Matei: Krvavi trag istrage „Crnogorska veza“ vodi do ubistva Duška Jovanovića

Da bi se shvatilo kako je međunarodna zajednica omogućila ljudima kao što je Milo Đukanović da uživaju diplomatski imunitet potrebno je slijediti krvavi trag istrage „Crnogorska veza“ (Montenegro connection) i ubistvo dva ključna svjedoka u švercu cigareta, novinara Duška Jovanovića i Iva Pukanića, ističe italijanski broker Oriano Matei, koji iz prve ruke svjedoči o malverzacijama Vlade Crne Gore tokom devedesetih godina.

Matei je bio prvi koji je crnogorsku javnost upoznao sa skandalom o kojem se još uvijek niko ne oglašava, kada je Vlada u ime ekonomskog razvoja države podigla kredit u Švajcarskoj u iznosu od milijardu američkih dolara, a koji je završio na privatnim računima.

On već dvije decenije uporno piše o ključnim momentima crnogorske „eokonomske politike“. U sve je, ističe, umiješana supruga nekadašnjeg ministra spoljnih poslova Janka Jeknića, Dušanka Jeknić. Njeni razgovori sa Milom Đukanovićem koje je tokom skoro dvije godine prisluškivala italijanska DIA (Direktorat za borbu protiv mafije pri Ministarstvu unutrašnjih poslova Italije) razotkrili su ne samo njihove bliske intimne, već i „poslovne“ odnose.

Tužioci u Bariju, otkrili su tokom istrage koja je trajala skoro deset godina, šverc povezan sa najvišim strukurama Vlade Crne Gore, a u kojem su zabilježeni slučajevi korupcije, ubistva svjedoka i milijardu dolara u gotovini „recikliranih“ preko kroz švajcarske banke.

Vlada Crne Gore od šverca je zarađivala 700 miliona dolara godišnje. Svake nedjelje, u švajcarskim bankama reciklirano je 2 miliona dolara od šverca duvana, napominje italijanski broker.

Mače i mačkica

„4. januara 2001. godine Dušanka Pešić Jeknić bila je predstavnica trgovačke misije Crne Gore u Milanu. Preko telefona, iz svoje kuće na sjeverozapadu grada, razgovala je sa Milom Đukanovićem, koji je u to vrijeme bio predsjednik male balkanske države Crne Gore. On je tokom rata u bivšoj Jugoslaviji podržavao prozapadne snage nudeći azil miloševićevskoj opoziciji. Kako se ništa ne radi bez razloga i interesa, u zamjenu za njegove usluge međunarodna zajednica se pravila da ne vidi šverc u koji je bio umiješan njihov saveznik„, navodi Matei.

Đukanović se tih godina, podsjeća on, radi šverca, povezuje sa organizovanim kriminalom, kao što su to puljanska Santa korona unita i napuljska Kamora.

„Tužilaštva u Napulju i Bariju ispisuju u registar osumnjičenih nevjerovatno ime: Milo Đukanović!“, navodi broker i napominje:

„Optužbe na ime višestrukog premijera Crne Gore na kraju su arhivirane zbog defekta pravosuđa – Đukanović uživa diplomatiski imunitet, koji štiti šefove država, vlada i ministre spoljnih poslova suverenih država“.

Kako bi se bolje shvatilo šta se dogodilo i kako ljudi koji su povezani sa organizovanim kriminalom mogu uživati diplomatski imunitet, navodi Matei, potrebno je pročitati knjigu Antinija Evanđeliste „Tvrđava lobanja“, i ono što Pino Arlaki navodi u predgovoru knjige.

„Vratimo se na datum 4. januar 2001. godine, kada lijepa Dušanka, iliti ‘Duška’ iz Milana razgovala sa Milom Đukanovićem.

‘Mače moje malo… luda sam bez tebe… Volim te, mače moje’.

Tema razgovora je ljubav.

Ali, da li je samo o ljubavi govorila lijepa ‘Duška’ sa svojim ‘mačetom’ (tada premijerom Crne Gore)?

Ne. Transkripti njenih razgovora, koje je italijanska policija pratila i snimala 20 mjeseci, govore o švercu i kriminalu. Od njih nastaje stotine hiljada dokumenata koje je podnio državni tužilac u Bariju.

