Matei: Milo i Duška dobro da razmisle o svemu

Italijanski broker Oriano Matei obratio se na svom blogu povodom eksluzivnog video snimka koji je objavio IN4S, na kojem se vidi kako bivši gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović uzima 97500 evra od predsjednika Atlas grupe Duška Kneževića.

On je između ostalog napisao da kada je on pisao o Milu Đukanoviću, niko na to nije obraćao pažnju, i sada mu je drago da jedna tako važna ličnost kao što je Duško Knežević iznosi slične optužbe.

Njegovo obraćanje, objavili smo juče na našem portalu, a danas vam prenosimo pismo advokata Đankarla Sironija „Gospođa u crvenom“ koje je takođe objavio Oriano Matei.

„Gospođa u crvenom“ Dušanka Jeknić i premijer Milo Đukanović treba da ga pročitaju veoma pažljivo i razmisle… razmisle… razmisle dobro o svemu, poručio je Oriano Matei još 2015. godine pišući na svom blogu o dešavanjima o kojima je crnogorski režim u neznanju držao svoje građane.

Sironi u pismu govori o „poslovima u Švacarskoj“ te izražava sumnju da je smrt Janka Jeknić bila izrežirana.

Ističe da mu je Jeknić u noći kada je poginuo javio telefonom da će sledeće noći doći u Milano i započeti sa isplatama, prije svega italijanskom brokeru kojem je, za zastupanje poslova „Vlade Crne Gore“ u Švajcarskoj, Orianu Meteiu, trebalo biti isplaćeno 10 miliona dolara, a koje on nikada nije dobio. Sironi navodi da je Dušanka Jeknić bila glavna u švercu duvana.

Poslovi kojima su Sironi i Metei trebali da se bave u zastupanjima Crne Gore odnosili su se zvanično na finansije u cilju ekonomskog razvoja Crne Gore.

Pismo Sironija Mateiju prenosimo u cjelosti (pismo u originalu)

Dragi Oriano,

Nakon 19 godina od našeg prvog susreta u kancelarijama koje sam imao u Milanu, juče si bio gost u mojoj kući i na radost kako moje supruge tako i mene.

Motiv je jednostavan… Ja već godinama pričam svojoj porodici o tebi i vremenu koje smo proveli zajedno sve od našeg prvog susreta u martu 1996. godine. Prošlost u kojoj smo radili zajedno a kada sam ja bio jedini predstavnik Republike Crne Gore. Možda jesam a možda i nisam…

Kada govorim o tebi u onom periodu mislim prije svega, na jednu sposobnu osobu na finansijskom tržištu. Molio sam te i molio da daš šansu jednoj maloj Republici koja je u to vrijeme zajednicu sa Srbijom, tj. Saveznu Republiku Jugoslaviju, te da pronađeš finansiranje za ekonomski i društveni razvoj Crne Gore.

U tom periodu, sa stvarnim dokumentima koji to dokazuju, moj dragi prijatelj Janko Jeknić, koji je te 1996. godine bio ministar spoljnih poslova Republike Crne Gore, u pratnji tadašnjeg ministra finansija Predraga Goranovića došao je u moju kancelariju u Milanu kako bi mi povjerio gorepomenuti mandat sa potpisom istih ministara spoljnih poslova i finansija.

Ovu priliku omogućila mi je direktno čuvena „gospođa u crvenom“ Dušanka Pešić Jeknić, žena ministra spoljnih poslova Janka Jeknića, koji je stupio u kontakt sa mojom firmom Madison AD i sa mnom lično.

Prvo zahtjev koji mi je uputila Dušanka Jeknić bio je da kreiram pozitivan imidž Crne Gore, što sam ja veoma cijenio i ubrzo joj stavio na raspolaganje cijeli svoj kreativni odjel.

Gospođa Jeknić je veoma dobro poznavala moju porodicu jer je zajedno sa svojim pokojnim mužem Jankom Jeknićem bila često naš gost.

Više puta su bračni par Jeknić bili moji gosti i u restoranu Gereta u Erbi, a moji su gosti bili i aktuelni premijer Milo Đukanović i njegov tim, u restoranu u Milanu.

Sa Dušankom Jeknić uvijek je bio prisutan i neki Dado Asimov, poznat kao Dado, Hrvat koji je pobjegao u Italiju tokom prvog rata na Balkanu (vjerovatno misli na rat u Hrvatskoj 1991) uz pomoć svog ujaka Janka Jeknića, koji je nekada imao jake veze u Beogradu.

Dragi Oriano, pitaćeš se zašto sad govorim o ovim događajima iz 1996, i odmah ću ti odgovoriti.
Od mnogih razgovora koje je DIA u Bariju objavila (Direzione Investigativa Antimafia /Direktorat za borbu protiv mafije pri italijanskom Ministarstvu unutrašnjih poslova) jedan je posebno interesantan, onaj u kojem se gospođa Dušanka Jeknić u razgovoru sa Milom Đukanovićem pravi da me ne poznaje, i kako samo Janko Jeknić ime veze sa dolje potpisanim.

