne vitrine iza sigurnosnih stakala. U prostoru iznad i između vitrina bili bi izloženi fragmenti živopisa iz porušenih srpskih crkava i manastira, pri čemu bi i sam pod riznice bio rekonstrukcija poda iz prizrenskog manastira Svetog Arhanđela.

Ništa manje impresivna nije ni umjetnički izrađena bravarija, u prvom redu pregrada sa dvokrilnim vratima postavljena zapadno od grobne Crkve. Zapravo, cjelokupna umjetnička obrada Kripte – od izrade dekorativnih elemenata do fresaka i mozaika – u velikoj mjeri ističe njenu raskoš i ljepotu. Za likovne prikaze religijskih motiva zaslužni su naši ikonopisci: dijelom kao mozaike, a dijelom kao freskopise, izvodilo ih je, od 2013. godine, sedam radioničkih ikonopisnih grupa.

Po završetku radova, na ikonopisu površine od 1.800 kvadratnih metara oživjeli su prikazi scena iz Svetog pisma. Posebno mjesto pripalo je motivima iz života Svetog Save i kneza Lazara, pri čemu je najveći dio ikonopisa urađen na licu mjesta. Preostali djelovi, pak, rađeni su na platnu i kasnije montirani u Kriptu.

Arhitektonska raskoš u srcu Beograda

Svako ko je zašao pod istočni dio Vračarskog platoa bez izuzetka je ostao fasciniran ljepotom ovog zdanja. Do njega će vas dovesti široka aleja iz pravca Svetosavskog platoa, sa glavnim pristupom kroz Spomen-hram Svetog Save. U samu Kriptu, pak, ulazi se sa sjeverne i južne strane – od ukupno 4 ulaza, jedan od njih smješten je u blizini Hristovog raspeća.

Od početka uređenja, Kripta Hrama Svetog Save postala je mjesto gdje se sastaju tradicija i modernost. U red najljepših prestoničkih zdanja bez presedana je stavljaju njena besprekorna arhitektonska i umjetnička adaptacija. No, kuriozitet je da se u Kripti i dalje može vidjeti osveštani kamen od kog je još 1939. godine započeta gradnja.

Kripta je vremenom, ipak, daleko prevazišla svoju isključivo religijsku namjenu: kao zdanje od izuzetnog kulturnog značaja, do sada je probudila interesovanje nekoliko stotina hiljada posjetilaca. Zvanično otvorena prije dvije godine, Kripta Hrama Svetog Save postala je nezaobilazna destinacija za turiste.

Nije, doduše, ni planirano da joj namjena bude isključivo religijska. Pored sahranjivanja srpskih patrijarha u prostoru iza i pored grobne Crkve – o čemu sud donosi Sveti arhijerejski sabor SPC – u Kripti se nalazi riznica u sklopu stalne postavke muzeja SPC. Istovremeno, unutrašnjost Kripte namijenjena je i kulturnim sadržajima poput predavanja, izložbi, tribina i duhovnih koncerata. I mada ju je teško zamisliti bez asocijacije na Hram Svetog Save, sama Kripta zamišljena je i adaptirana kao samostalni podzemni objekat. Do konačnog završetka radova na Hramu odbrojaćemo još koju godinu – a do tada, ljepota i raskoš po kome je već nadaleko poznat ogledaće se i u kripti pod vračarskim tlom.

(Marta Levai, 011 info)