Ovdje, u glavnom gradu regije Pulja, na obali Jadranskog mora, preko puta Crne Gore, državni tužioci Đuzepe Šelzi i Euđenija Pontasulja završavaju svoju istragu o Đukanoviću, Jeknić i o 6 drugih crnogorskih i srbijanskih državljana kao i o sedam državljana Italije pod pretpostavkom da su povezani sa organizovanim kriminalom. Optužbe na račun ove grupe, pored drugih zločina, jesu da se radilo o kriminalnom udruživanju tipa mafije, sa ciljem šverca cigareta.

Tužioci u tom trenutku još uvijek ne znaju da će izvjaštaj DIA zahvaljujući diplomatskom imunitetu postati otpadni papir.

Tužioci samo znaju da u rukama imaju istragu o onome što bi mogla postati jedna od najvećih operacija protiv krijumčarenja u poslednjim godinama, a koju čine i slučajevi korupcije, ubistva svjedoka i milijardu dolara u gotovini recikliranih preko kroz švajcarske banke“.

Crnogorska vlast učinila da na Balkanu procvjeta organizovani kriminal

Šverc duvana, ističe Matei, postaje državni posao Crne Gore, a Milo Đukanović tvorac nove Tortuge.

„U stvari, poznato je da da je Crna Gpora, preko svojih švercerskih ruta srcem Balkana, tokom raspada Jugoslavije dozvolila organizovanom kriminalu da procvjeta.

Prema istrazi koju su sproveli italijanski pravosudni organi, od 1994. do 2002. godine, tokom dugog vladanja Đukanovića Crna Gora je bila baza za šverc cigareta u Italiju, a procijenjeno je da je iznos zarade iz ovog ‘posla’ iznosio mjesečno milijarde starih lira.

Optužbe na početku pominju 15 osoba, među njima Đukanovića, Dušanku Pešić Jeknić i bivšeg ministra finansija Crne Gore Predraga Goranovića; menadžere crnogorske firme MTT, za koju se smatralo da je stvorena kako bi se kontrolisao šverc; italijanskog mafijaša i jednog srpskog biznismena. U martu 2009. godine, italijanski državni tužioci moraju da se suoče sa činjenicom da Đukanovića štiti diplomatski imunitet“, naglašava on i napominje:

„Sudija Roza Kalija Di Pinto, tvrdila je da se ovaj ‘rat mafije’ dešavao u čak 10 zemalja, ne samo u Italiji i Crnoj Gori, veći i u Srbiji, Hrvatskoj, Grčkoj, Njemačkoj, Švajcarskoj, Kipru, Holandiji, Lihtenštajnu, Arubi i Sjedinjenim Američkim Državama. Dva ključna svjedoka i pet osoba koje su bile umiješane, već su bile ubijene.

U Švajcarskoj je u međuvremenu počela druga po redu istraga „Crnogorska veza“ („Montenegro connection“).

Zašto je Berluskoni podržao Vladu Crne Gore?

Matei podsjeća i na, kako navodi „čudan savez“ između bivšeg premijera Italije Silvija Berluskonija i Mila Đukanovića, te njegovom „sponzorisanju ulaska Crne Gore u Evropsku uniju.

„Saveznik i pristalica u Evropi, italijanski premijer Silvio Berluskoni, pohvalio je Đukanovića tokom posjete ovoj državi.

Prema navodima švajcarskih vlasti, od 1990. godine pa sve do 2001. godine više od milijardu američkih dolara zarađenih od šverca cigareta ‘reciklirani’ su od strane italijanskog organizovanog kriminala. Mafija je oprala svoj prljavi novac iz Crne Gore preko brokera i centralne mjenjačnice sa sjedištem u Luganu, Švajcarskoj, i taj novac položili su u švajcarske banke“, otkriva italijanski broker i ističe:

„I pored intervencije Berluskonija, funkcioneri zaduženi za proširenje EU, koji su još jednom preispitali mogućnost učlanjenja Crne Gore, nisu mogli da ne budu obaviješteni o tome kako je Đukanović, uz pomoć diplomatskog imuniteta bio i još uvijek jeste šef jedne države kojom godinama upravlja izvan vladavine zakona“.

