Ljubljena prijateljice srca mog, najdraža suprugo: Kako je srpski velikan pisao svojoj ženi Ani
Vuk Stefanović Karadžić
Pismo Vuka Stefanovića Karadžića svojoj supruzi, Ani Kraus:
Karlovci, 6. jula 1815. g.
– Od srca ljubljena prijateljice,
Primio sam već odavno Vaša dva najdraža mi pisma, ali nisam bio u Karlovcima da bih mogao odmah da Vam odgovorim. Od 1. marta do prekjuče bio sam u jednom manastiru ( 4 milje daleko odavde).
Vaša pisma dirnula su me u srce i dobro znam kako Vam je sad. Ali šta da radimo, moramo se predati volji Svemogućeg: samo on može sve da izmjeni i da nas obraduje…
U manastiru proveo sam dva mjeseca. Bilo je dobro i prijatno. To je neopisivo romantičan predeo. Bio sam, hvala Bogu, stalno zdrav, ali ne i sasvim zadovoljan. Često bih iz dana u dan govorio: okolina je, istina, lijepa, ali šta mi sve to vrijedi kad izvor i srž moje radosti, moja najljubljenija Nani, nije ovdje.
Ako Bog da, doći ću Vama kroz deset nedjelja, u septembru, kao što sam vam rekao. Ah, bože moj! S kakvom čežnjom očekujem najsrećniji dan kad ću se predati vašem zagrljaju. Tada Vas neću nikada napuštati. Želim da umrem i umrijeću srećno kraj Vas. Nemojte mi više pisati dok ne dobijete sljedeće pismo od mene, jer ću ja kroz osam dana otputovati za Oršavu i odande ću vam pisati.
Želim Vam savršeno zdravlje i mir u duši.
Vaš vječno najvjerniji
Vuk Stefanović
