Matei: Tužio sam Vladu Crne Gore za 82 miliona evra

Italijanski broker Oriano Matei podnio je juče zahtjev za konfiskacijom protiv Vlade Crne Gore u iznosu od 82 miliona evra. 

Žalba je podnesena građanskom sudu u Milanu i građanskom sudu u Cirihu, obavijestio je redakciju IN4S Matei.

Podsjetimo, on više od dvije decenije objavljuje članke o malverzacijama Vlade Crne Gore, čija je i sam žrtva bio. Kao svjedok događaja crnogorskoj javnosti je otkrio zbivanja o kojima se ovdje malo ili ništa ne zna.

U malverzaciju je umiješana i Podgorička banka, u kojoj je samo par godina prije nego što će oštetiti i Mateija – neisplativši mu garancije koje je dala crnogorska Vlada u visini od 10 miliona američkih dolara – „propala“ štednja naših građana, koji nisu uspjeli da spasu nijednog dinara.

„Ovo moje saopštenje upućeno je gospođi Duški Jeknić i premijeru Milu Đukanoviću. Draga gospođo u crvenom Duška Jeknić, piše vam Oriano Matei. Ovo moje pismo govori istinu o događajima koji su se desili, a i vi savršeno tačno znate šta se tačno dogodilo i koji su bili istinski ciljevi da Vas i Vašeg ljubavnika Mila Đukanovića“, počinje svoje pismo Matei.

Navodi da je poslednjih nekoliko dana ima priliku da razgovala sa Đankarlom Sironijem, kojeg ona dobro poznaje, jer je bio predstavnik crnogorske vlade i prijatelj pokojnog ministra inostranih poslova Janka Jeknića.

„Naš razgovor je bio veoma interesantan razgovor, a Sironi se složio da odgovori na neka od mojih pitanja koja su suštinska da bi se došlo do istine o onome što se dogodilo. Nadam se da ćete pročitati moj tekst, i da će ga pročitati Milo Đukanović, koji će možda onda razumjeti mnoge stvari koje su mu do sada bile nepoznate“, kazao je Matei u uvodnom tekstu u čijem vam nastavku donosimo razgovor između njega i advokata Sironija.

Kredit od milijardu dolara Vlada Crne Gore sebi u džep

Sironi otkriva par bitnih činjenica u vremenu dok je devedesetih godina prošlog vijeka zajednička država SR Jugoslavija bila pod sancijama. Vlada Crne Gore tada je potraživala finansiranja za navodni ekonomski razvoj Crne Gore. Kredit od nevjerovatnih milijardu evra, zbog sankcija nije mogao biti isplaćen na račun Vlade Crne Gore pa je raspoređen na privatne račune. Novac naravno, nikada nije ušao u našu zemlju. O ovome iz prve ruke svjedoče posrednici u ovom poslovanju, Matei i Sironi. Za pranje novca Matei krivi Dušanku Jeknić.

„Da li Možete potvrditi da ste mi Vi predstavili gospođu Dušanku Jeknić 1996. godine u Vašim kancelarijama u Milanu?“, upitao je Matei Sironija, na šta mu je ovaj dao potvrdan odgovor.

Sironi je objasnio da je u to vrijeme bio mandatar Vlade Crne Gore.

„Moj mandat su mi dodijelili i potpisali tadašnji ministar inostranih poslova Janko Jeknić i ministar finansija Predrag Goranović. Ovaj mandat je imao za cilj da potražim investitore koji bi učestvovali u razvoju ekonomskih i industrijskih aktivnosti u zemlji“, kazao je Sironi.

Na pitanje Mateia da li može da potvrdi da se susret sa Dušankom Jeknić zasnivao na zahtjevu i potrebi Vlade Crne Gore da potraži finansiranja za iznos od minimalno 1 milijardu američkih dolara, te da je za ovaj zadatak Vlada uvijek postavljala Jeknić, ovaj je dogovorio:

„Da, gospođa Dušanka Jeknić je vodila pregovore u ime ministara Jeknića i Goranovića“.

