Marina „pojačava“ Akademiju

Piše: Jovan Lakićević

Ovih dana mi , učestalo, padaju na pamet neke misli koje bi se mogle svrstati u teologiju za osnovce. Recimo, do Gospoda se može stići tvrdom vjerom, postom i molitvom , uz strogo poštovanje deset božjih zapovijesti!
Da bi se stiglo do đavola, ništa ti od toga nije potrebno! Đavo će tebe potražiti. Važno je da mu se ne protiviš! Ili, još bliže, da mu se predaš.
Sad znam otkud mi ta asocijacija. Naime, čuo sam nedavno da je izvjesna Marina Abramović ozbiljan kandidat za prijem u Srpsku Akademiju nauka i umjetnosti ( šta li to bješe?) i da je prošla nekakav „prvi krug“. Po običaju krajnje neobaviješten, ja sam svojevremeno čuo za neke Danteove krugove, kojih ima više… devet čak, ako se ne varam!
Ne znam šta će, gospođici Marini da prolazi kroz ove naše (civilne) krugove i da se blamira, žrtvujući, na neki način, svoju satanističku reputaciju! Da se ovo dešava u vrijejeme D. Đilasa, kao gradonačelnika, koji je most na Adi, recimo, gradio uz pomoć tadašnjeg predsjednika Akademije, uvećavajući mu tri-četiri puta konačnu cijenu, bilo bi mi shvatljivije.
Tadašnji predsjednik SANu ( čijeg se imena ne sjećam – eto toliko je trajala njegova „besmrtnost“) dao je tada jednu baš zanimljivu izjavu:“ Srećan sam što sam iz Akademije protjerao politiku“!
Nije, naravno, mogao da kaže, da je iz Akademije izbacio sve ono što bi se moglo nazvati – prioritetima srpskog naciona! A tako je bilo, i potrajalo, reklo bi se i do ovih dana. Žao mi je više mojih prijatelja, koji su se tamo zatekli, ni krivi ni dužni.Budući malobrojni – ne mogu ništa popraviti!
Ova kandidatura gospođice Abramović za zvanje akademika, osobe koja je u vrhu mnogo poznatijih američkih SATANISTa, više će valjati, usuđujem se reći, SANu, nego njoj samoj. Jer, mnogi Srbi su mislili, ili, bar, pretpostavljali, da spomenute institucije, sa nekad časnim imenom, odavno – nema!
Da budem iskren , mislim da bi Marini bilo mnogo lakše da dođe do laskave titule akademika u njenoj Crnoj Gori (jer su se tamo, ako se se ne varam, prije više godina, spojile ona Jevremova, Dukljanska i ona državna Akademija. Tamo se može i bez „konkursa“ i bez kadrovskih komisija…
Pogotovo što se Marinin brat Velja, čovjek nesumnjive inteligencije, deklariše kao Crnogorac. Riječ je o tvorcu u pokušaju nove religije, Teslijanske koja me neodoljivo podsjeća na onu – luciferijansku! Treba li naše posjetioce podsjetiti, ili smo , možda, kao i mnogo čega drugog , u kratkom vremenu zaboravili, da je Mirašev predhodnik na čelu Milove crkve, bio njihov striko, „mitropolit Abramović“?
Bar što se mene tiče, strašno je saznanje da su spomenute ličnosti bliski rođaci Patrijarha Varnve, koji je svojim životom, sa svoja dva brata (koji su kao i on otrovani) 1937. godine platio svoju privrženost SPC, suprostavljajući se Konkordatu, nakon „krvavih litija“ u Beogradu.
Gospođica Marina, čiji je poslednji hepenig u Bogradu finansirala aktulna ministarka kulture, valjda računa da se, na neki način, tom neočekivanom činu valja odužiti.
I otuda, možda, njena , gotovo nvjerovatna kandidatura za članstvo u Sanu! Biće zanimljivo vidjeti kako će sve ovo proći. Kandidaturu gospođice Marine za „besmrtnika“ shvatam kao iskušenje ove institucije koja je dugo vremena srpskom korpusu nešto značila.
Nakon tridesetak godina u kojima se Akamedija gotovo ni o čemu bitnom nije oglasila, ne očekujem – ništa! Ova srpska institucija bila je otprilike, po sopstvenom izboru, na nivou (nepostojeće) Zajednice srpskih opština na Kosmetu. Izvinjavam se na poređenju, ali se sličnost neodoljivo nameće.
Sve u svemu, ostaće zapamćeno da se u strašnom nevremenu za srpski korpus, njegoava SANu ponašala kao da se sve to što se dešavalo srpskom narodu, nje uopšte ne tiče! Trebalo je da se gospođica Marina kandiduje za njenog člana, da bi se o njoj nešto čulo!