Milova tri musketara

Piše: Pokret za Pljevlja

Pljevljaci, svih vjera i nacija, ali ponajviše Srbi, već danima uzalud čekaju, da im se bar neko iz Organizovane kriminalne grupe, koja se decenijama legitimisala kao Vlada Crne Gore (čitaj režim Mila Đukanovića), izvini što su oklevetani kao ,,leglo velikosrpskog nacionalizma i šovinizma,čiji je duhovnik mitropolit Amfilohije“. Ako se nakon istorijske pobjede opozicije na parlamentarnim izborima 30.avgusta 2020.godine dogode polomljena stakla na zgradi Islamske zajednice, uz poruku ,,Polećela crna ptica, Pljevlja biće Srebrenica“, još ako ste ljubitelj Mila i njegovog djela, nije teško zaključiti da iza toga stoje ,,ostrašćeni pojedinci ili manje grupe fašističkog uma.“ Uostalom, bila je to samo poslednja epizoda u režimskom serijalu o zločestim Pljevljacima (čitaj srbočetnicima).

Međutim, svakom zdravomislećem čovjeku, bilo je i tada jasno, da je čitava ujdurma djelo gubitnika na izborima, u izvedbi Đukanovićeve tajne policije. Najčešća rečenica koju smo ponavljali u našim saopštenjima tokom tridesetogodišnje DPS diktature, bila je: ,,U Crnoj Gori je najteže dokazati ono što svi znaju.“ Uostalom, to i jeste odlika diktatorskih i kriminogenih režima, jer su svi mehanizmi, od policije, preko sudstva, do tužilaštva, koji bi trebalo da se bore protiv organizovanog kriminala, bili prožeti pipcima mafije.

Na sreću Crna Gora je oslobođena 30.avgusta 2020.godine, ponajviše zahvaljujući litijama i mitropolitu Amfilohiju. Pojavio se Europol i objelodanjena je prepiska sa Skaj aplikacije, između pojedinaca iz bezbjednosnog sektora i kavačkog klana, koja je na svijetlo dana izbacila svu trulež i tragediju Crne Gore.

Logično je da će mnogi iz DPS-a i satelita reći kako nisu imali pojma o tome, i kako su i sami iznenađeni. Ali tri Milova musketara, koji su morali znati, ili slutiti ,,ko kosi, a ko vodu nosi“ i dalje ćute, a vakat je da progovore. Na to ih obavezuje i činjenica da su rođeni Pljevljaci.

Prvi je Dejan Peruničić, u to vrijeme šef Službe bezbjednosti, jer je po prirodi posla (,,Ozna sve dozna“) morao znati ko raspiruje mržnju i podjele u Pljevljima, a sve zarad očuvanja vlasti. Ili je kao stari kadar, vraćen iz penzije, mislio da će Milo vladati do kraja života. Kao stari kadar znao je da su i dešavanja iz devedesetih godina prošloga vijeka u Pljevljima bila u režiji iste službe. Nisu slučajno gotovo svi akteri tih dešavanja nakon 1997.godine i raskola u jedinstvenom DPS-u završili u Milovom ,,reformskom“ krilu. Zato g. Peruničiću jedno izvinjenje građanima Pljevalja bilo bi ljekovito i za Vas lično.

Druga osoba je Kenana Strujić, poslanica Bošnjačke stranke, koja je u stilu najboljeg centarfora maestralno korisitila centaršuteve Petra Lazovića da poentira svoju srbomržnju. Niko tako olako nije stavljao znak jednakosti između Srba i fašizma, iako nijedan Srbin nije bio pod Staljingradom 1942/43. godine, a njenih sunarodnika bilo je preko dvije hiljade u 369.hrvatskoj pukovniji (kolokvijalno poznata i kao Vražija divizija) u sklopu 100. lovačke divizije Vermahta. Da li je znala o čemu se radi?

Možda i nije, ali je morala slutiti, jer je dobro poznavala karakter i prirodu DPS režima, koji ne bira sredstva da bi ostvario cilj. Iz vremena dok je bila opozicionarka bila je njihov najoštriji kritičar, čak je na jednim izborima uspjela da snimi tadašnju poslanicu DPS-a kako krišom ubacuje glasačke listiće u kutiju. A onda se desilo ,,prosvetljenje“ kada je dobila posao u Rudniku uglja, a muž u Termoelektrani Pljevlja. Za nezaposlene Pljevljake su Rudnik uglja i Termoelektrana ono što su za islamske vjernike Meka i Medina. Zato bi bilo dobro da se oglasi i kaže da li bar malo osjeća grižu savjesti što je Milu Đukanoviću slijepo vjerovala.

Treći je mlađani Danijel Živković, najbolji imitator šefa DPS-a i ,,beskompromisni reformista.“ I Milo je 1997.godine postao ,,reformista“ pa napravio privatnu kavačku državu, u kojoj prema Petru Lazoviću odlučuju Šef, tata i Vesna Medenica. Da li je on znao istinu o dešavanjima u Pljevljima
početkom septembra 2020.godine? Morao je znati, jer je bio čovjek od povjerenja Mila Đukaonovića, i kao takav je postavljen za VD Predsjednika DPS-a. A to povjerenje je stekao kao vatreni pobornik Milove antisrpske politike. Zato bi čoče Živković, ako je beskompromisni reformista, morao da to pokaže na djelu. Kakav kongres i bakrači, gospodine Živkoviću raspustite DPS i javno se izvinite Pljevljacima, pa da Vas Bog vidi, a Crna Gora poštuje. Nakon raspuštanja DPS-a nekoliko desetina najistaknutijih bojovnika treba lustrirati, tj.zabraniti im da se bave politikom, a one koji su se ogriješili o zakon, na čelu sa Milom i Duškom Markovićem procesuirati.

Nego, nisu ni Pljevlja ono što su nekad bila. Pljevljaci su uvijek bili dobri domaćini, čak i nezvanim gostima. Zato je mogao Duško Šarić, kada je već odlučio da se preda policiji Srbije, prije neku veče u svom lokalu dočekati predsjednika vlade Spajića, pogotovu što se radi o rođenom Pljevljaku. Ali, nova vremena, pa i novi običaji.