Mesić priznaje učešće u zločinu protiv mira

Odgovor na Mesićevu kolumnu „Entitetska podjela ne može biti budućnost BiH“

Pozivam srpsku javnost da mi pomogne u dilemi, da li je bivši predsjedavajući Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić napisao kolumnu „Entitetska podjela ne može biti budućnost Bosne i Hecegovine“ u Nezavisnim novinama od 5. avgusta 2015. inspirisan razmišljanjem da su Srbi budale, ili je ta kolumna posljedica svojevrsnog priznanja da je učestvovao u najtežem zločinu, zločinu protiv mira (razbijanje Jugoslavije ratom) i zbog toga neka vrsta kajanja (integralan tekst kolumne na kraju ovog odgovora)

Ne vjerujem u Darvinovu teoriju evolucije, da je čovjek nastao od majmuna, a još manje da od čovjeka „ispadne“ majmun, mada ima pokušaja…

U suštini, složio bih se sa mnogim stvarima koje je Stjepan Mesić napisao u kolumni, pod uslovom da ju je iznio u javnost 1990. godine kada je bio predsjedavajući Predsjedništva SFRJ, i da je umjesto male Jugoslavije, tj. BiH navodio veliku Jugoslaviju, koju je svojevremeno i predstavljao.

Od sklapanja sporazuma u Dejtonu, izvinjavam se, od  Ustava SFRJ iz 1974. prošlo je više od dva desetljeća (zamišljena kolumna iz 1990.) „Krajnje je vrijeme da se postavi pitanje što i kako dalje? Jer, da se dalje mora, da  se drugačije mora, to je nesporno.„

Ustav iz 1974. postavio je  Srbiju u  podređen politički, a samim tim i svaki drugi položaj. Predstavnici autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova i Metohije u Saveznoj skupštini SFRJ o suštinskim zakonima izjašnjavali su se drugačije od predstavnika SR Srbije, što je gotovo uvijek bilo na štetu SR Srbije, a u korist, prije svega, SR Hrvatske i  SR Slovenije.

Sa takvom prednošću Hravatska i Slovenija napredovale su politički, ekonomski i izgrađivale svoj samostalni identitet, dok je Srbija i pored svog velikog prirodnog bogatstva za njima zaostajala, pa čak gubila i svoj istorijski identitet.

Neko bi rekao, pa ko je Srbima kriv što nisu pametni.  Kada je pamet pokazao Slobodan Milošević, predsjednik SR Srbije, i to tako  što je autonomne pokrajine priveo „poznanju prava“ i Srbiju učinio ravnopravnom sa ostalim republikama SFRJ, došlo je do najvećeg zločina, zločina protiv mira, i to tako što su, prije svega, Slovenija i Hrvatska ratom razbile SFRJ, koja je bila članica i osnivač UN-a, najveće svjetske organizacije.

Poslije toga i Alija Izetbegović rečenicom da će žrtvovati mir za nezavisnu BiH odveo je i ovu republiku bivše Jugoslavije u rat.

„Ponavljam – da temelj odnosa u SFRJ, izvinjavam se, BiH bude ravnopravnost njezinih građana, bez obzira na to koje su nacije ili vjere. Dakle, građansko društvo je izlaz iz krize i jedini put prema doista suverenoj i neovisnoj SFRJ, izvinjavam se, BiH. Da bi se to ostvarilo potrebno je promijeniti izborni sistem tako da on bude zasnovan na načelu: jedan čovjek – jedan glas.„

Ako je gospodin Mesić pišući kolumnu mislio na SFRJ, a pisao o BiH, onda razumijem njegovu naknadnu pamet i priznanje da je učestvovao u najtežem zločinu, što potvrđuje i njegova čuvena rečenica:

„Ja sam svoj zadatak izvršio, Jugoslavije više nema“ i njegovo svojevrsno kajanje. Ali, ako nije to tako, ako je kolumnu  Entitetska podjela ne može biti budućnost BiH pisao a ne misleći na vrijeme devedesetih, onda je to uvreda za zdrav razum.

On na taj način Srbe doživljava kao budalaste, jer misli da će oni tek tako odustati od Republike Srpske, što proizilazi iz naslova njegove  kolumne. Možda gospodin Mesić u kolumni sugeriše da se Republika Srpska može izdvojiti iz BiH, i onda neka takva BiH, bez entiteta ima budućnost, jer je Mesić u svom političkom životu toliko puta bio nepredvidiv.

Ovom prilikom neću se baviti njegovom rečenicom o agresoru, genocidu i etničkom čišćenju, jer je podsvijest čudo. Sadašnja  nezavisna država Hrvatska je završila proces koji je počeo poodavno, jedno trećinu zaklati, jednu trećinu protjerati a jedno trećinu pokatoličiti. U Hrvatskoj danas skoro da nema Srba, a bili su u njoj državotvoran narod. Sada se i u njoj može koristiti demokratski princip  jedan čovjek – jedan glas.

Autor: Dane Čanković, predsednik Srpskog narodnog pokreta „Izbor je naš“