Mogao bih dati jedno nelogično objašnjenje, da je Duška u razgovoru sa Đukanovićem iz motiva koje iskreno ne razumijem, smatrala da joj odgovora da se pravi da mene poznaje, ali je najčudnije to što je više puta, kada je Đukanović dolazio u Milano od mene pozajmljivala kola, a najčudnija od svih stvari je što sam ja kad je počeo drugi rat na Balkanu, bio pozvan u Crnu Goru, preciznije na Sveti Stefan, i da sam između ostalog, bio jedini gost, kako bih razgovarao sa trojicom crnogorskih advokata u prisustvu Dušanke Jeknić koja je predstavljala prevodioca kako bi se dala objašnjenja u korist poznate operacije koja se dogodila u junu 1996. godine u Švajcarskoj, poslu gdje je protagonista i predstavnik Vlade Crne Gore bio poznati malteški advokat Entoni Apap Bolonja.

Šta dalje reći, kada za urađen posao, koji je odradio moj tim kako bi pripremio prezentaciju koja je odrađena u Milanu u prisustvu predsjednika Bulatovića, Vlada Crne Gore nikada nije refundirala novac.

Šta reći i o onome što je uslijedilo nakon misteriozne smrti mog prijatelja Janka Jeknića. Bulatović je ostao vjeran vladi Miloševića, dok je Đukanović, do tada vjeran Miloševiću, stao uz Amerikance, a koji su sve do dog trenutka imali kontakt samo i ekskluzivno sa Jankom Jeknićem. Jeknić je bio jedini crnogorski političar koji je težio da stvori ozbiljne međunarodne odnose.

Jeknić je po mom savjetu, ukazao da je potrebno prvo međunarodno zaštitno lice, brend Crne Gore. Ja sam savjetovao Klaudiju Šifer koja je u to vrijeme bila jedna od najplaćenijih modela u svijetu.

Za ovo poslednje zaslužan je Ratko Knežević, tada predstavnik Crne Gore u Vašingtonu, osoba koju je više puta osuđivao isti Janko, jedna mračna osoba koja je samo imala sreće da bude prijatelj Đukanovića. U nastavku, prenosim ti Jankove riječi će se odnositi na stvarnost

„Lično, 1997. godine susreo sam se kod hotela Princ od Savoje u Milanu sa Ratkom Kneževićem u prisustvu tadašnjeg ministra Predraga Goranovića, i sjećam se da je Knežević ostavio gume za svoje terensko vozilo u hotelu, koje je kasnije ukrcao na privatni avion i poslao u Crnu Goru.“

Za kratko vrijeme prijatelj Đukanovića, a zatim javni neprijatelj broj jedan Mila Đukanovića… ah, Jankove riječi kada je opisivao Ratka Kneževića kako su bile svete i istinite…

Odnos koji je Ratko Knežević imao sa Milom Đukanovićem bio je baziran na ličnim interesima trgovine… Novac je dolazio od šverca cigareta a svim je upravljala „gospođa u crvenom“ tj. Dušanka Jeknić, koju su prijatelji zvali Baba.
Poslednje na šta bih se u ovom pismu osvrnuo je moj veliki prijatelj Janko Jeknić.

Niko se nikada nije zapitao kako se dogodio udes koji je uzrokovao njegovu smrt.

Kako to, da me je te noću, uoči pogibije, tj. 16. januara 1997. godine Janko Jenkić nazvao telefonom. On je bio u Crnoj Gori, i potvrdio mi je potvrdio da je cio posao odrađen u Švajcarskoj i da je sve dobro prošlo, te da će sledeće nedjelje doći u Italiju i da ćemo zajedno otići do kancelarije advokata Entonija Apap Bolonje kako bismo započeli da odrađujemo sve isplate uključujući i tvoju isplatu Oriano.

Janko mi je upravo ovim riječima saopštio preko telefona: „Sledeće nedjelje dolazim u Milano, i prvo što ćemo uraditi je da isplatimo 10 miliona dolara nadoknade za Oriana Mateia. Budi uvjeren da ćeš dobiti svoj novac kako sam ti na početku obećao“.

Sjećam se da mi je te večeri Janko rekao da se nalazio u restoranu sa Đukanovićem i Goranovićem, i da su zajedno slavili završetak operacije u Švajcarskoj.

Nekoliko minuta nakon što je Đukanović napustio restoran, odlazi i Janko Jeknić i ide istim putem, istom cestom kojim je prošao Đukanović ali slučajno nalijeće na autobus zaustavljen zbog kvara i dešava se neizbježno…

Čudno mi je da 15 minuta ranije tog autobusa nije bilo… ali…. sudbina ili ko zna šta se dogodilo…

Podsjetio bih one koji ga nisu poznavali da je Janko Jeknić bio šampion u auto trkama… i nije li stoga čudno…

I sa ovom mojom poslednjom izjavom, završavam ovu moju ispovijest, koju je trebalo reći za dobro istine, i više od svega za mog velikog prijatelja kojeg sam izgubio… Janka Jeknića.