Likovi (3)

Žara (smara) Rakčević – Najviše zaradio na zastavicama što su se pržile na plus 40 (velesiti Pg), viseći duž bulevara na bundevoglavim (cajskim) banderama. U taj se unosni dil, dobro ogradila i čuvena, Rad-mila-milf, nadasve rediteljka!

Žare je suveren koliko i ozbiljan (tačno – izbjegava da bude prikazan iz profila), čuješ kako dribla i pribjegava (neodređenom) diplomatskom diskursu. – Dugo se banjao u sjenci Kriptokapića, dok se sad zaleće na titulu čistog (stoprocentnog!) građanina. To je razlog što ne posjećuje majke…

Marko (lijevi) Milačić – Prošao put od novinara do revolucionara, u čemu mu mnogo pomogao „naš“ javni servis.

Doživljava sebe kao nešto između varijante CHE i Ljubinog osmijeha u kojem su izbledjele lisice i istopili se katanci.

Svakako, treba ga podržati: sva tri puta u ćorku odležao po dvadeset sati, ukupno. Nadam se da vjeruje u Čađovu robiju koja učvršćuje moral slobode!

Jelisaveta (jeste saveta) – Ipak, mora se ispoštovati, „O prostoru, rode“…

Teško je pisati o profesorici koja je tek za koju mlađa od Borhesa, u ono njegovo doba – (podrazumijeva se da o tome slovimo…)

Načuo da su je nazvali majkom Terezom. To nije lijepo, ako se, za trenutak, samo sjetimo, da je nekad postojala i baba Džaković!

Bošković (u boju bolan) – Ministar, a nema (ukupno) ni šezdeset kg.

Djeluje malokrvno, čak i izdaleka isto anemično. Blijedolik, pa kako da taj skonta „Čist rat“ od Pol Virilija.

(Izblamirao se sa teorijom da teren Crne Gore ne „ide naruku“ tenku! Jebeš silne stori, ta logika nije skroz neosnovana…)

Marija (gospa Kotora) – Čitamo da je kumovala (sumnjivim kanalima) brodu Dabinović. – Praktikuje da pretiče na punoj liniji, i pored punđe – flizule političarke.

Nema ništa protiv prodaje Luke Bar. Naprotiv!

Čuveni eksces Milo lopove! u domu demokratije, ispratila hladnokrvnim komentarom – „Kakva stoka!“

(Nimalo nadnesena nad istorijom Kotora, hipnotisana najpolovnijim đinđuvama…)

Zar (jopet) Tarzan – Najveća Sibinova inspiracija (i tvoja, ništa manje), pa bi kolumnu mogao nazvati, najprostije: – Tarzan!

Prezire adolescentne višnje, namaze, šampanj…; podržava knjiž. Mir-Jam.

(Traktortarzanić…)

Đukanović, ali Milutin – Analitičan da boli glava; ulazi u svaki promil Zakona koji nije naklonjen Majkama…

Skoro mu udžgali auto, ali i dalje zakleti opozicionar koji na semaforu ispoštuje crveno.

Prva računaljka DF-a! Ne osjeća ništa prema lirici, mjesečini, trešnjama iz sna Crnjanskog.

(…) ali, koga briginez za to…

Vujica Lazović – Niko ne provaljuje na šta sve ne podsjeća ovaj „fani funkcioner,“ isuviše čudnog (do skroz nepriličnog) držanja. Tim prije, ograđujemo se od užeg izbora životinja, razumjevši koliko nam na ovom potezu zamjera Klod Levi-Stros, spreman da prepozna dabra u ovom, ili onom (ili onom tamo) čovjeku. Pacova da ne spominjemo koliko ima, u primjerima.

Kako bilo, Vujicajac – to se mora istaći – posjeduje, ubjedljivo, najružniji komplet kravata!

U njemu, definitivno, nula od političara, prije se radi o čovi iz srednjeg vijeka, koji, zafrkavanja radi sobom, najsrećni dok jaše burad, palanačkim (Blatine b.b.) drumovima, u pratnji gusaka koje zapomagaju na njega. Gučeći-(evo)ga-(evo)ga-(evo)ga!…

(Ovdje stavljamo, privremeno, tačku, na ovu trilogiju koja se zanimala za brza portretisanja onih koji sačinjavaju ovdašnji politički vašar.)