Medojević: Farsa u režiji Ranka i Mila, uz amin stranog faktora
1 min read
Predsjednik Pokreta za promjene i jedan od lidera DF-a Nebojša Medojević ocijenio da sve što se trenutno događa na političkoj sceni predstavlja unaprijed dogovoren scenario između Ranka Krivokapića i Mila Đukanovića, uz aminovanje stranog faktora.
„Krivokapić je stvarni lider Demosa i URE. Pozitivna je samo odigrala svoju ulogu, koja je najvjerovatnije dobro naplaćena. Sve u svemu, velika sramota za svakog iz opozicije koji je prihvatio da bude poslušnik Krivokapića, koji je poslušnik Đukanovića, koji je poslušnik stranog faktora“, naveo je Medojević na svoj Fejsbuk profilu.
Ovo je, dodao je on, prava Vlada poslušnika koja služi tuđim interesima, a ne interesima Crne Gore i njenih građana.
„Marionetska Vlada. Anticrnogorska. Državi su neophodne hitne i korjenite političke, ekonomske, institucionalne reforme i oštar zaokret državne politike ka demokratiji, ekonomskom razvoju, pravnoj državi i socijalnoj pravdi“, istakao je Medojević.
Prema njegovim riječima, „ovakva kolaboracija dijela opozicije sa korumpiranim režimom je ozbiljan udarac borbi DF-a za fer i poštene izbore i doprinos namjeri diktatora da pokrade još jedne izbore, sa pečatom na krađu od strane nekih iz opozicije“.
„Ipak, kolege iz opozicije, očigledno ne vide da je ovom režimu došao kraj i da je probuđena narodna energija bunta koja će dovesti do smjene ovog režima. Istorija će pamtiti one koji su bili na strani naroda i one koji su bili na strani diktatora“, kazao je Medojević.
https://www.facebook.com/georges.bulatovic?fref=ts Kakva nakaza…
pa pozitivna ispade poštenija od Lekića i Rakčevića . naravno Milo i Ranko sve unaprijed dogovorili.
prave kao dobru kombinaciju za fer izbore a neće oni da to kontrolišu nego neke kao ličnosti iz civilnog sektora ko je odavno na platnom spisku DPSa
ovo je najveća farsa , hoće nekoga da uvedu u vladu da uzme pare i da milo ispadne veliki demokrata.
Polećelo jato vrana, kod Krivoga Milova gavrana.
Bravo, Medo. Savrseno precizna i jasno da je Krivokapic lider Demosa i Ure. Vidi se da si covjek sa sjevera. Posijeces jednim zamahom nekoliko protuha skorojevickih.
Krivokapic i Udba, htjeli su preko Lekica i Danilovica da miniraju Front…
al to ne bile mine
vec to bile petarde
al to ne bile petarde
vec to bile prskalice
Ludi ne obracajte paznju na ove avetinje georgija i aca to su obicne lunje.Puna podrska medojevicu sve si u pravu.
Tacno, Medojevicu. Istorija ce pamtiti da si ti za NATO, ali najvise sto ce pamtiti je to da si sa krivokapicem i Djukanovicem izglasao ustav i j..o nam majku. Olosu bjelosvetski. Gori od tebe je samo onaj ko je sa tobom!
Aco,mili braco…Nije ti ime uzalud sa tri slova,
da je vise nebi zapamtio.Samo ti upri u Milove teljige,to je pravi posao za vočića..
treba i takvih kao ti da ima.
Kako možete g . Georgije da išta pozitivno kažete o „pozitivnima“. Ovo što se desilo („pozitivna“ kolaboracija i razgovori „opozicije“ sa korumpiranom vlasti), nakon pokradenog referenduma, nešto je najnegativnije po građane i samu Crnu Goru što se desilo u dvadeset g. „demokratije“. Zbrka koju je vlast napravila sa Rankom urađena je upravo zbog biračkog tijela koje misli da je vrhunac ljubavi prema CG kada ga gledaju sa rukom na srcu prilkom himne (sa ustaškim elementima), mada mu je njemu i Milu druga u našim džepovima. Nevjerovatno da i pored svega još uvijek ima tako kratkovidoga svijeta kao što ste vi. U pravu je g. Medojević.
