Ljeto MMXXI

Piše: Nikola Malović

Rat koji se vodi je zakučast kao svastika, i apsolutno nevidljiv klasi koja se informiše preko televizija sa nacionalnom frekvencijom i iz tabloidiziranih dnevnih novina.

Na ovom sam mjestu prije 360 dana, rezimirajući 2020. godinu, potpisao tekst pod naslovom „Lijepo ljeto MMXX“.

Da se radilo o antologijskom osvrtu na godinu u kojoj je za globalnu javnost počeo da se pripovijeda ranije pripremljen korona narativ, dokazuje činjenica da upravo tim tekstom počinje knjiga „Dogodine na moru“ (Catena mundi, 2021), kao šipak puna programskih članaka iz Pečatove kolumne Svetionik. Prošla je godina, da se razumijemo, bila onoliko lijepa koliko i život u konc-logoru – iz opisa nobelovca Imre Kertesa (roman „Besudbinstvo“), ili iz nerva režisera i glumca Roberta Beninjija („Život je lijep“) – zato što smo u toku prve ratne k-19 godine mi živjeli s jednakom potrebom da volimo, ljubimo i guštamo, kao da rata i zatvaranja nije bilo. Životu je ponekad potrebno malo, da bi srećan bio.

Pogled preko ramena na godinu za nama dakako ne isključuje mnoga srećna začeća, ali donosi zlokobnu spoznaju o ratu koji je potrajao. Kao i uvijek, ne zbog nužde, nego zbog tuđih potreba.

Saznali smo da k-19 napada mahom Zapadnu civilizaciju, proširenu do Australije, u kojoj se stekao ginisovski rekord, da grad Melburn bude zaključan 262 dana, počev od marta 2020.

Na malo prostora kaže li se, što je više bilo vakcinisanih, više je bilo zaraženih. Ili: s brojem vakcinisanih raste broj zaraženih.

Umjesto da većina evropske, američke i australijske populacije poveže 2 i 2, stali su u red da bi primili drugu dozu kompromitovane tekućine, pa su dokazali da vjeruju prokazanim medijima time što su stali u red da bi primili i novu riječ za treću dozu: buster.

Četvrta, sve aktuelnija doza, može se po novogovoru zvati klaster, peta stoper (kao, biće poslednja), šesta ipso mori (lat. takođe umiru), itd.

Uzdignemo li fokus, nemoguće je ostati slijep da korone sumalo nema u Africi, u Sudamerici, Aziji, Okeaniji… pa se stiče utisak, kada statistički podaci struku povuku za rukav, da nije možda virus generisan da zabašuri ekonomski kolaps Zapada?

Može li se uopšte zabašuriti ekonomski kolaps gigantskih razmjera?

Svi događaji iz godine 2021. potkazuju minulo ljeto kao doba u kome su tvorci narativa, a njih valja zamisliti kao imaoce svega vidljivog, poradili da, rječnikom društvene igre „Riziko“ kaže li se, završe zadatak. Jer im se iz nekog razloga vraški žuri.

Godina 2021. bila je vrijeme u kome je oprezno oko moglo da vidi kako se na Planeti igra igra pet u jedan.

Generisani virus postao je okidač za geopolitička tektonska pomijeranja, ka novoj preraspodjeli svijeta, po kojoj „mnogi imate da umrete, a neki ćemo i da preživimo“. Sudeći po guruu poretka što dolazi nakon Velikog reseta, autoru sintagme, Klausu Švabu, čovjek u 2030. „neće posjedovati ništa i biće srećan“. S maskom do konca života, biće poslušan, i odustaće od slobode da bude čovjek. Zarad zdravlja, pristaće da bude vakcinisan, sve do kraja, sve do smrti od vakcine.

Ako je naslov mog prošlogodišnjeg pregleda glasio „Lijepo ljeto 2020“, ove godine te vrste radosti nema. Rat traje, i – sudeći po pokazateljima, potrajaće. Kad će se završiti? Pa, kad politički bude odlučeno.

Ovo je geopolitička priča, s virusom ubačenim u svaku nesamostalnu vladu: da svaka vlada sama sebe razvlasti, te da, mimo zakonodavne, izvršne i sudske, na silu u tronožac ugradi i četvrtu – nogu zdravstvene vlasti.

Svaka kolonijalna demokratija poput naše, srpske i crnogorske, biće odgovorne globalnom hegemonu, pa će tako i nazovi premijeri i falso predsjednici da uvažavaju „glas struke“, a „glas će struke“ uvijek da ponavlja stav Svjetske zdravstvene organizacije, kompromitovane Udruge, na čijem se čelu ne nalazi ljekar.

