Milić: Crnjanski se javio sa lirikom kakvu do tada srpska poezija nije poznavala

Sinoć je u Knjižari Matice srpske održana dvadeset deveta tribina Mikrokozma, pod naslovom „U sazvežđu Crnjanskog“, povodom 120 godišnjice od rođenja Miloša Crnjanskog.

O neuporedivom značaju djela Crnjanskog, o jednom od najvećih srpskih liričara i prozaista, o opusu koji sam po sebi čini književno sazvježđe, govorili su istaknuti srpski književnici Todor Živaljević Velički i Slobodan Milić, kao i pjesnikinja Milica Kralj.

Milica Kralj, moderator večeri, istakla je da se ove godine ne obilježava samo godišnjica rođenja Miloša Crnjanskog.

„Ove godine se navršava i 80 godina od rođenja „Princa srpskih pjesnika“ Branka Miljkovića, zatim 100 godina od rođenja pjesnika Momčila Nastasijevića, kao i 103 godine od smrti vojvode i etičara Marka Miljanova“, kazala je ona.

Ona je kazala da život i djelo „neobičnog i jedinstvenog Crnjanskog“, predstavljaju put samotne jedinke, pritisnute istorijom koja se ostvaruje u neprestanom sukobu.

„Miloš Crnjanski, sentimentalan i gorak i zato elegičan, slavjanoserbski mek i lelujav i zato proziran, sugestivan i uzdrhtao i zato emotivan, on je pjevao čistotu neposredne čulnosti, daleke veze nemoći što vezuju svijet i ljude, bliskost rane smrti, slatkoga Branka i Stražilova“, kazala je Milica Kralj, dodavši da „nije bio savjest svoga vremena, ni njegov moral, ni putokaz“.

„Bio je velika, lijepa i daleka čežnja. Pisao je svoj pjensički dnevnik i fluidnu seobu ljubavi, strasti veza. Nisu se slučajno magistrale njegove proze i nazvale tako: Dnevnik o Čarnojeviću i Seobe“, naglasila je ona.

Nakon Milice Kralj, prisutnima se obratio književnik Slobodan Milić.

On je kazao da se biografija Crnjanskog poklapa sa životima, ljubavima, seobama i ratovanjima literarnih junaka u njegovim djelima.

„Mada je on bio kategoričan da između njega i likova u djelu nema nikakve sličnosti“, kazao je Milić.

Govoreći periodu Prvog svjetskog rata, Milić je istakao da je Crnjanski „sa puškom i bajonetom na gotovs“, smišljao pjesme i pravio planove za svoje knjige.

„Miloš, naš budući pjesnik, je mnoge noći proveo po kiši, snijegu, blatu i otuđeni po rovovima od Banata do Galicije, sa puškom i bajonetom na gotovs, čekajući neprijatelja – austrougarsku vojsku. Takva mu je bila sudbina, smišljajući pjesme i praveći planove za svoje knjige. Bez stradanja nema poezije, bar one vrhunske“, rekao je on.

Milić je naglasio da se Crnjanski nakon Velikog rata predstavio lirikom kakvu do tada srpska poezija nije poznavala.

„1918. godine dočekaće svoju slobodu, a prije svega slobodu svog naroda. I on tada počinje da pjeva istinu o svom vremenu i srpskom narodu. Javljaju se pjesme slobodne, nove i oslobođene od laži. Na kraju njegovih ratovanja i ratova svoga naroda, u gluvom dobu od eha eksplozija javlja se Miloš Crnjanski sa svojom lirikom kakvu do tada srpska poezija nije poznavala“, zaključio je Milić.

Književnik Todor Živaljević Velički kazao je da je ekspresionistički talas iznio i Crnjanskog.

„Sumatreizam nije ništa drugo nego ekspresija. Ekspresija ratnih užasa. Sumatra je težnja ka nekim neviđenim prostorima sreće. Prostor Sumatre je izraz duhovne potrebe Crnjanskog da pronađe zemlju svojih snova. Sve su to priče traganja za srećom, koja nije neki opšti pojam nego duhovna potreba i potraga“, kazao je Živaljević.

On je istakao da je Crnjanski  živio iz jednog daha, bez predaha.

„Crnjanski je u svim svojim romanima isti, taj čovjek je živio iz jednog daha, bez prekida. Zarezi su nejasni, nevidljivi, kao da jedna riječ guta drugu. Život je pozornica na kojoj svi igraju svoje uloge i svi siđu sa nje da bi otišli ko zna gdje“, kazao je on.