“ izvjesno vrijeme ova gluma ne mijenja čovjekovu ličnost,ne mijenja je naime sve dotle dok je kadar da ispod zaštitne maske raspozna i sačuva svoje pravo lice.Vremenom međutim doći će do izjednačenja maske i lica,maska stane u lice i preuzima ga ali će identifikacija biti neprirodna prisilna,bolesna jer neće obuhvatati podsvijest-pravo središte našeg bića.Podsvijest će se buniti protiv strane svijesti kao što se tijelo buni protiv presađenog organa.Izlučiće je u duševnoj patnji ili će i dalje ostajući buntovna u nju sasvim potonuti.
U oba slučaja ostaje mentalna i moralna ruševina. Ovako razorene ličnosti realizuju jedno na smrt bolesno društvo kojem individualno liječenje ne pomaže,kome je potrebna kolektivna terapija,temeljne promjene životnih uslova“.-B Pekić „Besnilo“
https://youtu.be/wv8J1RjJY2g?t=10
Ti si Medojeviću prevara svih onih što im je država Crna Gora na srcu. Ti si se udružio s četnicima i Amfilohijem da je rušiš, htjeli bi da vratite sve u 1918. E pa malo śutra bajo moj… sreća je što su drugi opozicionari pošteniji i bolji ljudi od tebe o vojvode Mandića, oni poštuju ovu državu i institucije…
Sabor proglasio nezavisnu Kraljevinu Crnu Goru
Rano izjutra 12. jula 1941. godine organizatori i učesnici Petrovdanskog sabora su istakli na Dvoru kralja Nikole crnogorsku državnu zastavu, a njoj su »činile počast« sa desne i lijeve strane dvije italijanske zastave. Sviralo je 120 italijanskih muzičara. Sabor je počeo rad u 10 sati, u zgradi Crnogorskog Kraljevskog pozorišta »Zetski dom« na Cetinju.
»Glas Crnogorca«, br. 9 od, 13. jula 1941. godine, u članku pod naslovom »Crnogorski Sabor proglasio je slobodnu i nezavisnu Kraljevinu Crnu Goru«, opisuje čitav tok svečanog zasjedanja Crnogorskog sabora, 12. jula, u dvorani Zetskog doma, navodeći slijedeće:
»Crnogorski narod je danas doživio dan, koji će ostati nezaboravan, a možda i najznačajniji, u njegovoj nacionalnoj istoriji. Vjerni svojim tradicijama, ti ponosni i gordi gorštaci, koji su vjekovima znali, junačkim srcima, da se suprostave neprijatelju, u nejednakoj borbi, umjeli su da sačuvaju vjeru u bolju sudbinu, koja ih je danas podarila najvećim danom: slobodom, pravdom i nezavisnošću.
Crna Gora, iščaurena iz jedne kolijevke satkane vrlinama, dostojih najvećeg priznanja i najveće muškosti, stupa danas visoka čela, svjesna svoje sigurne budućnosti, sigurna da ima uzase iskrena, moćna i plemenita prijatelja, veliku Fašističku Italiju, koja danas oružjem u ruci vodi svetu borbu za prava naroda.
Slobodna Crna Gora novi je dokaz iskrenosti te borbe, koju je Duče pokrenuo pred dvadeset godina, da bi uništio sramne plodove Vesalja. Oslobođena od neprijateljskog jarma, juče, svečanim činom udarila je osnove obnovi svoje države i izrazila želju stupanja crnogorske Nacije u akcionu sferu Rima.
Vaskrsla Crna Gora obnovila je ovim istorijskim svečanim činom ostavštinu svoga prvoga Kralja.
Cetinje, istorijska prijestolnica crnogorske države, ustala je danas, zorom, uz zvonjavu zvona. Zastave su se vile na svim kućama i nadleštvima, i mada je jutro bilo kišno zeleno-siva uvala podno cetinjskih gora, oživjela je nobičnim šarenilom boja. Narod, koji se okupio oko pozorišta, stare zgrade u kojoj je zasijedao Sabor, ozarena lica iščekivao je početak svečanosti.
Tačno u 10 sati, u pozorištu, u kome su već bili sakupljeni pretstavnici cijelog crnogorskog naroda, izabrani između književnika, umjetnika, naučnika i ljudi koji su dali mnogostrukih dokaza za ideju crnogorstva, započelo je svečano zasijedanje Sabora.
