Ludak, nego što!

Piše: Emilo Labudović

Uopšte ne mogu da shatim hajku koja se digla na njega sa svih strana. Protestvuju, negoduju, psuju, vidim da su ga opanjkali ni manje ni više nego kod onog „tajnovidca“ iz Bajramovice koji će ga, glavu dajem, kaštigovati mimo narod.

A čovjek u pravu sto posto. Za ovih tridesetak godina koliko nam jaše na grbači nije proslovio pametniju. Ni veliki Konzilijum psihijatrije iz „Svetog Save“ ne bi ugonetao bolju dijagnozu od one kojom nas je onomad prekrstio. A i ne čudi, em čovjek od crkve (nove), em „visok, pa daleko vidi“. Ma, pogodi kao prstom, otprve. Ludi, pa to ti je. I da nam je malo. More, šta ludi, malo je to. Ludi sasvim potpuno sasvim naj. Dibidus. Ludi kao struja, i to ne bilo koja nego ona iz podmorskog kabla.

Jer, koji bi to narod, osim ludog i ludačkog, sve ovo trpio ovolike godine? Kome bi se, osim čistim ludacima, iznova i iznova prodavao rog za svijeću? Ko bi drugi osim etabliranih ludaka svake četiri godine padao na isti štos, na ista obećanja? Kome bi se sem dokazanih ludaka komad auto-puta, skup kao Svetog Petra kajgana, prodavao kao veza sa svijetom? Ko bi drugi osim nas, ovako ludih i neznavenih, podnio da mu uskrate jezik, da mu prekroje istoriju, pljunu na rodoslov, na grob đedov? Ima li igdje naroda poput nas kome su oteli i rasprodali sve što za nebo nije svezano, a sad bi i Nebo da mu otmu, a koji sve to trpi ćutke i pušta da „ode voz niz kukuruz“. Samo čisti ludaci, kažem vam.

Ima jedan vic (sa bradom) o političaru koji tokom izborne kampanje obećava seljacima kako će im, ako ga izaberu, napraviti put, vodovod, ambulantu, prodavnicu… čak i školu. A šta će nam škola kad nemamo djecu, progunđaše seljaci? I djecu ću da vam napravim, obeća političar. E, ovaj naš „dijagnostičar“ nam pravi „malu djecu“ svih ovih godina, ali bez puteva , vodovoda, šola… A kome se to može osim ludacima, i to onima koji su to dibidus?

I zato mi nije jasno otkud ovolika povika na njega kad nam je konačno otvorio oči i utvrdio dijagnozu? Kad nas je svrstao u populaciju kojoj bi i Dobrota bila Banja Koviljača. Samo se pitam, ako smo ludi mi koji mu ne vjerujemo dok metaniše nad „ugroženom i odasvud hibridima napadnutom“ Crnom Gorom, kakva je dijagnoza onih koji mu slijepo i bespogovorno vjeruju dok ih ovako i ovoliko farba farbom masnijom od one kojom širom Crne Gore ovih dana prekrečavju „trobojke“? Ko je od koga luđi i kome noge više smrde?

„Dijagnostičar“ se u međuvremenu malo curiknuo i proglasio nas piromanima koji pale sopstvenu kuću. I to na nagovor sa strane. Kao da je to blaža dijagnoza. A on je, eto, em psihijatar, em vatrogasac, pa trči iz grada u grad, liječi i gasi.
Priznajem, nije mu lako. Nas ludaka u ludačkim kolonama sve više i više, a on „slamka među vihorove“. Duško se ne računa, on je tek „medicinski brat“ i uglavnom mu vodi evidenciju i dodaje instrumente. A Veljović? On je… već znate, a ako ne znate, za to se plaća 500 evra. I zato, pomozimo nevoljniku i omogućimo mu da u miru nađe lijek za naše ludilo. Spuž, podrumi MUP-a, suzavac, pendreci… sve je to čista boza za ovoliko ludilo i ovolike ludake. Mora nešto žešće, otrežnjujuće. A pronaći će on tu „vakcinu“. Prije nego Kinezi onu za koronavirus. Genije je on. Jedini pametan u zemlji ludaka. Da nije, zar bi nas mogao ovako i ovoliko dugo zajebavati?

P. S. I noćas je gradom prošla kolona ludaka. Duža nego ikad. U tišini koja i priliči ludacima. U tišini u kojoj se jače čuje njegovo „dijagnosticiranje“ i pametovanje. I, priznajem, kao osvjedočeni ludak, bio sam u njoj. Gdje bih drugo, ovakav, nego među svoje, onakve. Ili, kako bi to otpjevao Željko Joksimović: „ko može napraviti dugu ako stalno gleda tugu, samo ludak kao ja“.

Pročitajte još:

(FOTO) (VIDEO) Razularena policijska tiranija: Uhapšena majka Milana Kneževića i njegov brat Goran