IN4S

IN4S portal

Londonski dnevnici Milana Grola: Zaludni kompromisi sa Hrvatima

1 min read
U nekim zapisima Grol kao da je opisivao i sve ono što se dešavalo u socijalističkoj Jugoslaviji i šta je kumovalo njenom raspadu

Milan Grol

Piše: Nikola Vasojević

Jugoslovenska kraljevska vlada u Londonu od 1941. do 1945. godine prolazila je kroz pravu političku golgotu. Van zemlje, sa mladim kraljem, građanskim ratom u otadžbini i sa nestrpljivim i beskompromisnim Hrvatima za vratom, pokušavala je da u nemogućim uslovima sačuva Kraljevinu Jugoslaviju i obezbjedi joj valjano mjesto na diplomatskom poratnom stolu. Četiri godine borbe, političkih zaludnih borbi, pregovora i razgovora, dogovorom velikih sila, posebno Čerčila i Staljina, nestale su kao da nikada nijesu postojale. Sa Vladom Kraljevine Jugoslavije tokom Drugog svjetskog rata kao da je nestala i srpska državotvorna misao, što je neminovno dovelo do uspostavljanja boljševičkog i staljinističkog komunističkog režima u Jugoslaviji.

A kako je sve to izgledalo zapisao je Milan Grol, predsjednik Demokratske stranke u Kraljevini Jugoslaviji i ministar u više emigranstskih vlada, posebno u onoj Slobodana Jovanovića. On je svoje zapise objavio u knjizi „Londonski dnevnici“, koja je objavljena u Beogradu 1990. godine. Njegovi zapisi su dragocjena svjedočanstva o unutrašnjim protivrječnostima između Srba i Hrvata, koji su buktali i između dva rata, a posebno su se razbuktatili u emigraciji u Londonu. Grola je grupa okupljena oko Slobodana Jovanovića, Jovana Dučića, ministra inostranih polova Ninčića i ambasadora Fotića, optuživala da nije bio dovoljno Srbin i da je zbog toga bio naklonjen Hrvatima. Međutim, nakon čitanja njegovih zapisa, jasno je da Grol u ratnim okolnostima i sukobima u vladi između Srba i Hrvata, pokušava da te nevolje riješi demokratski, braneći Jugoslaviju, kao najbolji državni okvir za balkanske narode. Na više mjesta Grol piše o tome i često ponavlja da Jugoslavija mora opstati, uprkos tome što mnogi žele njeno nestajanje, a među njima Hrvati, ali i Srbi.

Žalosno je što je ova knjiga nije u školskoj lektiri, kako bi mladi iz prve ruke bili upoznati sa megalomanskim političkim željama Hrvata, pa i Srba, i da su one bile glavna smetnja očuvanju Jugoslavije. Njegova knjiga vrijedno je svjedočanstvo i odnosima kraljevske vlade sa generalom Dražom Mihailovićem, ministrom vojske i prvim evropskim grilcem, ali ona svjedoči i kako se vremenom mijenjao odnos saveznika, posebno Engleza, prema Mihailoviću.

Grol ne krije da je ogorčen ćutanjem Hrvata povodom ustaških zločina u NDH-a i često je od njihovih predstavnika tražio da se oni jasno odrede prema tome i da Pavelićevu državu oštro osude. Nažalost, to se nije desilo, pa Grol ne krije razočarenje zbog velikohrvatskih želja i političkog djelovanja na kojem je Hrvatima na prvom mjestu bila banovina Hrvatska, a ne Jugoslavija. 

-Hrvati i Slovenci nisu u stanju da razumeju osećanja jednog naroda koji je kroz vek i po, preskupim žrtvama stvorio državu, utvrđivao je … I ne mogu da razumeju da smo je mi Srbi smatrali kao izvan spora, i pod Vladanom i Milanom Stojadinovićem. Jer su režimi shvatani kao prolazni,  država kao večna. Kod Hrvata i Slovenaca dobrim delom dolazi to olako shvatanje od oskudice državatvornog duha. Oni su planovi uvek zidali na rušenju države, to im je bio sinonim nacionalne borbe – piše Grol.

A kakva je bila kraljevska vlada i sa kakvim se sve nesrećama i preprekma suočavala, nije promaklo Grolu. On je urođenim političkim instinktom osjetio šta se dešava i nije žalio truda da to i zapiše.

-Na prestolu mladić o kome zemlja ne zna ništa, a ako istorije kao ove za ženidbom produže, znaće samo zlo. Vlada rastrojena i politički ljudi oko nje malobrojni i ne sa velikim imenima. Vojska ništavna, jedan improvizovan bataljon od Slovenaca zarobljenika. Ono što je izašlo iz zemlje demoralisano i krvavo zavađeno. Dva razora, srpsko-hrvatski i onaj između Draže i partizana, u zemlji koja nema načina  da se sprema za razumnu restoraciju i pesimizam u svemu, opisuje Grol.

U nekim zapisima Grol kao da je opisivao i sve ono što se dešavalo u socijalističkoj Jugoslaviji i šta je kumovalo njenom raspadu. Grol je otkrio razloge zašto je do toga moralo da dođe, ali Srbi se za tako nešto nijesu pripremali, a jedan od razloga je taj i što nijesu čitali Milana Grola. 

Podjelite tekst putem:

1 thoughts on “Londonski dnevnici Milana Grola: Zaludni kompromisi sa Hrvatima

  1. Četnici su bili legalna vojska do 11. novembra 1945. kada je međunarodna zajednica, na žalost, priznala rezultate pokradenog referenduma o državnom uređenju Jugoslavije.Kralj Petar II se tradicionalno obraćao javnosti 6. septembra(na svoj rođendan), a 1944. se obratio 12. septembra, što znači da je Britancima trebalo tačno 6 dana da ucenama i pretnjama ubede kralja da kaže to što je rekao.Kralj Petar je tada, pod pritiskom, USMENO pozvao četnike da pređu u partizane, što nema nikakav zakonski osnov.Ne zna se koje su sve pretnje bile upućene kralju Petru od strane Britanaca, ali se zna da je jedna od pretnji bila ta da će ga u suprotnom internirati u Keniju(kao što su učinili sa knezom Pavlom).

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

https://g.ezoic.net/privacy/in4s.net