Mađioničar Hari Hudini

Na današnji dan, 12. juna 1923. godine veliki mađioničar Hari Hudini uspio je da se oslobodi iz ludačke košulje, viseći naglavačke na visini od 12 metara.

Mađioničar Hari Hudini rođen je u Mađarskoj, 1874. godine. Od njegovog probijanja na scenu 1899. godine do svoje prerane smrti 1926. godine, uzbuđivao je publiku svojim zaslijepljujućim iluzijama i majstorijama koje prkose smrti. Hudini je bio jedan od prvih multimedijalnih poznatnih ličnosti s početka XX vijeka, a njegova vještina bez premca i sposobnost magnetskog privlačenja publike učinili su ga pravom ikonom pop kulture, toliko da je njegovo ime upisano u mnoge rječnike kao sinonim za pametno nestajanje. Hudini, rođen kao Erik Veis, se sa svojom porodicom preselio iz Mađarske u SAD u svojoj četvrtoj godini.

Mladi Erik, kome su tepali i sa „Eri“ ili „Hari“, bio je opsjednut magijom , naročito radom tada veoma poznatog francuskog mađioničara Roberta Hudina. Kada je i sam otpočeo svoju mađioničarsku karijeru odao je poštu svom heroju dodajući jedno „i“ na njegovo prezime, kako bi stvorio sebi scensko ime. Čudan obrt uslijedio je kasnije kada je Hudini bio izložen kontroverzama, optuživiši svog bivšeg idola za krađu trikova drugih mađioničara. Napisao je čak i knjigu pod naslovom „Razotkrivanje Roberta Hudina“ u kojoj je svog imenjaka nazvao lopovom „koji se proslavio vrlo lijepo na umnom radu drugih“. Hudini se dosta borio u ranim godinama karijere u šou biznisu, razmišljajući čak i da odustane i otvori školu magije. Konačno je napravio pauzu, kada ga je Martin Bek, poznati finansijer i organizator tadašnjih popularnih scenskih šoua, takozvanih vodvilja, unajmio za svoju turneju po SAD-u i Evropi. Po Bekovom predlogu, Hudini je izvodio nestajanja kao glavni dio u svom nastupu. Počeo je i da izaziva publiku da ga vezuje i stavlja mu lisice, a promovisao je svoje nastupe tako što bi izvodio nestajanja iz lokalnih zatvora, nakon što bi policija detaljno pregledala i stavila mu okove. Tačka je doživjela nevjerovatan uspjeh! Novokršteni „Kralj lisica“ igrao je u rasprodatim salama širom Evrope, a kasnije je utemeljio svoju slavu izvodeći nekoliko veoma poznatih i traženih tački nestajanja i u SAD. U jednom triku bio bi bačen u rijeku sa rukama vezanim pozadi, a u drugom bi pobjegao iz zatvorske ćelije.

Nakon sticanja slave u Evropi, Hudini je doveo i svog mlađeg brata Tea, mađioničara koji je radio za njega tokom prvih godina karijere. Teo je vrlo brzo počeo da izvodi bratovljeve trikove pod scenskim imenom „Hardin“. Par je čak stvorio i lažno rivalstvo kako bi podigao popularnost svojih imena. „Nijesmo skrivali to da smo braća“, prisjećao se kasnije Hardin, „ali isto tako čuvali smo tajnu o tome da smo zapravo i prijatelji i da me je Hari uveo u posao“! U velikoj sjenci svog poznatijeg rođenog brata, Hardin je dobio zasluge zbog toga što je bio pionir u oslobođanju iz ludačke košulje, potpuno pred pogledima publike – trik koji je postao građa Hudinijevog rada. Kasnije je, nakon bratovljeve smrti, naslijedio njegovu scensku opremu i nastavio da je koristi u nastupima četrdesetih godina prošlog vijeka. Kao svjetski najveći mađioničar i iluzionista, Hudini je imao vrlo malo strpljenja za sve one koji bi tvrdili da posjeduju neku vrstu natprirodne moći. Početkom dvadesetih on se upustio i u druge karijerne vode kao profesionalni skeptik i razotkrivač vidovnjaka, čitalaca misli, medijuma i drugih „spiritualista“ koji su tvrdili da mogu komunicirati sa pokojnima. Hudini je neumorno vodio kampanju, često posjećujući seanse prerušen, kako bi osramotio i opovrgnuo priče njihovih vođa, nazivajući ih prevarantima. Hudini je umro 1926. godine u svojoj 52. godini, samo nekoliko dana nakon poslednjeg performansa u Detroitu. Dok je uživao pažnju u svojoj svlačionici, Hudiniju je prišao jedan student koji je želio da razotkrije glasine o tome da je Hudini mogao da izdrži veoma jak udarac u predjelu stomaka. Kada se Hudini hvalio svojom fizičkom snagom, mladić ga je bez upozorenja udario u stomak ostavivši ga savijenog u nepodnošljivoj agoniji. Hudini se žalio na stomačne bolove tokom ostatka dana, ostavljajući mnogima da zaključe da su ovi neočekivani udarci nekako pokrenuli upalu slijepog creva. Sa druge strane, ostali navode da je veliki mađioničar otrovan od strane spiritualista, koji su mu nešto ranije prijetili smrću zbog njegovih napada.

Priredio: Miomir Đurišić

Mitropolija