Vlada Crne Gore od šverca zarađivala 700 miliona dolara godišnje

„Šverc cigareta donio je basnoslovnu zaradu, kao što je pisao Ratko Knežević u svojoj tezi za London Business School“, podsjeća Matei.

Vlada Crne Gore, tvrdio je on, zarađivala je 700 milina dolara godišnje ilegalnom trgovinom cigareta. Knežević je precizirao, navodi on, da je od djetinjstva prijatelj sa Đukanovićem te da mu je ovaj čak i vjenčani kum.

„Italijanski istražioci koji su pratili put novca tokom istrage ‘Montenegro connection’ još uvijek se pitaju kuda su završili novci, ko ih je pomjerao, ko ih je reciklirao i ko ih danas ima.

Međutim, zahvaljujući diplomatskom imunitetu Đukanović i njegovi saradnici, koji su nelegalno ‘stekli’ ogromne sume novca i deponovali ih u bankama u Švajcarskoj, Monte Karlu i Kipru će se izvući.

Basnoslovni novac ušao je u džepove trgovaca ljudima, krijumčara, trgovaca drogom, koje više niko ne može da vrati“, ističe Matei.

Kada je u pitanju Crna Gora, dodaje on, nije riječ ni samo o švercu. On objašnjava na koji način se prao novac mafije, te kako je unošen u Švajcarsku.

„Jedan od najvažnijih aspekata predstavlja recikliranje skoro 2 miliona dolara svake nedjelje.

Sudije iz italijanskih kantona u Švajcarskoj, slažu se u tome da su se sredstva Kamore i Santa korone unite infiltrirala u švajcarski bankarski sistem putem mijenjanja valuta.

Novac je prelazio švajcarsku granicu preko kurira koji su nosili ogromne količine novca. U Luganu, mafijaški novac polagan je na bankonve račune fizičkih lica i brokerskih firmi. Zahvaljujući eksluzivnim licencama i prikupanjem tranzitnih taksi od šverca cigareta crnogorska vlast je imala mogućnost da ostvari profit od ilegalne trgovine cigareta… od početka devedesetih godina prošlog vijeka pa sve do 2001. godine, skoro cio priliv novčanih sredstava od šverca cigareta iz Crne Gore, dolazio je od Kamore i Santa korone unite, preko švajcarskog finansijskog tržišta. Tokom ovog perioda reciklirano je preko milijardu dolara“, ističe Matei.

On precizno navodi činjenice: od 1997 do 2000 oprano je preko milijardu njemačkih maraka, 726.000 dolara, 136.000 švajcarskih i oko 65.000 austrijskih šilinga.

„Čovjek koji je sve ovo osmislio je Stanko ‘Cane’ Subotić, biznismen blizak sa Đukanovićem. Preko svoje firme „Dulvuh (Dulwich) Subotić je mogao da reciklira sav prihod od mafijaškog udruživanja“, naglašava broker.

Istražitelji stigli do Jeknić, ali je ona već pobjegla

Matei navodi da su na kraju istražitelji pokucali na vrata Dušanke Jeknić, ali da je ona, naslutivši šta se sprema već pobjegla iz Italije. Podsjetimo, Jeknić danas živi u Dubaiju u obavlja funkciju ambasadora Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Italijanski broker podsjeća i na intervu sa Srećkom Kestnerom koji je dao hrvatskom „Nacionalu“, čiji je urednik tada bio, pokojni Ivo Pukanić,

„Kestner je bivši partner Subotića, čovjek koji stoji iza novca poslatog avionom na Kipar iz Crne Gore i koji je mnogo znao. On je svijetu otkrio da Đukanović stoji iza šverca cigareta a preko menadžera MTT iz Crne Gore. Kada su istražitelji DIA-e tražili Jeknić u njenom stanu u Milanu u julu 2003. godine ona je već bila pobjegla, plašeći se najgoreg“, ističe Matei.

Ali, napominje, ostavila je „rudnik zlata“: svoje rukovnike, dokumenta, knjige i telefonske imenike sa brojevima Mila Đukanovića, njegovog brata Aca i izvjesnog Caneta, za kojeg se pretpostavlja se radi o Stanku Subotića.

