Ljiljana Ćorac Ražnatović dobitnica prestižne nagrade Ruske Federacije

Za dugogodišnji rad i širenje ljubavi prema ruskom jeziku, kulturi i tradiciji, profesorica OŠ “Pavle Rovinski” iz Podgorice Ljiljana Ćorac Ražnatović zavrijedila je državnu nagradu Ruske Federacije – Medalje Puškina.

Nagrada se dodjeljuje za zasluge u oblasti kulture, prosvjete, društvenih nauka, književnosti i umjetnosti.

Medalja Puškina ne može se dodijeliti istoj osobi dva puta, a godišnje je dobije tek nekolicina zaslužnih, iz cijelog svijeta.

“Dobila sam je za svoja nastavnička zalaganja i moram priznati da sam ponosna. Prije svega, ponosna sam na to što sam ja, jedna nastavnica iz male Crne Gore, dobila toliko vrijednu i važnu nagradu koja nosi ime slavnog pjesnika Aleksandra Puškina. Rijetki su stranci koji mogu da je dobiju… Prošle godine je ovu nagradu osvojio srpski glumac Miloš Biković, koji je svoju glumačku slavu proširio i na prostore velike Rusije. Znam i da je dobitnik književnik Dobrica Ćosić… Naći se među ovim imenima je čast i privilegija”, kaže ona za “Vijesti”.

Skromno priča da je ljubav prema ruskom jeziku tokom časova prenijela na mnoge generacije. Otkriva da je njena ljubav prema ruskom jeziku procvjetala još u djetinjstvu, kada se susrela sa klasicima svjetske književnosti, među kojima je i pjesnik čije ime nosi nagrada koju je primila.

“Kao dijete sam zavoljela ruske stihove kroz kazivanje moga oca. Mi smo u kući imali nizove plavih izdanja na kojima je pisalo Dostojevski, zelenih sa napisom Tolstoj, šarenih papirnih omota sa meni tada već omiljenim Jesenjinom… Mnogo je lijep osjećaj kada volite ono što radite. Pa još uvećavate svoje znanje tako što ga dijelite, a još ga dijelite sa najljepšom, najiskrenijom i najinspirativnijom populacijom – djecom”.

Za prestižnu nagradu profesoricu su predložili predstavnici Ambasade Rusije u Crnoj Gori.

Oni su česti gosti u školi “Pavle Rovinski”, ističe Ćorac Ražnatović, koja je sa svojim učenicima zapažena i u školi i na državnim ili regionalnim manifestacijama i takmičenjima.

Priča da đake uči ne samo ruskom jeziku, već i ruskoj kulturi, istoriji, filmu, običajima…

Otkriva da su “ključ njenog uspjeha” – entuzijazam i zadovoljstvo davanja.

“Vjerujem u sebe, u ono dobro u meni i u svemu oko mene. Stremim da ostvarim započeto i nikada ne odustajem, a sve to radim sa velikom predanošću, posvećenošću, odlučnošću i ljubavlju. Ljudi koji su nezadovoljni sobom stalno i svakoga kritikuju i pokušavaju da vam nametnu osjećaj bezvrijednosti kada ste u njihovom društvu. Takve treba zaobići i držati se svoje ideje, stremiti ka ostvarenju. Samo uspješni i zadovoljni ljudi umiju da se raduju tuđem uspjehu, jer znaju koliko je truda i rada uloženo da bi se to vrednovalo. Leonardo da Vinči je rekao: ‘… Uspješni ljudi rijetko sjede i čekaju da im se stvari dešavaju. Oni izađu i dese se stvarima’”.

Ruski se kroz ljubav predaje i uči

Ljiljana Ćorac Ražnatović priznaje i da ne zna ko je bio u konkurenciji, ali, hvaleći svoje kolege, ističe da ih je moglo biti dosta.

“U Crnoj Gori ima izuzetnih predavača ruskog jezika. To je jezik koji se uči i predaje kroz ljubav, a entuzijazam nikad ne prestaje kod nastavnika. To i dokazuje borba za njegovo očuvanje u vremenu kada su popularniji neki drugi jezici”.

Iako ruski jezik u crnogorskim školama nije popularan kao ranije – to nije slučaj u školi u kojoj ona predaje.

“U našoj školi djeca biraju ruski i vole da ga uče. Trudim se da im dolazak na moj čas ne predstavlja teret već da se raduju i da uvijek očekuju nešto od tog časa. Zbog toga nastojim da svaki čas osmislim tako da ni meni ni njima ne bude dosadno i da svi poslije budemo ispunjeni i zadovoljni”.

Ona priznaje i da se djeca često vode iskustvom starijih u izboru drugog stranog jezika, što nije uvijek dobro.