Mikrokozma XXIII: Ograničenja poezije nalaze se u onome ko je stvara
1 min readU organizaciji Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, u Knjižari Matice srpske, juče su se u okviru pjesničke tribine Mikrokozma, posvećenoj mlađoj generaciji književnih stvaralaca, predstavili pjesnici Janko Jelić i Miljan Nikolić. Sa njima je o problemskim pitanjima odnosa prema književnoj i jezičkoj tradiciji, literarnoj perspektivi, ideološkim i hijerarijskim preprekama, otklonu od vladajuće književne prakse, razgovarala urednica tribine Mikrokozma Milica Kralj.
Pjesnik Janko Jelić kazao je, govoreći o formalnim problemima sa kojima se srijeću mladi i neafirmisani književnici u Crnoj Gori, da tek nakon završetka književnog djela, kada se obično smatra da je glavni posao završen, nastupaju neočekivani problemi.
„Neko bi rekao da formalni problemi nijesu nešto što bitno utiče na stvaralaštvo i da je najbitnije da pisac piše dovoljno dobro i da će njegovo djelo naći put da pređe preko formalnih problema. Međutim, glavna prepreka jeste u tome što mladi pisac, upravo zbog pomenutih problema, uopšte ne može ni da se pojavi na javnoj sceni, ni da bude predstavljen ni publici ni kritici, a samim tim, ostavljen sam sebi, ni on sam ne može znati koliko je valjano ono što radi“, rekao je Jelić.
Jelić je kazao da je većina izdavača prihvatila komercijalni princip brze zarade, pa se mladi pisci nalaze u neravnopravnom položaju.
„Kako je danas sve, pa i književnost, postalo dio velikog tržišta, mladi pisac se nalazi u jednom položaju neravnopravne konkurencije. Jer knjige se danas ne čitaju po predlogu učenih ljudi i ozbiljne kritike, već najčešće po reklami koja ih prati. Neke knjige se prodaju po imenu samog autora i po njegovoj popularnosti, bilo da taj dolazi iz svijeta knjige ili iz svijeta popularne kulture, ili nekulture. Neke druge knjige su čitane po tome što ih pišu pisci iza kojih stoji neka moćna politička ili medijska organizacija. Takve knjige su popularne zbog indirektnog, ili čak direktnog, propagiranja neke ideologije“, istakao je Jelić.
Prema njegovim riječima, drugi formalni problem je u tome što u našem društvu postoje kriterijumi koje u svemu, pa i književnosti, određuje politika ili ideologija.
„To dvoje je kod nas uglavnom isto. Po tim kriterijumima neki mladi pisci su jednostavno neprihvatljivi i ako žele da budu prihvaćeni moraju da se mijenjaju. Doduše, takav odnos nije od juče“, rekao je Jelić.
On je kazao da danas postoji mišljenje kako pisac ne treba da se bavi politikom, te da politika kvari književnost.
„To je tačno samo kad pisac piše u korist politike i njene propagande. Onda on i nije pisac nego opsjenar i manipulator. U svim ostalim situacijama piscu je dozvoljeno da se njome bavi i opet od njega zavisi da li će od toga napraviti umjetnost“, zaključio je Jelić.
Pjesnik Miljan Nikolić iznio je svoje viđenje poezije i njene uloge u društvu.
On je kazao da poezija danas nema određenu ulogu u društvenom životu, dodavši da poezija postoji i bez ulančavanja „s drugim tvorevinama korisnog građanstva“, u čemu je, kako tvrdi, njena snaga i posebnost.
„Poezija ne mora da služi nekome i nečemu, što ne znači da je ona dovoljna sama sebi, da tako ostvari prisustvo pred djelima pjesnika ranijih epoha. Problem je u pojmu služiti, a ne njenom odnosu prema čitaocu, ili institucijama društva u kome se ostvaruje. Poezija nije igračka da se poklanja na državni praznik i nije sapun da se njom trljaju zaprljani djelovi organizma naroda. Poezija je civilizovana, emancipovana, zvijer u kavezu jezika kojim pjesnik govori“, rekao je Nikolić.
Nikolić je kazao da se ograničenja poezije nalaze u onome ko je stvara, ili to pokušava.
„Sve što nas priječi da se slobodno izrazimo, može nas podstaći da to uradimo na manje konvencionalan način – samo oni koji jesu pjesnici uslijed takvog pritiska sredine, iz svoje nemoći i ćutila, nalaze izlaz kroz poeziju. Danas ovdje, na Balkanu, nismo osvojili prostor slobode govora, tako ni poezija nije otvorena prema istinskim pitanjima prava i slobode“, zaključio je Nikolić.