„Između istalog, tamo su zapisane: šifre dva aviona koji su korišteni kako bi se gotovina prenijela na Kipar, jedan broj telefona kao i ime grčkog kurira“, dodaje Matei.

Podsjetivši još jednom na predgovor knjige Antonija Evanđeliste, on napominje da će se najbolje shvatiti kako je „zahvaljujući međunarodnoj zajednici grupa kriminalaca uspjela da uživa diplomatski imunitet“ ako se prati „krvavi trag ‘Crnogorskih veza’:

–Goran Žugić, savjetnik za bezbjednost tadašnjeg predsjednika Đukanovića, ubijen 31. maja 2000.

–Vladimir Bokan – srpski biznismen, ubijen u Atini 7. oktobra 2000. godine. Tokom osamdesetih godina prošlog vijeka Bokan je bio vlasnik nekoliko maloprodajnih objekata, između ostalih i butika u Beogradu gdje je Cane Subotić bio krojač prije nego što je postao član organizovanog kriminala i počeo da radi za Đukanovića. Prema istrazi italijansko tužišatva Bokan je bio povezan za švercom duvana u Crnoj Gori.

–Darko (Beli) Raspopović, visoki funkcioner Državne bezbjednosti Crne Gore. Raspopović je ubijen 8. januara 2001. godine u Podgorici. On je znao da, zbog svojih istraga, ima neprijatelje. Godinu dana pred smrt, rizikovao je da pogine kada mu je  automobil podmetnuta bomba.

–Blagota (Baja) Sekulić, bivši telohranitelj i pomoćnih Stanka Caneta Subotića, ubijen je 30. maja 2001. godine u Budvi u Crnoj Gori, na crnogorskoj obali.

–Oracio Poro, ubijen 25. marta 2009. godine. Poro je uhapšen 1998. godine u Crnoj Gori gdje je bio jedan od glavnih šefova zaduženih za šverc cigareta. Postao je informer i jedno vrijeme bio je u programu zaštite svjedoka“.

Duško Jovanović nije stigao do Barija

Žugić, Bokan, Raspopović, Sekulić su citirani u istrazi u Bariju, ali nisu nikad bili pozvani da svjedoče. Drugačiji je slučaj za drugu dvojicu ključnih svjedoka, obojice novinara, podsjeća Matei.

Navodi da je Jovanović kontaktirao italijanski državni tužilac Đuzepe Šelzi, ali da on nikada nije stigao do Barija. Njegovim ubistvom onemogućeno je njegovo svjedočenje.

„Duško Jovanović, urednik Dana, crnogorskog promiloševićevskog dnevnog lista, ubijen je 27. maja 224. godine, dok je bio u svom Pežou 406.

Njegova novina je prenosila tekstove prvo iz hrvatskog nedeljnika Nacional“, kazao je Matei i napomenuo:

„Preko svojih istražitelja tužilac Šelzi je upitao Jovanovića da li bi dao izjavu pred italijanskim pravosudnim organima u vezi istrage koja se sprovodi. Jovanović je prihvatio, ali nije nikad stigao u Bari“.

On navodi i drugu žrtvu, koji bi zajedno sa Jovanovićem bio ključni svjedok u istrazi o švercu duvana. Bio je to njegov kolega Ivo Pukanić.

„Iva Pukanića, urednika lista Nacional, Šelzi je ispitivao 18. jula 2002. godine. Ali ‘Puki’ kako mu je bio nadimak, nije stigao i da svjedoči. On je ubijen 23. oktobra 2008. godine. Ubijen je autobombom u blizini kancelarija Nacionala u Zagrebu“, podsjetio je italijanski broker.

On se još jednom pozvao i na otkrića Vikiliksa koja objašnjavaju, kako navodi, šta je pravi interes da „Đukanović i Crna Gora uđu u EU“.

„Ili je možda dovoljno i pročitati ono što je već objavila strana štampa, i izjavi onih, kao što je Evanđelista, koji je lično doživio ono što se događalo na Balkanu“, zaključuje Matei.