List „Onogošt“ 1899: Da se s tobom rastanemo, u najveće rane naše, kad dušmani nečovječno milo Srpstvo raskopaše
Pjesma objavljena 1899. godine u listu "Onogošt" u Nikšiću, još je jedno svjedočanstvo o srpskom identitetu naroda u Crnoj Gori. Još jedna potvrda da je biti Srbin, značilo biti Crnogorac, odnosno da nije moguće biti Crnogorac a da to ne podrazumjeva biti Srbin
Trobojka Crne Gore: Tri boje demokratije. Foto: Sputnjik
Pjesma objavljena 1899. godine u listu „Onogošt“ u Nikšiću, još je jedno svjedočanstvo o srpskom identitetu naroda u Crnoj Gori. Još jedna potvrda da je biti Srbin, značilo biti Crnogorac, odnosno da nije moguće biti Crnogorac a da to ne podrazumjeva biti Srbin.
Crnogorskom jataganu – pozdrav
Pozdravljam te Jatagane,
sjaju slave i osvete,
ja sam željan tvoga sunca
i slobode tvoje svete.
…
U muzeju da ostaneš,
i odmaraš stara krila,
U dalje ti ne popjeva
Srbinova vilo mila!
…
Da se s tobom rastanemo,
u najveće rane naše,
Kad dušmani nečovječno
Milo Srpstvo raskopaše.
Tuga naša je u Beogradu, nekada svetioniku SRPSTVA, a sad leglu mondijalizma, antisrpstva ijugoslovenstva. Zato je moguće da neki Raša, ode u nemački parlament ovih dana i onako kaže sve naj crnje o svom narodu i državi. država je MORALA da mu oduzme pasoš i zabrani povratak. Mi samo kukamo i plačemo, a dozvoljavamo ustaške televizije i ostale medije.Moramo više da radimo za sebe i svoj rod. Kao i uvek moram reći- izbacimo one smrdljive biološke ostatke ispod one kamenčine u prestonom gradu. da bi počeli svoje ozdravljenje.
Nijesu oni na aparatima zato sto su oni davno prelomili u svojim glavama. Birali su izmedju svojega porijekla pradjedovskog i srpskog, i interesa i punoga korita, i odlucili se za puno korito. Onaj koji je spreman ponizit svoga djeda i prebrisat mu epitaf na nadgrobnoj ploci taj je za cist obraz i za pravoga Crnogorca izgubljen za sva vremena. Prema njima se ne trebamo odnosit ka prema svojoj bivsoj braci braci no kao prema novokomponovanim montenegrinima a buducim crnogorskim ustasama katolicima, koji ce sebe zvati crvenim Hrvatima, i koji osim zajednicke krvi i predaka nece imat sa nama vise niceg zajednickog. Daleko im lijepa kuca pa i da su mi braca odjena.
Prije svega, nije Onogošt no isti list, prethodnog imena Nevesinje od 1899., br.2, 13.1.1899.
Niste ni prepisali ovaj cijeli dio pjesme, a niti je to cijela pjesma. Ima još 14 stroga, a autor je Vojvoda Šako Petrović, rođak Nikole. Napisao ju je u Ženevi 1.1.1899. a ostali dijelovi gdje srbuje su:
srbskom RODU ZALOSNOME… branio si SRBSTVO, vjeru… i utjesit SRBSKE vaje?…a kad MILO SRBSTVO VIDIM, U JEDINSTVU I U SLAVI…
Montenegrini iliti ustaše ne aparatima!