Kurti prisvaja srpsku kulturnu baštinu? – Vidoje Golubović u“ Srpskom sv(ij)etu“

„Dobro je da naša vlast insistira na tome da se ništa ne dira sa Kosova, da se ne nosi odatle. Međunarodna zajednica nema iskreni prilaz čuvanja te baštine, to je svetska baština. Pa i mi čuvamo te rimske spomenike. Imovina oko tih manastira ne sme da se naruši, ali je neko namignuo da to može. Naša država se mora boriti kod međunarodnih institucija da se to mora zaštiti, ali i da mi dajemo svoja sredstva“, rekao je dr Vidoje Golubović, istraživač kulturnog blaga Srbije sa Instituta za međunarodnu politiku i privredu, u emisiji „Srpski sv(ij)et, na pitanje voditeljke Gordane Janićijević da li vlada privremenih kosovskih institucija na čelu sa Aljbinom Kurtijem prisvaja srpsku kulturnu baštinu.

Srpska kulturna baština, po njegovim riječima, nije ugrožena samo na Kosovu i Metohiji:

„Naša baština u bivšim republikama SFRJ je bitno ugrožena. Sve što sam saznao mi daje za pravo da ukažem da se moraju preduzimati hitne mere, ako ni zbog čeg drugog, a ono zbog dokumenata koji su potpisivani kada je u pitanju sukcesija. Nisam siguran da li mi imamo podatke šta je od toga uništeno na tim prostorima, i gde nije bilo ratnih dejstava. Ako samo vidite prostor Severne Makedonije šta je od toga sačuvano, pa vidite probleme koje ima pravoslavna crkva; zatim imate Sloveniju i tu Belu Krajinu gde se ljudi asimiluju… Ako i to stavimo po strani, ostali su brojni objekti koje treba sačuvati, tražiti da se sačuvaju. U Hrvatskoj nije bolja situacija. Imam uvek dozu obazrivosti, ali da budem krajnje precizan, tu su iništavali i ustaše, nešto je samo propadalo, a nešto su uništavali i sami Srbi“.

Istakao je Filipa Škiljana iz Hrvatske koji je napravio obimnu studiju u dva toma sa detaljnim podacima sa sadašnjim i arhivskim podacima o objektima na tereitoriji Republike Hrvatske, gdje ukazuje kako da se to sačuva.

O situaciji u Crnoj Gori je takođe govorio o ugroženosti srpskog kulturnog blaga koji, dotakavši se i političke situacije:

„Uveren sam da će srpski narod, kao što je rešio ovo pitanje litijama, imati snage da reši sve ovo i mimo političara. Razgovarajući u Crnoj Gori sa ljudima koji nisu zadovoljni, ali nisu politički opterećeni, zaključio sam da su oni o svemu razmišljali drugačije kako će se dešavati. U svemu treba imati ličnu dozu strpljenja da će se neke stvari razrešiti i ja očekujem da će se to desiti“.

„Kada kažemo ‘istorija’ mi najčešće imamo asocijaciju na rat. Mi zaboravljamo na kulturnu baštinu koju moramo čuvati“, kaže čovjek koji je organizovao devet naučnih konferencija koje su doprinijele da se sakupi jedno ogromno srpsko kulturno blago u spiskovima. U tim konferencijama su učestvovali naučni radnici iz cijelog svijeta, čak i oni koji nijesu Srbi:

„Nažalost, to je ostalo samo u mojoj arhivi. Oko 250 radova. Sve je to pohranjeno u narodnoj biblioteci u CD formatu. Ne postoji mogućnost javnog predstavljanja svega toga, što je jako loše“.

„Treba stalno da brinemo oko toga, da pokrećemo inicijative da se to održava i da ulažemo sredstva. Nema drugog puta. Ogroman problem su Jindrihovice u Češkoj, ogromno groblje, oko 8700 sahranjenih. Više nego u Zejtilniku. Srećom da je Češka takva kakva jeste, u pozitivnom smislu. Inače, posle 100 godina, po međunarodnim propisima oni to mogu da preoru ili rade šta hoće. Nisu to uradili, i sad ima raznih pokušaja da se to sredi. Sa Slovacima imamo reciprocitet da mi održavamo njihova, a oni naša groblja“.

Dr Vidoje Golubović je pozvao da se  svi u svojoj oblasti bave sakupljanjem kulturnog blaga po svijetu i da to treba biti sistematizovano na nekom državnom sajtu.

Pomenuo je pojedine objekte u Poljskoj, na Novom Zelandu, kao lijepe primjere očuvanja kulture, kao i topografe širom svijeta koji bi trebalo da budu obilježeni da naši ljudi mogu da imaju u uvid gdje su ako putuju u tom dijelu svijeta, kao što je i planinski vrh Putnik u Kanadi, nazvan po vojvodi Radomiru Putniku.

„Ne zaboravite da je nemačka u oba svetska rata imala specijalizovane jedinice koje su znale šta treba odavde da nose. Oni su imali detaljne popise. Nisam siguran da je baš sva Narodna biblioteka izgorela, treba istražiti te okolnosti. Napravljena je knjiga 1903. godine  ‘Uticaj srpske na nemačku književnost’, zatim u Beogradu štampana knjiga gde je popisano sve ono što Vuk Karadžić objavio i ukazivanje da značajan deo ima svoje muzičke kompozicije napravljene na ta dela“, podsjetio je na neke detalje gost Nacionalne televizije.

O problemima sa kojima se suočavaju naši naučnici, istakao je:

„Ako vi imate potrebu da fotokopirate nešto u arhivi, a svaka strana košta 25- 30 dinara, sračunajte koliko koštajedno istraživanje. Plus treba to da radi neko školovan i obučen, da poznaje jezik, stručno da ga poznavaje. I kad krenete da istražujete, ne znate na šta ćete naići. Čuo sam informaciju da u Srbiji postoji monahinja koja ima veze sa generalom Lerom. Meni je trebalo pet godina da utvrdim da li je to tačno. Slučajno sam od vladike Lavrentija saznao da je to istina, da je ona u daljnjoj krvnoj vezi sa njim. Eto, tako za neku informacije trebaju godine da bismo ih dokazali“.

Iz emisije Srpski svijet saznajemo da je za vrijeme rata u Mariboru bio logor, u Osijeku 800 žrtava sahranjeno, a u Doboju je umoreno 15000 Srba, u Nemačkoj su 83 lokacije gdje su sahranjeni srpski internirci i zarobljenici za vrijeme Prvog svjetskog rata, u Hrvatskoj 548 lokacija gdje je sahranjeno od 1000 do 3000 Srba:

„U Bugarskoj i danas imamo mesta gde su naši sveci sahranjeni, u Albaniji takođe“.

Na kraju je gost Nacionalne televizije govorio o istoriji koja se odvijala u kafanama, osobito onim beogradskim, o kojima je vršio detaljna istraživanja.

Pogledajte cijelo gostovanje na Jutjub kanalu IN4S.