Pred pozorištnom zgradom nalazile su se dvije komanije Crnih košulja, 18. divizije »Mesina« sa muzikom. U času kada je Nj. E. Visoki Komesar za Crnu Goru, grof Serafino Macolini, silazio sa svojom partnjom iz zgrade bivše Banovine, kompanije u stavu mirno, odavale su počast, a u isto vrijeme muzika je intonirala »Đovinecu«. Visoki Komesar pošto je izvršio smotru počasnih četa i pošto je pozdravio emblem kompanija, uputio se u pratnji brigadnog generala, komandujućeg jedne divizije, g. Tuči-ja, u pozorišnu zgradu, pozdravljen aklamacijom sabora i naroda, koji je, uz pretstavike italijanskih vojnih i civilnih ličnosti dupkom ispunio pozorište.
Crnogorske i italijanske zastave prekrivale su ložu i pozornicu, koje su, uz ponosne nošnje narodnih pretstavnika, davale raskošni izgled bogato rasvijetljenoj dvorani.
Ulazak ekselencije Macolinija pozdravljen je produženim aplauzima i poklicima Italiji i Crnogorstvu. Zasjedanje Sabora, koje je odmah zatim otvoreno, započelo je objavljenjem rada Sabora od strane pretsjednika g. Mihaila Ivanovića, velikog crnogorskog patriote, starog i vjernog saradnika Kralja Nikole.
Riječ je zatim uzeo zvanilčni saborski govornik, isto tako stari saradnik kralja Nikole i dva puta Ministar Kraljevine Crne Gore g. Sekula Drljević«, piše, uz ostalo, »Glas Crnogorca« u svom izvještaju na prvoj stani.
Zasjedanju Petrovdanskog crnogorskog sabora su bili prisutni civilni komesar grof Serafino Macolini, komandant italijanske divizije »Mesina« general Karlo Tući, kao i drugi italijanski vojni predstavnici i civilni funkcioneri.
Predsjedništvo Petrovdanskog crnogorskog sabora činjeli su: dr Sekula Drljević, Jovo Popović, prota Simo Martinović, Dušan Vučinić, Tomo Kršikapa, dr Ivo Jovićević i Mihailo Ivanović, koji je izabran za predsjednika Sabora. Sekretar Sabora bio je Staniša Mučalica. Za dva posebno postavljena stola sjeli sui italijanski fuknkcioneri, Macolini i ostali.
Na zasjedanju Petrovdanskog sabora grof Macolini je sa svitom sjedio na desnoj strani od Predsjedništva Sabora, koje su sačinjavali članovi Savjetodavnog vijeća (Consulta), odnosno Komiteta za nezavinost Crne Gore.
Za predsjednika Petrovdanskog crnogorskog sabora izabran je Mihailo Ivanović, a »zvanični saborski govornik« bio je član Predsjedništva sabora i Savjetodavnog vijeća Crnogoraca, ideolog i faktički vođ Crnogorske stranke i bivši crnogorski ministar, dr Sekula Drljević. Kratak pozdravni govor održao je i Mihailo Ivanović.
Besjeda Sekule Drljevića
Dr Sekula Drljević održao je na Saboru dužu besjedu, u kojoj je istakao:
»Crnogorski Sabore! Počevši od vladike Danila, do kralja Nikole crnogorski sabori donosili su odluke o svima pitanjima, koja su bila od životnoga značaja za crnogorski narod i njegovu slobodu. Onaj, u istoriji Crne Gore, najpoznatiji Sabor, koji je održavao svoje sjednice pod vođstvom vladike Danila, kada se je uvjerio da nema drugoga izlaza, odlučio je da u krvavi povoj povije maloga Boga i priredio je Badnje veče, koje je Crnoj Gori i crnogorskome narodu dalo život, slobodu i slavu.
Sabor pod Ostrogom u planini donio je odluku, koja je crnogorskome narodu dala Vučedolsku slavu, a Blaženopočivšem Kralju Nikoli titulu, ljepšu od svih na svijetu, titulu cara junaka.
Znamo, da je vazda bila misao i da je danas nepokolebljiva odluka crnogorskoga naroda, da svoju budućnost veže neposredno i čvrsto za tu svoju najslavniju prošlost. Vjerni toj misli i toj odluci mi smo sazvali ovaj Crnogorski sabor i otvaranjem njegovih sjednica omogućili mu, da da izjavu, koja će biti vjeran tumač želje i volje crnogorskoga naroda.