U cijelu operaciju bio je umiješan i malteški advokat Entoni Apap Bolonja, kojem je Vlada Crne Gore u maju 1996. godine dala eksluzivni mandat kako bi potražio finansiranja u njeno ime u iznosu od milijardu američkih dolara.

„Da, to je tačno. Bio sam prisutan kada su ministri Jeknić i Goranović potpisali mandat advokatu Bolonji u njegovoj kanceraliji u Luganu, na trgu Mulino nuovo br. 7“, kazao je Sironi.

Na pitanje Mateija, da li je Bolonja poznavao tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, ovaj je odgovorio da vjerovatno jeste.

„Pretpostavljam ga je poznavao, jer mu je u septembru 1996. godine, tokom jedne večere u milanskom hotelu ‘Princ Savojski’, Bolonja zajedno sa svojom saradnicom Marijom Gverom, državljankom Švajcarske, u mom prisustvu kao i prisustvu ministra Janka Jeknića predstavio finansijski program za Republiku Crnu Goru. Ovaj dokument sam ja potpisao i Vama dao kopiju“, objasnio je Sironi.

Hartije od vrijednosti za Crnu Goru od 950 i 470 miliona maraka

Podsjetimo, upravo je Matei bio taj koji je koristeći svoje kontakte uspio 1996. godine da za Crnu Goru obezbijedi investicije u vrijednosti od milijardu dolara. On je tada dobio garanciju od Vlade Crne Gore odnosno Ministarstva spoljnih poslova, na isplatu čak deset miliona dolara za svoje usluge. Novac je trebala da isplati tadašnja Podgorička banka, današnja Societe Generale Banka Montenegro. Naime, date su tri vladine garancije, koje je potpisao Jeknić za nadoknadu brokera koji je pratio transakciju.

Njegove navode potvrdiće i Sironi. On naglašava da je preko Mateijevog posla, mandatar Crne Gore advokat Bolonja, u junu 1996. godine dobio njemačke hipotekarne hartije od vrijednosti „Grundshulbriefen“ u iznosu od 950 miliona njemačkih maraka, i austrijske hartije od vrijednosti „Pfanderkunden“ u iznosu od 470 miliona američkih dolara.

„Da, tačno je. Gorenavedene iznose dodijelio je austrijski fiducijar Peter Šuster zajedno sa gospodinom Jozefom Šoferom iz Bolcana. Oni su do mandatara Crne Gore došli preko Vašeg posla“, kazao je Sironi.

Na pitanje Mateija da li može da potvrdi da je garancije, na koje je imao pravo za obavljeni posao, u iznosu od 10 miliona američkih dolara, potpisao ministar Janko Jeknić, italijanski advokat je takođe odgovorio potvrdno.

„Potvrđujem da je ovo tačno. Garancije su potpisane u mom prisustvu, kao i u prisustvu Bolonje i ministra Jeknića u ime i za račun Vlade Crne Gore. Garancije su potpisane i povjerene Bolonji od strane ministra Jeknića u kancelariji u Luganu, koja se nalazi u ulici Mulino nuovo br. 7.

Potvrđujem da su garancije pečatirane pečatom Podgoričke banke sa potpisom gospođe Radmile Savićević, zajedno sa pismom autentičnosti firme koja je garant“, kazao je Sironi.

Po čijem je nalogu Podgorička banka zaustavila isplatu?

Nakon što je kredit od milijarde dolara podignut, Matei nikada nikada nije isplaćen. Garancije su ispostavljene Podgoričkoj banci za isplatu, ali italijanski broker svoj novac nije primio.

„Da li ste znali da su dvije garancije od koje je svaka iznosila po 500.000 američkih dolara sa rokom 20. avgust 1996. i 30. novembar 1996. godine bile poslate od strane Adamas Banke Podgoričkoj banci? Ako jeste, da li znate zašto garancije nisu nikada bile isplaćene? Ko ih je zadržao?“, upitao je Matei Sironija.

