Milatović: Dok režim skrnavi vjeru i obespravljuje vjernike, litije oživljavaju zarobljeni demokratski potencijal cijelog društva

Komentarišući u Internet litiji ugrožavanje ljudskih prava i sloboda vjernika u Crnoj Gori pravnik Mićun Milatović kaže da u izvjesnim situacijama država ima pravo da derogira ili ograniči određena ljudska prava, kao u situacijama ratne opasnosti ili prirodne nepogode i katastorofe, ali čak ni tada se ne mogu uskratiti neka elementarna prava i slobode.

To se ogleda i u činjenici da međunarodni akt Ujedinjenih nacija o građanskim i političkim pravima među neprikosnovenim pravima ubraja pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovjesti. Taj akt dozvoljava državi da fakultativno ograniči određena prava i slobode u manje ekstremnim situacijama pri čemu takva intervencija države mora da zadovoljava određene kriterijume, to jest, mora biti u skladu sa zakonom, mora biti legitimna i opravdana.

„Kada imamo ovo u vidu a uzmemo u obzir situaciju u Crnoj Gori i uopšte primjere mjera u suzbijanju širenja koronavirusa vidimo da imamo na djelu eklatantno kršenje prava na slobodu vjeroispovjesti koje je povezano sa diskriminacijom pravoslavnih vjernika od strane države. Kao prvo vidimo da takva intervencija od strane države nije bila obuhvaćena ni jednom mjerom što znači da je bila nezakonita jer nigdje nije bila zabranjena individualna posjeta građana hramovima niti je bila naložena mjera zatvaranja samih hramova. Koliko je ambivalentan odnos države prema praktikovanju slobode vjeroispovjesti vidimo i na dan uoči Vaskrsa kada je Nacionalno koordinaciono tijelo popustilo zabranu napuštanja objekta stanovanja i produžilo rad trgovinskim objektima kako bi izašli u susret građanima da nabave neophodne potrepštine i vjerovatno pripreme prazničnu trpezu. Od strane države, istog toga dana građanima koji su htjeli uz poštovanje svih propisanih mjera da posjete hramove, to je uskraćeno i vršen je svojevrsni pritisak na sveštena lica da zatvore hramove. Iz priloženog se vidi da je država dozvolila praktikovanje slobode vjeroispovjesti ali iz nekog necrkvenog ugla, konzumeričko-merkatonog shvatanja vjere, gdje nam je dozvoljeno da kroz neki potrošački ritual u supermarketu kao u hramu, proslavimo Vaskrs na način što ćemo pripremiti bogatu prazničnu trpezu dok je suštinski aspekt vjere bio onemogućen. Prosto rečeno napravljena je diskriminacija prema pravoslavnima koji svoje vjersko uvjerenje praktikuju odlaskom u Crkvu. Ono što se nadam je to da će ovo dobiti svoj pravosudni epilog kako bi se u budućnosti slične situacije spriječile“.

Kada je u pitanju društvena reakcija na gorepomenute primjere diskriminacije vjerskih prava i sloboda pravnik Milatović ističe da se one ogledaju u faktoru koji je decenijama zastupljen u Crnoj Gori u vidu „represivne tolerancije“ a to je onaj ambijent u kome se sa pozicije institucionalne moći kontinuirano dovodi u pitanje pravni legitimitet Srpske pravoslave Crkve, i njen etički kredibilitet, dok se njenom sveštenstvu i vjernicima poriče građanski identitet.

„Da pokušam to da pojednostavim, to su situacije u kojima vas neko kontinuirano podsjeća da treba da budete zadovoljni što vam se dopušta i da postojite, jer kao to ne zaslužujete, a onda sve dalje što tražite od toga se svodi kao da tražite „hljeba preko pogače“. Kreiranje takvog ambijenta vidim kako u zloupotrebama vlasti tako više i u različitim oblicima djelovanja NVO sektora, nezavisnih intelektualaca i onih medija koji apologetski konveniraju takvim tendencijama vlasti ili samim svojim nečinjenjem i indiferentnošću učvršćuju ovu praksu. Ovakvih slučajeva ima u izobilju ali je možda najmarkantniji vezan za proces donošenja nacrta zakona o slobodi vjeroispovjesti kada država isključuje učešće Crkve u kreiranju istog što je neshvatljivo iz prostog razloga što SPC okuplja najdominantniju vjersku zajednicu u Crnoj Gori. Najgore od svega je to što ovo nije našlo odjeka u sektoru nevladinih organizacija koje se bave razvojem demokratije kod nas“ ističe Milatović.

Komentarišući privođenja građana zbog ličnih tekstova na društvenim platformama Mićun Milatović naglašava da selektivna pravda predstavlja dio gorepomenute „represivne tolerancije“ i anticrkvena haranga polako postaje drugo ime za uređivačku politiku pojedinih medija koji neskriveno predstavljaju punktove režimske propagande. 

„Ali kada anticrkvena i anticivilizacijska propaganda jednog dijela medijskog esnafa ne nailazi da osudu civilnog sektora koji bi trebalo da se bavi promocijom civilizacijskih vrijednosti teško možete očekivati da represivni aparat države samoinicijativno sankcioniše jedno takvo ponašanje, a sa druge strane primjetno je da se procesuiranjem građana zbog objava na društvenim mrežama pokušava na mala vrata uvesti svojevrsna cenzura, odnosno delikt mišljenja i to onog mišljenja koje isključivo negativno tretira režimske aktivnosti što stvara ozbiljan presedan koji, bojim se, trajno destabilizuje slobodu izražavanja.“

Osvrćući se na litije kao izraz demokratskog kapitala za ovu državu Milatović smatra da sa ove distance ta konstatacija izgleda potvrđena i kako vrijeme bude odmicalo ona će svakako sve više dobijati na potvrdi:

„Prosto rečeno ako ste imali najmasovnije proteste u istoriji Crne Gore koji su okupljali građane različitih ideoloških pa čak i vjerskih uvjerenja i ako imamo u vidu da je cilj tih protesta zaštita ustavnih principa i borba protiv diskriminacije vidite da je Crkva kroz litije emancipovala jedan zarobljeni demokratski potencijal kako to niko prije nije učinio. Zapravo nismo ni znali da postoji jedan takav demokratski potencijal kod naših građana dok se nisu desile protesne litije, a da bi taj kapital postao okosnica nekog demokratskog prospeiteta mislim da je neophodno da svi akteri društvenog i političkog života prilože svoje „dvije lepte“ i da se na neki način uključe u tu vrstu aktivnosti. Ono što me kao pravoslavnog vjernika raduje jeste to što je Crkva uspjela da ni najmanje ne kompromituje ono što je njena Jevanđelska misija i smatram da je u tom dijelu razbijen jedan ideološki monopol koji je postojao u Crnoj Gori a koji sebi daje za pravo da uskraćuje ili dodjeljuje licence za građansko djelovanje po nekom svom nahođenju ili izvoru srodnosti što bi se reklo.“ kazao je na kraju gostovanja u Internet litiji pravnik Mićun Milatović.

Izvor: Mitropolija