Metafizika milicije

Piše: Sibin

Dr Veljović Veselin, zvanični direktor pandura, poručio da neke kriminalne grupe koje su bitisale u društvu, pohvatane su i privedene zakonu koji pohvalno bitiše.

Ups, Veljović, u eliptičnoj retorici, otkriva se – iako u civilu – kao okoreli hajdegerovac. Možda, e pa sad, temelj zakona – „zaziva u metafizičkoj, udaljenoj treperavosti.“

Imamo, vaistinu, poslanike p(j)esnike & pripovjedače, čak i ponekog romansijera, zašto onda ne bismo imali i – ministre metafizičare?

Mjesečaste metaforičare koji, iako po prirodi dibidus policijski naštelovani, to ih nimalo ne smeta da se priklanjaju Hajdegeru iz poznog doba kad se ovaj poziva na Helderina. Mišljenje koje je prožeto pjevanjem, itd.

Ima nečeg mističkog u Veljović Veselinu kao takvom, što svaki put bljesne kad ovaj prozbori na račun rada nepravde, pojave protiv koje bezinteresno ustaje i dela, izrastajući cijelom visinom u volji za pravdom.

To mi govori – ne bez razloga – da veseli Veselin, naizust zna Veselu nauku, Ničea, posebno se osvrćući na mjesto kad ovaj filolog sa čekićem govori o „fantomskoj policiji“ kojom će se buduća Evropa opasati. – (Evo, svjedoci smo da plesač i Zaratrustrin poklonik, pogodi u metu: policija i nesreće, dva lika današnje Evrope!)

Zato Veljović kao odrećeno bivstvo bivstvuje uvijek već prema i ka nepogrešivom zakonu, težeći da mu slijepo i gluvo, neupitno, služi u ime većeg, doduše, zakrivenog, transcedentalnog prava na pravdu. Pa eto, biće da na nebu osim angela ima mjesta i za pandure.

Tim prije, Crna nam se Gora i po Veljoviću nesvodivo razlikuje, budući da regionalni panduri nemaju pojma šta je to inteligibilno u Veselinovoj izjavi kojoj sažima, zar ne, najbolji dio hajdegerijanstva…

Možda je Veljović na tragu bivšeg ministra policije, Gorana, uvidio da u represiji ima odjeka romantizma…

To, ipak, ne pitajte mene, već osluškujte zov u kojem se mišljenje prepliće sa pjevanjem, kako je već savjetovao Martin H.

Pročitajte još:

I tebe se ovo tiče, malo Srpče