Na naše se oči odigrava globalna preraspodjela moći. Kao i svaki put, potrebno je uništiti milione malih i srednjih, da bi oni koji su rukovođeni i ezoterijskim razlozima, profitirali od smrti svake normalnosti.

Andrej Fursov ukazuje da u ratu više klase protiv srednje i niže, najveća opasnost nije ni demokgrafska, ni klimatska, ni energetska (iako se samo o tome drobi u medijima glavnog toka), nego je najveća opasnost bila i ostala ekonomska.

Sa samim vragom sljubljena, odnarođena je nad-klasa odlučila da do 2030. u posjed uzme doslovno sve što običan čovjek posjeduje, uključujući ne samo krovove nad glavama, i ne samo organe, nego i umove. Poslednji dio rečenice dobiće razradu tokom 2022, ako konstelacija bude takva da Pečat opstane kao svetionik srpskog novinarstva.

Rat koji se vodi je zakučast kao svastika, i apsolutno nevidljiv klasi koja se informiše preko televizija sa nacionalnom frekvencijom i iz tabloidiziranih novina. U Srbiji i Crnoj Gori drugih dnevnih novina i nema. Zamislimo li naše „države“ kao barake u konc-logoru, a premijere ili predsjednike kao kapoe tih baraka, onda jasno shvatamo pravila po kojima je kapou dozvoljeno da pljačka potčinjene dok ih drži mirne na povocu. Nadređeni su takođe kapoi, premda golemih zemaljskih regiona ili grupa država, u australijskom slučaju i cijelog kontinenta, no su pravila ista: dozvoljeno im je da ratuju s morem podređenih, zarad muže. Uslov da bi mogli da sisaju krv iz naroda u genitivu množine, jeste da poljube vraga tamo gdje sunce ne sija.

Veoma metafizično biće na vrhu piramide toliko je moćno da kapoima golemih zemaljskih regiona ili grupa država, kontinenata čak, iznajmljuje te geografije po ugovornoj cijeni. U ovom trenutku na očigled cijelog svijeta pljačka se Evropa, samo što se to u medijima koji hipnotišu pučinu, ne vidi ič.

Razlozi za Bregzit sada poprimaju jasnije konture.

Novo ljeto 2022. donosi nam obrte kakve niko dobronamjeran nije mogao da očekuje. Zašto? Pa, jer je dobronamjeran. Pokušajte nekog 70-godišnjaka da uvjerite u to kako je cilj četvrte industrijske revolucije da se čovjek promijenjenog genoma (k-19) spoji sa mašinom, sa kompjuterom!? Niko dobronamjeran u transhumanističku ideju ne bi povjerovao. Posebno ne u to da banke sperme odbijaju sjeme vakcinisanih.

Prva zima u 2022. godini otkriće zube pokvarenog svjetskog poretka.

Dočekati zimu bez dovoljno zaliha uglja i gasa ne karakteriše način na koji promišlja katolički i protestanstki um, što će reći da je dehristijanizovani Stari kontnnet ušao u dark winter, doba tjelesne, socijalne i umne hladnoće, u eru kada je sve te razjedinjene, vakcinisane i re-revakcinisane, sve k-19 ustanike, sve otpuštene, mentalno sjebane, otuđene, nadnacionalne, medijima hipnotisane pojedince… uz par kapi globalnog katalizatora, moguće gurnuti u vatru novog svjetskog sukoba.

Mediji već sada prstom pokazuju na Rusiju, Kinu, Iran, a što generisana kriza bude veća, što se k-19 bude više širio, što energetski sistemi budu više otkazivali, što struja bude više nestajala, što hrane bude bilo manje, sve će intenzivnije da se čuju bubnjevi rata.

Rat u novim danima pred nama više ne treba zamišljati kao opraštanje od najrođenijeg svog, koji je do juče duvao travu i pio pivo sa drugarima na klupici u parku, nego kao uslov da se živi tek ako dijete od pet godina povedeš da ga tamo neko cijepi.

Srećnu Novu 2022. odlučio je – kad i sve godine do konca života – u Srbiji da provede moj prijatelj Vladimir. On je sa suprugom tokom minulih 25 godina na Novom Zelandu izrodio troje djece i izgradio karijeru, ali se oko Nikoljdana s familijom vratio u zemlju. Odabrao je, ne da živi u Beogradu, nego baš na selu. Poradovao me kao niko, prijatelj Vladimir, koga nisam vidio kvarat vijeka. Pokazao se dvostruko mudrim: napustio je far away udaljeno ostrvo, i stići će da na vrijeme iskopa bunar, zasadi voćku, i sabere sva svoja sjemena.

Srećno Novo ljeto.

(Izvor: Pečat)