Mirovni pokret: Nije u pitanju izdaja, nego veleizdaja Mila Đukanovića
1 min read
„Demant“ iz kabineta premijera Crne Gore Mila Đukanovića, iz kojeg bi trebalo zaključiti da „nije tražio bombardovanje Crne Gore“ od američkog predsjednika Bila Klintona, „ni jednom rječju ne pominje osnovnu informaciju na koju se demant odnosi„, niti pojašnjava Klintonovu izjavu koja potvrđuje klasičnu izdaju države, čiji je čelnik bio, poručio je Gojko Raičević predsjednik Mirovnog pokreta „Ne u rat-ne u NATO“, u današnjem reagovanju na saopštenje premijerovog kabineta.
Podsjetimo, Bil Klinton raniji američki predsjednik, kazao je u dokumentarnom filmu Bi-Bi-Sija, kako je Đukanović od njega tražio da se bombarduje Crna Gora, odnosno „područje gdje je većinsko promiloševićevsko stanovništvo“. U istom dokumentarcu i Žak Širak, tadašnji francuski predsjednik, potvrđuje da je u telefonskom razgovoru sa Klintonom od njega čuo istu tvrdnju.
„Dakle, ni posle 12-13 godina od nastanka ovog filma, Đukanović i dalje odbija da se izjasni o Klintonovoj tvrdnji, već je nevješto prebacuje na teren „prepoznatljivih rukopisa onih koji duže od dvije decenije rade na štetu Crne Gore i regiona“, dakle napada one koji podsjećaju na njegovu veleizdaju, a ignorišući glavnu komponentu – tvrdnju Bila Klintona“, stoji u saopštenju Mirovnog pokreta i dodaje da: „nije nevažno istaći da su svi važniji mediji regiona prenijeli izvode iz ovog filma, uključujući i Đukanovićev šokantni zahtjev“.
Raičević konstatuje da Đukanoviću, umjesto što se u „demantu“ bavi onima koji ga podsjećaju na to, na raspolaganju stoje samo dvije opcije: Da se saglasi sa Klintonovom izjavom ili da je odbije:
„Dakle, ili je ova informacija američkog predsjednika potpuno tačna, ili se Đukanović plaši da Klintonu kaže da je lažov!“, kazao je Gojko Raičević.
On podsjeća da je riječ „o istom Milu Đukanoviću, članu Vrhovnog savjeta odbrane Savezne Republike Jugoslavije, na čijoj je sjednici oktobra 1998. godine, donešena odluka da se SRJ „brani svim sredstvima“ i dodaje da su sastanku osim Đukanovića, prisustvovali i članovi VSO Slobodan Milošević, predsjednik SRJ i Milan Milutinović predsjednik Republike Srbije.
„Po Ustavu SRJ sve odluke VSO su morale biti donešene konsenzusom, dakle i Đukanovićevim glasom.
Samo nekoliko mjeseci kasnije, umjesto da „SRJ brani svim sredstvima“, Đukanović formira paravojne formacije pod komandom Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Crne Gore, suprostavljajući ih legitimnoj Vojsci Jugoslavije.
Đukanović ide korak dalje, pa odlazi u Brisel u komandu NATO pakta, otvoreno se stavljajući u službu agresora, čime pravi, po svim definicijama, čin – veleizdaje!“, saopštio je Gojko Raičević konstatujući da Đukanović „i dalje ćuti na dokaz svoje veleizdaje, čiji epilog ovih dana pokušava da usmjeri u definitivnu predaju teritorije i resursa države Crne Gore na raspolaganje ratnom savezu zapadnih zemalja, tadašnjem i sadašnjem agresoru na njegovu zemlju.“
„Ono što je za Đukanovića politički manevar, u ovom narodu je oduvijek imalo naziv u riječi izdaja, a kada to radi predsjednik države ili vlade onda je riječ o veleizdaji! Za takve aktivnosti, u ovom narodu se uvijek znalo mjesto i odgovor“, stoji na kraju saopštenja predsjednika Mirovnog pokreta „Ne u rat – ne u NATO“ Gojka Raičevića.
Kad se više ulazi u ovaj NATO, ja izluđeh više?
Samo zbog ćetnika što prije to bolje !
Izdja ili veleizdaja???
Neka mi neko, ko je bolje upućen u ovu terminologiju, kaže koje su razlike između ova dva pojma. Što čovjek treba da uradi da bi bio proglašen izdajnikom a da ne dobije epitet veleizdajnika. Da li je presudan uslov patriotizam? Ako jeste onda definišite pojam patriotizam. Što to voli patriota? Ako voli državu onda odgovorite koju? Da li onu koja je nestala ili onu koja je aktuelna? Na koji način i ko odlučujuje o tome kolika je ljubav nečija prema državi. Da li čovjek koji voli aktuelnu državu može odgovarati za „ne voljenje“ neke koje nema već deceniju? Možda je pitanje još bolje ako ga postavimo ovako :da li su izdajnici ili veleizdajnici oni koji ne vole današnju državu CG? Da li oni mogu ili moraju zbog toga doći pod udar zakona? Da li su patrioti samo oni koji vole nešto što ne postoji već duži vremenski period ili su nepopravljivi nacional-klero-romantici? Kako definisati ove poslednje? Da li kao fundamentaliste ili samo kao starce koje je uhvatila „žal za mladost“? Što uraditi sa ljudima koji, sa predsjednicima drugih država, smišljaju i donose planove kako pripojiti svoju državu drugoj? Da li oni potpadaju pod neku od ova dva pojma?
Lijepo vrijeme kod tebe tamo jel’? Milo je navodio NATO bombe na svoju državu CG a ne neku tamo što ne postoji deceniju. Jel’ ti sad malo jasnije?
Meni Grome (ti nijesi Grom, intelektualno više ličiš na Zmaja od Šipova) objašnjavaš nešto što sam neposredno preživio i osjetio na svojoj koži. Koliko Grome imaš godina? Sjećaš li se ti ičega što se zbivalo tih dana, mjeseci i godina?.Ako imaš više od trideset važi pitanje: jesi li uopšte normalan.
Čudni su neki od komentatora na ovom portalu. Kao da ih je Gebels pravio.
Ono sto pouzdano znam jeste da Milo Djukanovic ne spava mirno. Znamo kako se izjasnio 4. oktobra ’98. Bila su prisutna sestorica, medju kojima je ispao najuplaseniji, samim tim i najgluplji. A mentor mu sa friziranim brcicicima uvalio kosku i izvukao zadnjicu. 🙂
Neka ti priča Raičeviću, no podnesi krivičnu prijavu. Jes da od nje neće ništa biti, ali će se barem moći na još jednom primjeru pokazati da je Tužilaštvo pod kontrolom mafije
Opet se preusmjerava negativna energija na jednu osobu. Nije sluga Djukanovic jedini kriv. On ne moze da ispuni nijedan nalog bez podrske svog vjernog glasackog tijela.
Sto se ljutite na Djukanovica – okrenite kritike ka svojim bliskim prijateljima, rodbini i ostalima koji podrzavaju Djukanovica.
Đukanoviću treba suditi za veleizdaju. Pa potom za ubistva, pa potom za kriminal i korupciju.