Mafijaška hobotnica ili parazit u tijelu države

Piše: D.B.

Dokazano je da organizovanog kriminala, tj. organizovanih kriminalnih grupa nema bez bliske saradnje državnih organa i kriminalnih struktura. U Crnoj Gori je to posebno jasno imajući u vidu šta se sve dešavalo prethodnih tridesetak godina pod vlašću Mila Đukanovića. Ubistva koja nikad nisu razjašnjena (a kamo li procesuirana), otmice građana, reketiranje investitora, zastrašivanje novinara i gušenje slobodne štampe (između ostalog i ubistvom vlasnika i glavnog urednika lista DAN), šverc cigareta i narkotika, narko grupe koje su od lokalnih postale globalne i koje su naterale čak i najveće države da se bore sa njima i sl.

Ovome treba dodati nelegalnu gradnju i devastaciju prirodne sredine, otimanje obale, privatizaciju koja je decenijskom mukom građene firme predala u ruke ljudima (ako se tako mogu nazvati) bliskim Đukanoviću i prvoj porodici.

U ekološkom smislu Crna Gora je postala crna rupa na svim kartama stanja prirodne sredine – od pokušaja potapanja Tare, izgradnje mini hidroelektrana (pogađate opet u vlasništvu prve porodice) pa do, čini se, namjernog ekološkog genocida koji je sprovođen na Sjeveru Crne Gore (naročito u onim sredinama gdje je stanovništvo većinski glasalo protiv Đukanovića i njegovih satelita). Najbolji primjer za to su Pljevlja i nekontrolisano zagađenje od strane Termoelektrane Pljevlja. Zašto Pljevlja – pa zato što su Pljevljaci od početka bili protiv politike Mila Đukanovića i zato što je Đukanoviću odgovaralo da se što veći broj glasača protiv njega odseli u druge države. Ekološki genocid – nije pretjerano reći.

Kako je Đukanović sprovodio svoju politiku i da li je moguće da u slobodarskoj Crnoj Gori nije bilo ljudi (izuzev časnih primera iz opozicije) koji bi podigli glas protiv njega. Jednostavno. Znao je u „glavu“ ko je za njega, ko je protiv, ko se može potkupiti a ko ucjeniti. Za ovo je koristio tri kanala obavještavanja: prije svega policiju na čelu sa Veselinom Veljovićem i ANB na čelu sa Duškom Markovićem.

Drugi kanal obavještavanja su bili kriminalni krugovi koji su znali odlično šta se dešava u tom polusvijetu. Za Đukanovića važni podaci jer je mogao da manipuliše, usmjerava jedne na druge, one opasne koji su mnogo znali čuva, a one opasne po njega procesuira (na različite načine).

Treći kanal su bili (mada sve manje) tzv. povjerenici i aktivisti DPS-a koji su o svemu obavještavali „Gospodara“. Nije bilo porodice a da o njima partijski špijuni nisu napisali sve do čega se moglo doći.

Ovako obavješten, Đukanoviću je lako bilo da preko poslušnika u Tužilaštvima i sudstvu sprovede osvetu nad neistomišljenicima ili nagradi niskim kaznama „svoje“ igrače.

Crno da crnje ne može biti. Čak i posle pobjede demokratskih vlasti, mnogi od ovih mehanizama su ostali aktivni i otvoreno opstruiraju rad Vlade prof. Krivokapića.

Najveći problem je što su svi ovi akteri uvezani, znaju jedni drugima za zlodjela i na taj način jedni druge drže u šaci.

Najveći problem je naravno Policija. Sve koje je Veselin Veljović pomenuo u pozitivnom smislu a kamoli postavio ili nagradio su ljudi koji su uništavali Crnu Goru i njen ustavni poredak.

Da li ima rešenja? Ima. Kada je Italija odlučila da se bori sa mafijom, pobedila (istina uz žrtve) je tako što je dovela profesionalce koji nikada nisu imali kontakta sa kriminalcima ili korumpiranim birokratama. U ovom trenutku je najvažnije da se za direktora policije postavi čovjek koji nije bio ni u istoj prostoriji sa Veljovićem i Markovićem a kamo li bio postavljen od strane ove dvojice. Gledajući spisak kandidata, vidi se da takvi postoje i da su konkurisali za mjesto direktora. Na komisiji je, ali i na Vladi Crne Gore da odluči šta hoće: kontinuitet sa prošlim vlastima preko ljudi iz policije i ANB ili svež početak sa neukaljanim direktorom koji može tužiocima da pruži neoborive dokaze – dokaz pred kojima ni tužioci neće moći da predmete stave u fijoke.

I još nešto. Ispravio bih se za kraj. Đukanovićev režim nije bio organizovana kriminalna grupa. Bio je to – zajednički zločinački poduhvat.