Milo će pustiti sve iz DPS-a “niz vodu” samo da sebe sačuva!

“Sve treba pohapsiti u Crnoj Gori, do posljednjeg člana DPS, posebno one najbliže Milu. Oni su najkrivlji…sve“! Plan je prost, vidljiv svima, svima osim prijateljima, koji ne vide jer – ne vjeruju.

Građani, posebno „obožavaoci“ svog nezamjenjivog predsjednika privatne partije, treba da igraju „budale“. „To moramo da budemo da i nas ne bi uhapsili“, govori se po mjesnim odborima u susret izborima u Nikšiću. I drugo, ako ovi mučeni podanici budu „budale“ kada dođu da ih ipak privedu ili uhapse, onda se moraju praviti da su i „lude“, ali ne one dvorske, da izigravaju krivce (a svako je za njih nešto kriv) i da slučajno Mila ne pomenu. On je jedini nevin, neviniji od tek rođene bebe.

On je „Adam“ okružen prevrtljivim „Evama“ u rajskom dvoru iz koga jedino njega niko službeno ne krivi ni za šta, dok sudu svoga dželata izručuje svoje „potomstvo“.

Eto, recimo, Petar Ivanović i jeste ponešto kriv za mahinacije sa sredstvima Abu Dabi fonda, ali to svi znaju. Kao da je taj kredit mogao da bude realizovan bez Mila, i kao da baš Milo nije odlučio da to bude upravo posredstvom banke njegovog brata, u kojoj je i sam akcionar, a ne uz posredovanje neke druge banke.

Ili, na primjer, najavljuje se kako će Branimira Gvozdenovića, navodno, uhapsiti zbog garancija Kombinatu aluminijuma Podgorica (KAP), iako baš svi znaju da je čitav posao oko KAP vodio lično Milo. Prvo sa svojim kumom, Draganom Brkovićem, a onda sa svojim prijateljem sa krstarenja, Olegom Deripaskom, i konačno sa svojim „Nikšićaninom“ danas.

U međuvremenu, prijete Mecu Nuhodžiću za funkcionalnu odgovornost. Tarzanov slučaj je bio u fijokama Veljovićeve policije. Simović je odavno „precrtan“. Migo Stijepović je procesuiran zato što je Milu donosio novac. Duško Marković je odbačen zbog „Milovog zakona“, uz kompromitaciju podacima iz dosijea o njegovim vezama sa tzv. mojkovačkim klanom.

Jelušića, direktora JP „Morsko dobro“ i predsjednika DPS Budve, hapse na Milove oči, baš kao prije toga Nrekića, predsjednika opštine Ulcinj iz DPS, ili Tičića, Milovog sekretara Savjeta za privatizaciju. I tako redom. Svi su sumnjivi, krivi, osuđeni, osim Mila.

A Milo ih je sam birao, lično usmjeravao kao „specijalce“ za njegove lične zadatke, te od njih tražio da urade ono zašto su danas, navodno, krivi. On je čist, a svi drugi prljavi, obilježeni slikama lisica na svojim rukama. Cijeli DPS je kriv, samo je on nevin. On, koji je bio jedini predsjednik, vođa, „kralj“. A njegovi „dvorski podanici“? Ako je njihova krivica u podaništvu, njegova je u apsolutnoj vladavini.

Na kraju, sami zaključite ko je više kriv. Da li onaj koji služi, ili onaj koji gospodari? Onaj dolje, ili onaj na vrhu? Iskren i zdravorazumski odgovor na ova prosta pitanja omogućiće nam da shvatimo da Milo i dalje hapsi svoje da bi sačuvao ličnu slobodu.

Hapsi i hapsiće sve dok bude njega i njegovog tužioca, privodiće onoliko koliko je potrebno da on ostane „nevin“ i „čist. Svi za Mila, Milo ni za koga. Samo za sebe i familiju. Zato je DPS žrtva predsjednika. Članovi to osjećaju ali ćute. Strah je još uvijek jači od istine. Ne zadugo.

(Borba)