Milov režim jedini “napredak“ postigao u broju ubistava

Posljednju izjavu novoizabranog predsjednika Mila Đukanovića, kako ne misli da treba stojati, klečati i moliti da se otvore vrata EU, u opoziciji vide kao zatezanje odnosa sa Evropskom unijom i okretanje Rusiji, dok u nevladinom sektoru smatraju da nije došlo do promjene evropskog kursa u njegovoj politici.

Saglasni su da obračun sa kriminalom ostaje i dalje veliki izazov za Crnu Goru.
Funkcioner Ujedinjene Crne Gore Dušan Slijepčević kazao je za “Slobodu” da je u politici DPS-a i njihovog lidera Đukanovića promjena političkih kurseva i ideologija uvijek na stolu i ima svoju cijenu.

Lider DPS-a je sa otvaranja 2BS foruma u Budvi poručio i da Crna Gora nije država koja inferiorno gleda na partnerstvo sa Evropskom unijom.

– Đukanović svjesno zateže odnose sa svima, ne samo sa EU zemljama. Vjerovatno svjestan toga da gubi podršku prozapadnih činilaca, pokušava da simulira povratak ruskom kursu i Istoku. Na ovaj način šalje poruku EU da je ovo ipak njegova privatna država, na žalost nas građana. Od ulaska Crne Gore u NATO, preko priznanja lažne države Kosovo, Đukanović je kroz ovih 30 godina na političkoj sceni trgovao za sebe i najbliže ogromna bogatstva. I slobodu. Posljednja izjava da neće stajati, moliti i klečati je traženje pomoći, jer je svjestan svog pada na svim narednim izborima. A nakon pada je svjestan i potezanja pitanja odgovornosti, smatra Slijepčević.

Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa Stevo Muk, međutim, u ovakvim Đukanovićevim izjavama ne vidi promjenu dosadašnje politike i spoljnopolitičkih ciljeva.

– Ta njegova izjava je data u kontekstu više sličnih izjava koje su se mogle čuti iz EU o potrebi da se radi na dva kolosjeka. Jednom koji podrazumijeva reforme u EU, odnosno same strukture EU, i drugom, koji podrazumijeva proširenje odnosno integraciju regiona, navodi on u izjavi za “Slobodu”.

Slijepčević ističe da neke stvari posebno vezane za pregovore ostaju van kontrole Đukanovića.

– Očigledno Crna Gora nije sposobna trenutnim kapacitetima da zatvori poglavlja vezana za korupciju i kriminal, ali i poglavlja koja nisu ovoliko medijski praćena i ispričana, već se bave održivim planovima za unapređenje života u Crnoj Gori. Đukanović možda opstruira reforme u pravosuđu i borbi sa korupcijom i kriminalom, ali molećivi govori upućeni baš njima, koje opstruira, predstavljaju njegov strah od suštinskog zatvaranja ovih poglavlja, kazao je on.

Dodaje da se Crna Gora može „pohvaliti“ time da je postala zemlja u kojoj je najnormalnija stvar da nekog likvidiraju na javnom mjestu.

–  Postalo je potpuno normalno za djecu da čuju pucanj i samo nastave da hodaju. Posebno možemo da istaknemo broj nerasvijetljenih ubistava. Ne smijemo zaboraviti, a moramo „pohvaliti“, korumpirane rukovodioce i namještene tendere, navodi Slijepčević.

Po njegovom mišljenju, jedini način da Crna Gora uradi nešto povodom borbe sa kriminalom je da režim Đukanovića ode u prošlost, “jer sprega vlasti i kriminala ne dozvoljava bilo kakve pomake u tom pravcu”.

Mafijaški obračuni samo vrh ledenog brijega

Kada je u pitanju zatvaranje poglavlja 23 koje tretira korupciju i kriminal, Muk ocjenjuje da Đukanoviću odgovara borba protiv kriminala samo ukoliko će njegovo okruženje ostati van domašaja te borbe.

– U tome je njegov ključni interes i zasada mu ide prilično dobro, jer kontroliše policiju i tužilaštvo, ističe on.

Za šest godina, koliko već traje pregovarački proces, Crna Gora je, po njegovim riječima, uradila vrlo malo u oblastima koje tretira poglavlje 23, te da su mafijaški obračuni samo vidljivi vrh ledenog brijega organizovanog kriminala koji se razvija već decenijama.

– Crna Gora je napredovala vrlo malo, osim u slučajevima gdje je bila pritisnuta obavezama međunarodne saradnje sa policijama drugih zemalja članica EU. Proaktivno nije uradila gotovo ništa, zaključuje Muk.