Medojević: Zaustavimo režim da bi Crna Gora krenula naprijed

Piše: Nebojša Medojević

Nijesmo svi ćutali!

Autorski tekst iz aprila 2013.

Kriza u zemlji je duboka, strukturna i sistemska. Njeni korijeni su u samim osnovama vlasti i političkog sistema postavljenog da servisira interese nove klase bogataša i tajkuna. Kriza političkog i ekonomskog sistema je snažna i duboka, a uzrokovana je monopolom vlasti.

Već 24 godine vlast je nepromijenjena. Grupa na vlasti posjeduje politički, finansijski i monopol sile. Država i njene institucije su privatizovane i zarobljene a vladajuća partija je srasla sa državom.

Privatizacija i tranzicija vođeni su na netransparentan i stihijski način. Sporne privatizacije, tajni ugovori, rasprodaja državnih monopola, sticanje ogromnog bogatstva u fondovima čiji su vlasnici pojedinci bliskih krugovima vlasti, špekulativno finansijsko tržište koje služi za bogaćenje insajdera, slabe institucije, izgradnja tajkunskog neoliberalnog ekonomskog modela, uz siromašenje najvećeg broja građana, bogaćenje porodičnog i poslovnog okruženja vrha vlasti, kriminalizacija društva, neefikasno sudstvo i političko arbitriranje službi bezbjednosti, njihovo učešće u kršenjima ljudskih prava, obilježili su dosadašnji period tranzicije.

Na tim osnovama izrasta i tranziciona nova klasa, bivših švercera, kriminalaca, političara koji su učestvovali u ratnom huškanju, kršenjima ljudskih prava i sl., i njihovih prijatelja, ortaka, rođaka i kumova, koja po principu poslušnosti i podobnosti zauzimaju i zarobljavaju institucije. Putem brojnih kontrolisanih medija pokušavaju se nametnuti kao društveni uzor i model.

Profesionalni politički i partijski kadrovi upravljaju svim javnim sferama i državnim institucijama, hijerarhijski centralizovana partijska i politička struktura održava se ličnom lojalnošću i servilnošću, bezuslovnom poslušnošću vrhu režima.

Umjesto javnog izbora najboljih kandidata putem konkursa, i redovne kontrole poslovanja, netransparentna partijska kadrovska politika imenovanja van javnosti konkursa, postavljanja i izbora na važnim trukciju ekonomskog sistema, smanjuje i urušava njegove sistemske performanse. Režim je nespreman za unutrašni dijalog, nastavlja samoobmanjivanje i obmanjivanje građana lažnim informacijama, malim, retoričkim i kozmetičkim promjenama.

U cilju očuvanja apsolutne i nekontrolisane vlasti i države u službi tajkuna, promoviše se jedna jedina talibanska istina. Vrh vlasti u državi, javnim obilježavanjem, vrijeđanjem, satanizovanjem i permanentnim, sistemskim progonom svih drugačije mislećih građana, njihovim otpuštanjem sa posla, onemogućavanjem dobijanja zaposlenja, pritiscima privatnika putem poreskih i drugih administrativnih instrumenata, javnim etiketiranjem kao bolesne, neprijatelje države, strane plaćenike, zagovornike mržnje i sl., kao i sudskim progonima medija i neistomišljenika koji ne promovišu takvu “istinu”, već dvije decenije putem nedemokratskih i POKRADENIH izbora, po svaku cijenu čuva vlast.

Političari na vrhu režima javno se ponose svojim prijeteljstvom i susretima sa kriminalcima sa međunarodnih potjernica protiv kojih se vode krivični postupci u više zemalja. Zemlja postaje sigurna kriminalna kuća, pa po obavljanju kriminalih djela u zemljama EU, Hrvatskoj ili Srbiji, kriminalci bježe u Crnu Goru, uživajući punu zaštitu lokalnih službi.

Ekonomski rast se zasnivao na rasprodaji i redistribuciji društvenog bogatstva i imovine. Došlo je do privremenog ekonomskog rasta, porasta potrošnje i životnog standarda, ali i do naknadnog suočavanja sa teškim i dugoročnim posledicama pogrešne politike. Dugoročno održiv ekonomski rast mora biti zasnovan na efikasnosti i produktivnosti, a ne na redistribuciji resursa. Rast crnogorske privrede u poslednjih nekoliko godina nije generisan povećanjem efikasnosti privrede, proizvodnjom, izvozom i nije posledica značajnih investicija u proširenje proizvodnih kapaciteta i povećanje njihove produktivnosti i konkuretnosti . Pogrešna alokacija sredstava od strane novih privatnih tajkunskih kompanija uglavnom u sektore nekretnina, dovela je do nadu vavanja balona cijena i do zarobljavanja ogromnih sredstava u neprof- itabilne i nerentabilne projekte. Kako je najveći dio investicija finansiran iz kredita poslovnih banaka, a tržište nekretnina mrtvo, bez šansi za ozbiljniji oporavak u naredne dvije, tri godine, nelikvidnost se iz realnog sektora vratila u banke i došlo je do zaustavljanja kreditnih aktivnosti.

Privatizovani monopoli u oblasti telekomunikacija i energetike doveli su do povećanja cijena i profit permanetno odlazi iz zemlje. Inostrani vlasnici na upravljačka mjesta dovode svoje kadrove koje astronomski plaćaju, domaću radnu snagu plaćaju neadekvatno i otpuštaju. Jeftina radna snaga, energija i sirovine, pretvaraju zemlju u koloniju sa stalnim umannjenjem nacionalnog dohotka i bogatstva. Izalazak iz krize nije mogucću okviru postojećeg sistema vlasti, jer je struktura i sistem nepromijenjene i apsolutne, personalizovane vlasti takav da onemogućava promjene, želeći i dalje da po svaku cijenu sačuva apsolutnu vlast, nelegalno stečeno bogatstvo i spriječi suočavanje sa odgovornošću za svoja nedjela iz prošlosti.

Zato je pitanje pada ove Vlade, prethodno pitanje, koje je potrebno riješiti, da bi se otpočeo dijalog o postizanju najšireg nacionalnog konsenzusa o strategiji ekonomskog, društvenog i moralnog oporavka zemlje, te očuvanju ustavnog poretka, suverenosti, nezavisnosti, građanskog mira i stabilnosti.

Autor je poslanik Demokratskog fronta i lider Pokreta za promjene.

Pročitajte još:

Damjanović: Kriminal i rusofobija tačke spajanja Porošenka i Đukanovića