Crnogorski Sabore,
Nema nikoga u Crnoj Gori, ko ne zna, kome pripada prva riječ ovoga Sabora. Nema nikoga u Crnoj Gori ko ne zna, čija je zasluga, da su se krajem prošloga stoljeća natjecali najveći pjesnički geniji Evrope, koji će ljepšim stihovima pozdraviti Crnu Goru i njena djela. Svi Crnogorci znaju, kome se ima zahvaliti poznata izjava ondašnjega moćnoga Ruskoga Imperatora, da je mala Crna Gora u slavi veća od carske Rusije. Stvaraoc crnogorke slave, otac crnogorske Kraljevine, prvi crnogorski Kralj, umro je van svoje domovine boreći se do potonjeg časa za Crnu Goru i njenu slobodu, prvo sa ratnim neprijateljem, a kasnije sa nekim nevjernim saveznicima. Umro je kao mučenik, kao žrtva izdajstva i nevjere. Ne odrekavši se nikada Crne Gore i njene slobode danas, kroz ovaj Sabor, postaje pobjednik.
Pozivam Vas, da odamo poštu uspomeni Velikoga Kralja ustajanjem i usklikom: Slava Mu!
Jednako nam je dužnost sa pijetetom sjetiti se vjerne saputnice besmrtnoga Kralja, Kraljice Milene, i odati poštu njenoj uspomeni usklikom: Slava Joj!
Ne bismo bili vjerni tumači osjećaja crnogorskoga naroda, kada se ne bismo sa poštovanjem i pijetetom sjetili svih vitezova, koji ostadoše do kraja crngoorstvu vjerni i dadoše svoje živote u borbi za Crnu Goru i njenu slobodu. Neka im je vječna slava!
Crnogorski Sabore! Rado ispoljavam časnu dužnost, da pozovem Sabor, da svoj rad počne zahvalnošću onima, koji omogućiše sazivanje ovoga Sabora i uspostavu nezavisne Crnogorske Države.
Neka je hvala Njegovom Veličanstvu slavnome Kralju i Caru moćne i prijateljske italijanske Imperije Viktoru Emanuelu III.
Neizmjerna je naša sreća i radost što sa slavnim Kraljem i Carem dijeli sjaj prijestola Vječnoga Grada Vila naših gora Njeno Veličanstvo Kraljica i Carica Jelena.
Crnogorski narod je ponosan što je uspostava slobodne Crne Gore spojena sa besmrtnim djelima Dučea, genijalnog stvaraoca Fašističke Imperije i sa djelima slavne i pobjedonosne italijanske vojske.
Naročito ističem da se Duče od početka borio protivu nepravde učinjene Crnoj Gori uništenjem njene državne egzistencije i da nije prestajao boriti se protivu te nepravde do uspostve Crne Gore svojim pobjedonosnim mačem.
Svojim djelima stekao je pravo na našu trajnu zahvalnost.
Duče i njegov vjerni saradnik, njegova Ekselencija grof Ćano, specijalno su nas obavezali, što su za Visokoga Komesara u Crnoj Gori izabrali Njegovu ekselenciju konta Macolinija. Mi hoćemo da vjerujemo, da je njegova i njegovih uvaženih saradnika dokazana ljubav prema Crnoj Gori vjerni izraz ljubavi italijanskog naroda prema crnogorskome narodu.
Crnogorski Sabore! Crnogorski narod, kao i svi narodi na kugli zemljinoj, istorijska je tvorevina. Cnogorstvo su stvarali i stvorili daleki vjekovi. Njegova država i njena vjekovna pobjedonosna borba izgradili su političku i kulturnu izrazitost njegovoga lika. Tako izgrađeno i samo zbog toga, što je tako izgrađeno, crnogorstvo je moglo voditi onu nejednaku borbu, kojoj je teško naći takmaca kod ostalih naroda. Crnogorstvo nije zaziralo od borbe sa Stambolom, čak ni onda, kada su se pred njegovom silom tresli zidovi carskoga Beča. Tu borbu crnogorstvo je izdržalo, jer se nikada nije htjelo odreći sebe i svoje državne slobode.
Uvjeren sam, da govorim iz duše cijelog naroda, kada ped ovim saborom ponovim stihove besmrtnoga Kralja: »Ko crnogorstvu ne bio vjeran, Bogom i ljudima svud bio tjeran«.
Biti crnogorstvu vjeran znači imati crnogorsku nacionalnu svijest i biti vjeran crnogorskoj državnoj ideji. Tu misao besmrtnoga Kralja crnogorski narod danas preko ovoga sabora uziđuje u temelje svoga narodnoga i državnoga života za sve buduće vjekove.
Crnogorski Sabore! Ugodno je govoriti o slavnoj prošlosti. Ali današnji istorijski trenutak nameće mi obavezu, da nešto kažem i o našoj jučerašnjici, koja je ne samo teška nego i neslavna. Infandum me iubes regina renovare dolorem. Govoriti o nemiloj prošlosti znači malo ne nanovo ju preživljavati.
