Medojević: Balkanska mafija ostvarila viziju Al Kaponea – ne ubija sudije već ih postavlja
1 min read
Nebojša Medojević
EU je odavno prestala da bude unija vrijednosti i generator zdravih reformi na Balkanu. Postala je unija lobista SAD, globalnih bankarskih fašista, korporacija, čak i mafije. Balkanska mafija se sad poziva na „njihove prijatelje u Briselu“. Ovakva EU treba da nestane, napisao je na svojoj fejsbuk stranici predsjednik PzP-a i član Predsjedništva DF-a Nebojša Medojević.
„EU mirno posmatra kako Đukanović krši sve standarde i sva poglavlja u pregovorima sa EU i preuzima ličnu kontrolu nad RTCG. I ništa. EU je birokratska nedemokratska parazitska struktura koja se raspada zbog korupcije“, naglasio je lider PzP-a.
Komentarišuću pravosudni sistem u Crnoj Gori, na čijem su udari funkcioneri Demokratskog fronta pa i sam Medojević, on je primijetio:
„Kad su Al Kaponea advokati oslobodili od jedne optužnice, on je rekao da u budućnosti mafija ne treba da ubija sudije, već da ih postavlja. Balkanska mafija je ostvarila san i viziju Al Kaponea“.
Vladimire onda nam objasni šta da radimo.
Za početak, ukapirati na vrijeme. To je prvi zadatak u politici- možda nije pravedno što je tako, ali tako jeste i ko za to nije sposoban, neka se ne bavi politikom. Većina ljudi nije sposobna, da se odmah razumijemo, nema talenta za to ( u takve i sebe računam). Politika i sport su slični upravo po tome što iziskuju talenat – možete znati sve o fudbalu, ali nećete biti dobar fudbaler ako imate dvije lijeve noge. Tako je i sa politikom – znanje koristi samo ako se nakači na talenat.
Politika ne poznaje „vrijednosti“ i „reforme“, već samo interes i moć da se on ostvari. Ko nad tim lamentira, jednako može da žali i zbog toga što postoji gravitacija. Naknadna pamet nigdje nije tako štetna kao u politici. Kao što u fudbalu loptu morate dodati u tačno određenom trenutku jer ako je date sekund preparno ili sekund prekasno, nećete doći u šansu za gol, tako i u politici morate reagovati na događaje pravovremeno. S tim osjećajem se čovjek rađa.
Zemlja je okupirana, demokratija je mrtva i neće oživjeti. Represija je ogoljena, ali još uvijek nije intenzivirana do maksimuma – zasad je ograničena samo na političku klasu (vodeće opozicionare) ali će se spustiti naniže.
Svako naše političko djelovanje mora, po mom mišljenju, da se osloni na ove postulate.
Presudiće spremnost na žrtvu i sposobnost trpljenja, i to malih grupa, nikako mase naroda. Biće nam potreban i neki međunarodni „kurcšlus“, ali to već ne zavisi od nas.
Dok traje okupacija, nema privredne obnove, nema dobre socijalne politike, nema oslobođenja od siromaštva. Na kraju, i okupirani smo da bismo bili opljačkani do gole kože.
Nema brzih rješenja, trajaće ovo decenijama. Istorija ima svoje nužnosti, nije je moguće izmijeniti; moguće je samo prilagoditi se sa ciljem što manjeg olupavanja.
Tako nam je zapalo. Ovo stanje odgovara onome u prvim godinama i decenijama turske okupacije, pa i taktika mora biti slična, naravno, prilagođena vremenu.
Kasno Marko na Kosovo dođe…