MCP: Besmislene i sulude odredbe da dijete sa 15 godina iskazom odredi svoj pol

Medijske najave sadržaja i intencije Nacrta zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja već u samom naslovu ovog projekta unose zabrinjavajući ton među sveštenstvo i vjernike Srpske pravoslavne Crkve, ali i među sve one ljude koji svoj pogled na svijet izgrađuju na tradicionalnim moralnim vrijednostima. Takav pogled na svijet, koji relativizuje Bogom dana određenja ljudske prirode i društvenih odnosa ugrožava svetinju života i ljudsko dostojanstvo. Kada smo se prije nekoliko godina borili za pravedan zakon o vjerskim slobodama, nijesmo tada branili samo naše pravo na raspolaganje sopstvenom imovinom, niti smo štitili isključivo sakralne građevine, nego upravo i naše pravo da u svakom trenutku možemo javno da kažemo šta je po viđenju Crkve dobro, a šta loše za javni moral i napredak društva. Upravo to sada činimo, osvrćući se na Nacrt pomenutog zakona.

Ovaj Nacrt, ne samo da ugrožava duh tradicionalne i u Boga vjerujuće Crne Gore, nego se jasno kosi sa postojećim pravnim normama ove države. Prema važećem Porodičnom zakonu, porodica je osnovna zajednica života u kojoj se njeguju i podižu djeca, i roditelji su oni koji se prvenstveno staraju o odgoju i obrazovanju svoje maloljetne djece, pa tek potom – država i društvo. Odnosno, državne institucije treba da obezbjede porodici pomoć i podršku u obavljanju njenog prirodnog i tradicionalnog posla, a ne da joj oduzimaju djecu i da umanjuju njenu ulogu u procesu vaspitanja.

Naši važeći državni propisi kažu da djeca do svoje 18 godine nijesu punoljetna, a to znači da nijesu psiho-socijalno dovoljno sazrela da samostalno donose odluke o sebi, svom životu, i da preuzimaju potpunu odgovornost za svoje postupke.

Smatramo da su, i jedno i drugo, i uloga porodice i fenomen čovjekove punoljetnosti, izraz kako vjekovnog pamćenja, tradicije i duhovnih učenja, tako i savremenih naučnih saznanja o ljudskoj prirodi i čovjekovom životu u zajednici.

Nasuprot tome, predlagač ovoga Zakona u nacrtu nastoji, kršeći postojeći Porodični zakon, pa i Ustav države, da uvede u pravni sistem Crne Gore odredbe koji nijesu ni pravni napredak, niti usklađivanje sa standardima Evrope – nego početak uništavanja naše omladine. Uništavanje prava djeteta da sazri, da bi tek onda kada sazri, moglo da odlučuje o svom životu.

Besmislene su i sulude odredbe da dijete sa svojih 15 godina nekim svojim iskazom – odredi svoj pol, nasuprot onom koji je dobio od Boga, a preko zakona prirode! Pa makar to bilo i uz, u ovom Nacrtu vrlo neodređenu i nejasnu, saglasnost roditelja. Možemo, naime, zamisliti budući položaj i prava roditelja, spram neke obznanjene dječije volje, koju će podržati brojni dušebrižnici, kakvi su, recimo, autori i predlagači ovakvog Nacrta zakona. U tom smislu otvoreno pitamo ministre u Vladi, da li bi oni kao predlagači ovog štetnog teksta, recimo promijenili svoj pol, i svoj matični broj? Ako bi, neka tu ambiciju kandiduju na sljedećim izborima kao svoju ponudu narodu i glasačima (kao pokazatelj njihove navodne slobodoumnosti, demokratičnosti, naprednosti…), a ako ne bi – zašto takvu mogućnost nude i preporučuju 15-godišnjoj, maloljetnoj djeci? Da li izreka ili lični osjećaj 15-godišnjeg djeteta u vezi sa bilo čim, može biti osnova pravnih i društvenih odnosa, uprkos postojećim zakonima? I zašto stati na dječijem osjećanju u vezi sa sopstvenim polom? Zašto ne ići dalje: dječiji trenutni osjećaj da li su ljudi ili mitski heroji? Šta im pripada od imovine? Šta djeca, ponekad, osjećaju po svim ovim pitanjima? I šta su u stanju da kažu o tome?

Živimo u društvu koje zna za takve kategorije koje se teško ili nikako ne dovode u pitanje (pravni poredak zemlje, simboli državnosti, imovina, sloboda riječi…), pa se nadamo da će javnosti biti jasan i ovaj naš iskaz o vrijednostima oko kojih nema pogađanja. Djeci se nameće da budu ono što nijesu, i o čemu ne mogu, na zreo i valjan način ništa znati, a uskraćuje im se da budu ono što jesu – djeca.

Crkva Hristova ima razumijevanja za osobe koje su promijenile pol, upravo iz saosjećanja prema nekim iznimnim ličnim patnjama, neizrecivim i bolnim psihičkim i emotivnim traumama, ali ne razumijemo donošenje zakona koji takvu traumu širi na cijelu populaciju. I to uz izričitu zabranu traženja od lica koje podnosi zahtjev da obavi medicinski pregled ili pruži dokaz o obavljenim medicinskim pregledima. Medicinski pregled, koji se traži kao uslov mnogo banalnijih životnih situacija, sada se izričito zabranjuje kao preduslov promjene rodnog identiteta!

I ne samo da ne razumijemo i da ovim putem protestujemo, nego ćemo kao ozbiljna institucija, preduzeti sve zakonom propisane radnje da ovu sramotu i bruku udaljimo iz zone ozbiljnog ljudskog razgovora i odlučivanja. Na prvom mjestu, pozivamo sve one ministre i poslanike u parlamentu, koji su pravoslavni hrišćani, a sigurni smo da će nas razumjeti i podržati i oni među njima koji su vjernici drugih monoteističkih vjera i njihove vjerske institucije, da ovaj Nacrt stave na mjerilo svojih vjerskih ubjeđenja i moralnih principa, a ne na kantar trenutne materijalne i političke koristi.