Godine 1914. Austro-ugarska Monarhija napala je Srbiju. Zna se zbog čega. Srbija je pozvala u pomoć Crnu Goru. Vjerna svojoj vjekovnoj gotovosti na borbu za slobodu Crna Gora joj je protekla u pomoć ne postavljajući nikakve uslove za ulazak u rat. Ne samo to, nego je udovoljila i zahtjevu Srbije, da vrhovnu komandu nad crnogorskom vojskom preda srpskim oficirima.
To Srbiji i tim njenim oficirima ipak nije smetalo da za vrijeme cijeloga rata pripremaju uništenje crnogorske države. Kako su to pripremili poznato je. Nakon rata, pri kraju godine 1918, srpska vojska pod komandom ondašnjeg pukovnika a današnjeg generala i potonjeg pretsjednika jugoslovenske vlade okupirala je Crnu Goru. Pukovnik, komandant okupacionih trupa pozvao je izvjestan broj srpskih agenata u Podgoricu i proglasio ih Velikom Narodnom Skupštinom. Među njima je bio ne mali broj srbijanskih državljana. Oni su izglasali rezoluciju, koju je napisala srpska vlada na Krfu i kojom se prihvaća okupacija Crne Gore proglašenjem pripojenja Crne Gore Srbiji. Podvlačim, da je u tom trenutku postojala redovna crnogorska narodna skupština, koja je po crnogorskom Ustavu jedina, u zajednici s Kraljem, mogla raspolagati sudbinom Crne Gore. Nakon te okupacije nastalo je mučenje Crne Gore, kome nema ravna u istoriji. Popaljeno je na hiljade crnogorskih domova i poubijeno, po podacima beogradske vlade, preko 2000 Crnogoraca, vjernih crnogorstvu i njegovoj državnoj slobodi. Desilo se je i nešto, što istorija nije zabilježila da se desilo za vrijeme 500 godina vladavine turske nad Balkanom. Spaljena je majka sa đecom u svojoj kući u Cucama. Taj zločin izvršili su službeni organi, žandarmerijski major sa 12 žandarma.
Stojeći na zgarištima svojih domova, stojeći skamenjeni pred zločinima u Cucama i drugim bezbrojnim teškim zločinima, mi smo ipak, do zadnjega trenutka, bili gotovi na zajednicu zemalja južnih Slovena, ali samo pod uslovom, da ta zajednica bude tako organizirana, da sve zemlje ostanu slobodne i ravnopravne. Kroz svih prošlih 22 godine taj uslov su jendodušno odbijale sve srpske stranke i svi srpski političari. Time su pokopali misao zajednice zemalja južnih Slovena, i balkanskih zemalja uopšte. Time je nametnuta dužnost svakoj pojedinoj od njih, da se sama brine, kako može i umije, o svojoj sudbini.
U takvoj situaciji sastao se je ovaj Crnogorski Sabor, da se brine o sudbini Crne Gore i da obnovi temelje njene narodne i državne budućnosti.
Crnogorski Sabore,
Prošli svjetski rat završen je Versajskim diktatom. Kao njegova neminovna posljedica nastala je pometnost političkih i moralnih pojmova u prvim godinama nakon rata, koju je prekinuo dolazak na čelo italijanskog naroda genijalnog tvorca i vođe fašizma Benita Musolinija. Kasnije, uzeo je u svoje čvrste ruke vođstvo njemačkog naroda Adolf Hitler identifikujući poglede na Evropu i na nužnost njene reorganizacije sa pogledima Benita Musolinija. Oba Velika Evropljanina nijesu prestajali upozoravati na nužnost stvaranja nove Evrope. Nijesu ih shvatili oni, na čiju su adresu njihove opomene bile upućene. I tako je došlo do današnjeg rata.
Tvorevine Versajskog Diktata srušile su jedna za drugom pobjedonosne armije Sila Osovine. Nestalo je i Jugoslavije, i time je stvorena mogućnost, da bude ispravljena nepravda učinjena Crnoj Gori godine 1918. i da Crna Gora, kao nezavisna država, bude ukopčana u novi evropski sitem koji izgrađuju dva evropska genija savremnika i njihove nepobjedive armije.
Crnogorski Sabore! Politička i kulturna orijentacija pojedinih naroda određena je u najvećem stepenu njihovim geopolitičkim položajem.