Medun

Piše: Perivoje Popović

U davna vremena ona
U vremena pradavna
Više od 500 godina
Prije dolaska Spasitelja
Prije zraka Gospodnjeg eona

Posla Zevs (tada Bog pred bogovima),
Onaj što na visu nad visovima
Na Olimpu prestolovaše
(kao što danas stoluje Vladika na Lovćenu)
Posla Bog Grka Skudaka iz Karijande,
Iz Male Azije, posla ga u krajeve naše.

I dođe Grk umni i svetopismeni.
Lađa ga u Drivast (danas mi kažemo Drač),
U gradsku luku, ostavi ga lađa starostavna,
I zamoli Grk kapetana lađe da ne polovi dalje,
Neka ostne koji dan u ovoj pitomoj luci –
Njegovoj duši, peru i spisateljskoj ruci
Biće ovdje pitanija i lijeka…

Odmori se malo putopisac znaveni onoga staroga vijeka,
(malo misli se danas, malo i jeste svima osim meni)
I riješi da ide dalje, ili ga Bog opomenu)…

Krenu tako lađa, Jadranskim morem krenu
I do Skodera-Skadra grada Grka i ostale Grke doveze
Niko ne bi mogao da odoli ravnici pustoj
I plavoj, kao nebo rijeci plavoj …
Spusti na više dana, spusti lađa jedra i poveze.
Svima se mnogo dopade cijeli grad bijeli
(Kao da su bili preci Mrnjavčevića i Petrovića)
Ali Skudak nemirni san usnije –
Smije li ili ne smije saputnicima da kaže
Ne reče što vidje u snu samo proromori – ne reče ništa,
Sem da nema, nema ovdje mirnoga stanka niti ognjišta.

I opet krene se lađa naroda Grka (ne bješe Francuza tada,
Kao ni sada, ko što ih jedva da ima i sada),
Ali javi se gromolomni Zevs ponovo piscu i mornarima svima:
– Ima tamo u gorama nad gorama, ima stoji i postoji,
Stamena Minerva tamo boravi sa svima, mudra i vječno mlada.
Obiđite plamen-kameno konačište njeno
Sve do Komova planine povrh Medeona grada,
Saznajte da li strada tamo gdje vječniku tome Medun kazuju ime
Ili napreduje u svemu i sa svime, baš sa svime
Po besputima toga slobodarskoga gorja i mramorja …

Ko ne bi poslušao Boga (glas Isusa već se nadvijaše).
Obiđe Grk krajeve neznane, vrletne gore naše
I sagleda sve i reče ovdje može, ovdje zaista može
Slobode tron, čovječnosti i junaštva gnijezdo da bude…

Lude uvjeri, besmrtne Bogove i obične nedostojne Boga ljude.
Zapisa istinu pravu, Markova budućeg grada istinu,
Predosjeti za vijek vjekova svijetlu sudbinu
I blagoslov Bogova drevnih i Spasa i SRETENJA našega se steče:
Zbi se stvarno i bi ono što mudrac svijetli
U sveumna, u vremena davna zapisa i pred istorijom reče.

Podgorica, MEDUN, 2O22.g.