Milačić: Anatomija jednog spina

Informacija koju je Pobjeda objavila da sam kao izvršni direktor Pokreta za neutralnost odbio poziv Nove srpske demokratije da učestvujem u organizovanju anti-NATO protesta nakon što Andrija Mandić nije prihvatio moj zahtjev da mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije aktivno ne učestvuje na protestnom skupu, čisti je spin i podmetačina, što je svojstveno Đuranovićevoj Pobjedi, navodi se u reagovanju Marka Milačića.

Kako objašnjava, legitimni zahtjev njihove građanske organizacije, koja se zalaže za neutralnost (jedan od njih sedam), da na skupu od učešća budu izuzeta vjerska lica bez obzira o kojoj se konfesiji radi, Pobjeda je pretvorila u spin.

Reagovanje Milačića:

Vrijeme je da rezimiramo jučerašnji dan, razobličimo jedan spin i poželimo uspješne nove propagandne poduhvate Bebi Popoviću i Drašku Đuranoviću, riječju: Milu.

Dakle, Pobjeda je, i sa naslovne strane, lansirala svoje „saznanje“: „Milačić nije htio Amfilohija na anti NATO protestu“. Nadnaslov: „Trvenja unutar proruskog bloka, uoči subotnjeg skupa protiv NATO…“ To su, razumije se, po (ne)pisanoj direktivi prenijeli portali bliski režimu.

Pobjeda dakle ekskluzivno saznaje: ja, ispred Pokreta za neutralnost Crne Gore, odbio sam učešće na skupu, jer Andrija Mandić nije prihvatio moj zahtjev da mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije aktivno ne učestvuje na tom događaju. To je, zaključuje Pobjeda, znak da su „dodatno produbljene podjele unutar takozvanog proruskog bloka. Jer Pokret za neutralnost se formalno zalaže za vojnu neutralnost Crne Gore, ali suštinski štiti geostrateške intrese Rusije…“ Pobjeda se poziva na pismo koje je „Milačić uputio Mandiću, a u koje je Pobjeda imala uvid“.

Prvo, to „pismo“ u koje je Pobjeda (u duhu ekskluzivnosti) imala uvid, poslali smo juče svim medijima, pa su ga, takođe juče, objavili i svi značajniji portali. Dan kasnije, evo vidimo, „Pobjeda“ se hvali, kako je u njega imala uvid. Nema što: uhvaćeni smo!

Drugo, (a, zapravo, prvo): riječ je o klasičnom spinu i podmetačini, svojstveno Đuranovićevoj Pobjedi. Legitimni zahtjev naše građanske organizacije, koja se zalaže za neutralnost (jedan od njih sedam), da na skupu od učešća budu izuzeta vjerska lica bez obzira o kojoj se konfesiji radi, Pobjeda je pretvorila u spin.

I više od spina, u klasičnu laž: niko nije spominjao mitropolita Amfilohija, niti bilo koje drugo vjersko lice. Pokret je ovim zahtjevom samo naznačio jedan od postulata naše organizacije od samog početka, naše opšte načelo, ništa lično, ništa personalno: sekularnost. Smatrajući da je izuzetno važno da se priča o neutralnosti izmjesti iz miljea bilo koje konfesije. Ili nacije. Ili partije.

Treće, ne znam da li postoji proruski blok, ali i ako postoji, Pokret za neutralnost u njemu učestvuje isto koliko i u proskanidinavskom, prourugvajskom ili projapanskom.

Četvrto, Pokret za neutralnost se zalaganjem za neutralnost Crne Gore ne zalaže za geostrateške intrese Rusije, kao što tvrdi Pobjeda, niti Kine, niti Čilea, niti Mozambika, već za geostrateške intrese – Crne Gore.

Peto i poslednje, jasni su motivi Pobjede: da jedno prolazno pitanje organizacije jednog skupa (ni prvog, ni poslednjeg; ne možemo svi organizovati i učestvovati u organizaciji svih anti NATO i drugih skupova; ne možemo se uvjek usaglasiti oko svega; da možemo svi bi bili isti) iskoristi za stvaranje fame o nekom navodnom propadanju nečega, o produbljivanju nekih navodnih podjela u nečemu što i ne postoji.

Pobjeda, ali i druge sluge režima, treba da znaju: anti NATO koalicija odavno postoji. To su građani Crne Gore.

To je ona vatrena kugla o kojoj sam pričao, koja je poletjela od Lovćena, pa preko Orlovog krša i zapalila NATO zastavu.

Biće ih sve više.

Svuda.