Matica srpska: Naučni skup „’Olovna vremena’ u Crnoj Gori 1990–2020: uzroci i posljedice“
1 min readVišemjesečni program manifestacije Dani Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori počinje organizvanjem Naučnog skupa „’Olovna vremena’ u Crnoj Gori 1990–2020: uzroci i posljedice“.
Svečano otvaranje Skupa održaće se u petak, 22. oktobra 2021. godine, u hotelu „Vojvodina“ – Herceg Novi, s početkom u 9.30 časova.
Obrazloženje o povodima da se organizuje ovako naslovljen skup:
„Iako evropski čovjek još od grčke antike razumijeva sebe kao političko biće, bez obzira na sve istorijske maske tog samorazumijevanja, savremeno doba, uprkos napretku koje je donijelo, donijelo je i do skoro nepoznata izvitoperenja političkog samoodređenja čovjeka. Jedan od najekstremnijih vidova tog izvitoperenja je period trodecenijske sprege između vlasti i mafije u Italiji, označen kao „olovna vremena“.
U tom periodu u našoj (post)socijalističkoj javnosti su se odomaćili poetičniji nazivi za ono što se događalo na soc-jugoslovenskom prostoru i u Crnoj Gori 1945–1990: „godine koje su pojeli skakavci“ (Borislav Pekić), „utopija zla“ (Dobrica Ćosić), „vunena vremena“ (Gojko Đogo). U vremenu u kome je jedino literarna imaginacija mogla imenovati izvitoperenja političkog, vjerovali smo da se radi o nečemu što nam se više nikada ne može dogoditi. Ipak, po ko zna koji put smo bili u zabludi. Dogodila su nam se upravo naša autentična „olovna vremena“.
Nismo ni pokušali da inventivno imenujemo period od devedesetih na ovamo. Neimenljivost je osobina čudovišnih fenomena. Kako god da nazovemo potonji trodecenijski socio-politički fenomen vlasti koja je nastojala da izvrši totalni partitokratski „glajhšaltung“ politike i ekonomije, društva i kulture, kognitivni pritisak da se objasne uzroci i posljedice ovog perioda jednako je težak i teorijski obavezujući koliko i lična i kolektivna trauma, koliko i etika sjećanja sine ira et studio.
Rukovođeni tim osjećanjem, savješću i odgovornošću, odlučili smo se da organizujemo naučni skup. Skup ima cilj da osvijetli sve aspekte jednog perioda novije crnogorske istorije koji je obilježen sistematskim i organizovanim pokušajima prekrajanja i falsifikovanja istorije, „reprogramiranjem“ kulture, unižavanjem obrazovanja i školstva, razaranjem pravne i moralne svijesti, medijskim mrakom, ekonomskom devastacijom zemlje, masovnim kršenjem ljudskih prava i sloboda, napadima na pravoslanu crkvu i sveštenstvo…
Skup je zamišljen kao multidisciplinaran, shodno glavnim temama koje se tiču istorijske, jezičke, teološke, filosofske, sociološke, psihološke, politikološke, pravne i ekonomske dimenzije problema“, navodeiz Matice srpske.
… A sve je zapravo počelo kada je beogradska politička čaršija, ne i srpska, dala u zajam dvije srpske države papirnatoj Kraljevini SHS bez pokrića!
Ko ne bude razumio 918. taj neće razumjeti ni jednu godinu potom. Ništa, baš skoro pa nista, nije započelo 45., kamoli devedesetih! ?!
… Niko ne ispravi što se grbo rodi! U tu Srbima kobnu godinu
Crna Gora, juče i danas, samo je puka i usputna pošljedica nikad valjano započete, kamoli okončane, srpske državotvorne Konstitucije!
Na tako referiranoj temi koja ciljano propituje sam Epilog jugoslovenske drame (koja je eminentno monarhistička, komunistička je samo epigonalna) – propitivanjem samo pošljednje dvije dekade, završnih scena krvavog procesa permanentnog Razdruživanja koje je zapravo započelo danom bezumnog udruživanja, osnivanja Kraljevine, teško će ga biti valjana odgovora.
Olovo je izliveno mnogo ranije devedesetih, o noge srpskom svijetu još u prvi oni dan monarhijske Jugoslavije.
Crna Gora je samo epizodni kontekst „olovnih vremena“. Neugodan.
… Ođe ništa nije započeto, ođe ništa neće da skonča!
Na istoj onoj staroj adresi jošte je živa ta ista “ čaršijska politika“ jednoga, bajagi pijemontskg srpskog grada; Koja ona, ta politika nemerljivih šteta, ni danas jednako nije srpska. Poslije svega opošljenog ona je i danas jedini pravi antisrpski kontekst samoporicana, neprekinutog je dramskog, dramatičnog toka: jednako poletna i puna antisrpskog entuzijazma … Čaršija. Politička, beogradska. Ne i srpska!
Trenutno je preupošljena: Zaokupljena kako da još jedared prevede Srbe žedne preko vode, prizna Kosovo na mala vrata da se Vlasi ne dosjete; a nova joj “ vojvođanska nacija“ samo što nije, umalo pred termin. Za “ moravsku naciju“ je još rano, ima kad …
Srpska Crna Gora joj nije na obzorju. Ni Srbija. Političkoj čaršiji.
… Kao ni onda.
Pa se ja pitam, uz svo uvažavanje organizatora i učesnika, kako će dvadeset pošljednjih godina razumjeti sto godina nerazumice, makar i uz taj famozni “ kognitivni pritisak“? Valjda na savjest svih nas koji smo još onda odaljili pogled od stvarnog uzroka svih naših nevolja i nepojamne nesreće, Srba kojekude. U pošljednjih sto godina. Od trenutka fatalnog Ujedinjenja “ jugoslovena“ i R a z j e d i nj e nj a srpskog korpusa za sva vremena. Olovna.
Nema toga naučnog skupa koji će Crnom Gorom, bilo kojim pozobanim godinama, da nam kaže svesrpski izgub na razmeđu dva milenija! Koji je i crnogorski … Onih jednom najboljih Srba koji to više nijesu. Zahvaljujući … I svemu tome, dabome.
Pa je došlo vrijeme da kažemo punu istinu. Za to nam nijesu potrebni naučni skupovi, svejedno su dobrodošli, ako će … Da samo potvrde ono što je očigledno i neupitno:
BEZUMNO UDRUŽIVANJE ONDA, BEZUMNO NAS JE RAZDRUŽILO SRBE JOŠ ONDA!
Svi smo mi danas samo jedna opskurna pošljedica „udružilackog“ bezumlja u pologu Velikog rata. Koji još nije okončao. Traje.