Advokat je potvrdio da su garancije zaista poslate Podgoričkoj banci.

„Ne znam da li su kasnije isplaćene ili samo zadržane. Ono što zasigurno znam je da su garancije stigle u crnogorsku banku jer mi je ovu informaciju dao ministar Jeknić i potvrdio advokat Bolonja“, kazao je Sironi.

Očigledno, da je Vlada pokušala da „izvrda“ svoje obaveze i pokušala da kako-tako završi spor sa brokerom.

Na pitanje Mateija, da li može da potvrdi da mu je 19. decembra 1996. advokat Bolonja po nalogu crnogorske Vlade, poslao pismo gdje mu nudi, kako bi završio spor, iznos od 3,5 miliona dolara, plus 3,5 odsto kreditne linije od 188 miliona američkih dolara u korist Crne Gore, Sironi je kazao da je to tačno:

„Potvrđujem da je pismo koje ste dobili, napisao i poslao advokat Bolonja po nalogu Vlade Crne Gore. Potvrđujem da mi ga je dala gospođa Dušanka Jeknić, koja mi je kazala da je Vlada Crne Gore odlučila da zatvori spor sa Orianom Mateijem“.

Broker je upitao i da li je tačno da ga je 16. januara 1997. pozvao ministar Jeknić, i obavijestio ga da mu je advokat Bolonja saopštio kako je posao pozitivno zaključio?

„Da, potvrđujem da me ministar Jeknić nazvao noć prije nego što će poginuti. Tada mi je rekao da je Bolonja zaključio posao. Kazao mi je da će sledeće nedjelje doći u Milano te da ćemo nas dvojica zajedno poći u Švajcarsku, kod Bolonje“, kazao je Sironi.

Na Mateijevo  pitanje da li zna zašto je Bolonja odlučio da ga ne ispoštuje i ne isplati ga, ovaj je odgovorio:

„Sasvim je sigurno da je poslije smrti ministra Jeknića Bolonja imao odriješene ruke da upravlja svim poslovanjima koji su preostali u Švajcarskoj i odlučio je da Vas ne isplati. Da je ministar Jeknić ostao živ, Vi biste dobili isplatu od Bolonje, jer me o tome lično Jeknić obavijestio preko telefona. Vi biste po dolasku, bili prva osoba koja bi bila isplaćena“.

Opravdanja Dušanke Jeknić neubjedljiva

U cijeloj operaciji profitirala je Vlada Crne Gore, dok su italijanski posrednici Matei i Sironi ostali oštećeni. Oboje navode umiješanost supruge tadašnjeg ministra Janka Jeknića, Dušanke Jeknić u malverzacije.

Matei navodi da se u februaru 1997. godine, na zahtjev Dušanke Jeknić, sreo sa  Dadom Asovićem i Sironijem, te da su mu tada ponudili iznos od 1,5 milion dolara. Njegovu izjavu potvrdio je italijanski advokat. On je objasnio i zašto je Jeknić nudila brokeru 1,5 miliona dolara.

„Dušanka Jeknić, pretpostavljajući da (finansijska) operacija nije izvršena, navodno je morala da uzme nazad poslednju garanciju koja je pripadala Vama, onu od 9 miliona američkih dolara. Znala je da je situacija veoma delikatna, te je odlučila da je povuče“, kazao je Sironi, ogradivši se od njenih razloga:

„Želim da preciziram da me opravdanja gospođe Jeknić nisu nimalo ubijedila. Ona se pravila da ne zna ništa jer sam i ja želio da dobijem isplatu koja mi je obećana.

Sve do danas ja još uvijek treba da primam isplate od Crne Gore zbog faktura koje je izdalo moje preduzeće i koje mi Crna Gora nije nikada platila, fakture za pozajmicu koja je izvršena u Milanu 1996. godine, kao i za televizijsku produkciju i mnogo drugih pozajmica.

Radi se o sumi od 200 miliona nekadašnjih lira“.

Nastaviće se…